Scott McCloud (Girls Against Boys): “Nismo se ponovno okupili da bi dominirali svijetom”

Girls Against Boys ponovo su se skupili nakon 10-ak godina i uvrstili Zagreb na popis gradova za svoju mini europsku turneju, i to po treći put, u kojem će promovirati novi EP “The Ghost List“.

Telefonski sam pričala s frontmanom benda, Scottom McCloudom, koji
smatra da su i dalje post hardcore bend i koji se veseli zagrebačkoj
publici za koju kaže da će uvijek imati mjesto u njihovim srcima.

Izdali ste EP album nakon 11 godina, zadnji je bio 2002. Zašto ste imali tako dugu pauzu?
Prkatički smo stali. Imali smo bolji bend od ranih devedesetih, uzeli smo vrijeme i završili taj zadnji album 2002., puno toga se dogodilo s našim bendom, bilo je uspona i padova. U devedesetima smo prošli kroz veliku diskografsku kuću, napravili smo taj zadnji album, mislim da nam je svima bilo nekako dosta i odlučili smo uzeti pauzu i eto pauza je završila sada.

Jeste li se ikada u karijeri bojali da ne upadnete u neku vrstu glazbene kolotečine i postane još jedan klupski bend? Je li to razlog dugim pauzama?
Da, mislim da je to jedan od razloga zašto smo stali na neko vrijeme. Naš je bend zajednica četvero ljudi. Sve se vrti oko snimaka i dokumentacije nas kako sviramo zajedno i mislim da se 2002. činilo da jedemo sami sebe, u beskraj, i da radimo slične stvari stalno iznova i počinjemo biti kao techno bend. Radimo takvu vrstu muzike kakvu radimo. Pitali smo se što ćemo dodati našem ogromnom broju snimki, našem zvuku. Mislim da je to razlog pauze isto, da. Ali na neki čudan način opet smo se spojili i napravili ovaj novi EP i bili smo zapravo jako sretni jer je toliko puno vremena prošlo i nismo imali ista očekivanja kao nekad, nismo se osjećali kao da moramo napraviti nešto potpuno novo jer je naša muzika prošla test vremena. Mislim da napokon mi opet možemo biti mi.U subotu, 7. prosinca dolazite nam treći put u Zagreb. Kako to da ste odabrali baš Zagreb na ovoj turneji?
Imamo jaka sjećanja na sviranje u Zagrebu, mislim da smo vrlo dobro odabrali. Prvi put u Zagrebu svirali smo negdje sredinom devedesetih, i bili smo poprilično šokirani na tako glasnu reakciju i bio je to jedan od nevjerojatnijih koncerata koje smo imali. Sve je bilo savršeno, savršena veza s publikom… Tako da mislim da će Zagreb uvijek imati mjesto u našim srcima, osjećamo te ljude koji su poput nas i volimo svirati tamo. I kad pogledamo unazad, 10-11 godina kasnije, radimo ograničen broj koncerata na svijetu i to je pravo mjesto gdje želimo svirati.

Što ovaj put Zagreb može očekivati od vas?
Bit ćemo tamo, bit ćemo mi, svirat ćemo i neke stare i nove pjesme i mislim da možete očekivati buku i zvuk kao što jesmo. Ali naša muzika nije, za ljude koji znaju, samo buka i volumen, nego je i dinamična i mislim da je to dio stila do kojeg smo došli u muzici, ima i drugih jako dobrih bendova, a meni je zanimljivo da nikad ne znaš što točno možeš očekivati ovih dana, došli smo s tim dosta daleko… Ponekad misliš kako će biti super, a onda ne bude. Bit će jako zanimljivo jer je stvarno jako dugo prošlo otkad smo svirali. Ono što je najzanimljivije je to što nitko ne zna što očekivati.

Kako komentirate to što vas neki svrstavaju u indie rock bend, a neki u post hardcore bend?
Da, to mi je zanimljivo. Počeli smo u Washington DC-u prije nego smo se preselili u New York. Nikad nismo zvučali kao hardcore bend. U ranim devedesetima se to zvalo alternativni rock. Indie tada nije bilo ime za zvuk, indie dolazi od independent (neovisno, nezavisno). Naša je muzika dosta agresivna, a indie označava, ovih dana po mom mišljenju, malo više pop. Mislim da imamo pop senzibilitet za prodati naše stvari, ali smo još uvijek post hardcore, još uvijek alternativa. Nije to standardni pop rock ili alternative rock. Pop rock ili alternative meni zvuči kao Pearl Jam ili tako nešto, a mi tako ne zvučimo baš.

Može li muzika koju svirate evoluirati ili je to to, što ste svirali i prije 10 godina?
To je dobro pitanje. Definitivno je evoluirala nakon što smo prvi put počeli, na samom početku smo napravili nekoliko studijskih EP-a, samo smo se zajebavali u studiju pokušavajući biti čudo od benda. To je tako u svakoj umjetnosti, ako si pisac s vremenom izgradiš svoj stil, svoj vizualni identitet, i tako je isto i u muzici. Ne mislim da je naš EP evoluirao u nekom divljem smjeru, ali je različit od stvari koje imamo iz devedesetih, što ukazuje na to da iako nismo svirali zadnjih 10 godina, da smo ipak evoluirali. Evolucija je proces, neki nas ljudi pitaju u što evoluiramo. Nikad ne znam je li evolucija nešto pozitivno ili negativno. Ovaj put nismo morali napraviti nikakav koncept i reći nešto određeno što ćemo biti, koncept je bio da ćemo samo biti to što jesmo i nećemo se brinuti i pokušavati promijeniti naš smjer i svrhu za nekoga tko već ne zna za nas. Mislim da je to evolucija – konstantno mijenjanje polako.

Koje bendove vrijedi izdvojiti danas?
Ne mogu se sjetiti svih tih imena. Mnogi bendovi imaju evolucijsku muziku, manje line-upove, manje članova u bendu, razlog tome može biti ekonomski. Volim te art punk bendove kao No Age. Ima pop senzibilitet i takve stvari nalazim. Kad smo počeli, pokušali smo napraviti nešto radikalno drugačije od svega što je tada postojalo oko nas, taj punk rock osjećaj testiranja granica, buke, strukture, nešto čudno, ne samo standardni rock.

Koji su vam daljnji planovi?
Ovaj prosinac ćemo imati malu turneju, a sljedeće godine će biti više toga, vjerojatno preko ljeta. U međuvremenu ćemo vidjeti što se događa, možda ćemo raditi još muzike, a možda ćemo samo svirati. Nismo se ponovno okupili da bi dominirali svijetom i nemamo takve planove još, skupili smo se jer smo to htjeli.