Ryley Walker: “Velika inspiracija mi je smisao za humor o svijetu”

725

Američki folk kantautor Ryley Walker smatra se reinkarnacijom istinskog američkog gitarista.

Iako je karijeru započeo s električnom gitarom u bendu Heathdeath and Wyoming, nakon njegovog razlaza, Walker se potom prebacuje na akustičnu gitaru.2011. objavljuje dva EP-a “Evidence of Things Unseen” i “Of Deathly Premonitions”, a 2013. slijedi EP “West Wind”. Godinu kasnije uslijedio je prvi studijski album “All Kinds of You” uz osjetni utjecaj folk glazbenika iz ’60-ih i ’70-ih, poput Nicka Drakea, Berta Janscha i Vana Morrisona.Prošle godine se istaknuo i objavljivanjeg drugog studijskog albuma “Primrose Green” na kojem je ugostio nekoliko čikaških jazzista, a s jednim od njih kasnije objavljuje i instrumentalni album “Land Of Plenty“.Povodom koncerta u zagrebačkoj Močvari, 5. veljače, ukratko smo popričali s Ryleyem o njegovoj glazbenoj karijeri.

Kada si započeo sa sviranjem gitare?
Počeo sam svirati gitaru u prilično ranoj dobi, negdje oko 12. ili 13. godine. Stvarno nisam stao od onda…

Muziku podržava

U početku si više bio orijentiran prema punk-rock bendovima i noiseu?
Da, imao sam mnogo doticaja s tom glazbom otprilike u toj dobi.

Potom si se okrenuo kantautorstvu…
Smatram da sam oduvijek uživao u svakojakim vrstama muzike. Uvijek sam svirao sve. Pisanje pjesama sam počeo ozbiljnije doživljavati oko 18-19. godine. Od tada još uvijek učim svakoga dana.

Kada si imao 17. godina preselio si se iz Rockforda u Chicago. Na koji način je sam grad zajedno s cijelom jazz scenom, po kojoj je poznat, utjecao na tebe?
Nevjerojatno je kreativno i svake večeri usred tjedna možeš izaći van i vidjeti nevjerojatne glazbenike, vrlo inspirativnu i radišnu grupu ljudi.

Kojim gitaristima se najviše diviš, a da su imali najvećeg utjecaja na glazbu koju stvaraš?
Ljudi poput Wizza Jonesa, Berta Janscha, Sonnya Sharrocka, Jima O’Rourkea, Dereka Baileya…

Na albumu “Primrose Green” odlučio si raditi s nekolicinom jazz muzičara. Kako je to ispalo za tebe?
Oduševili su me rezultati! Sve su to moji najbolji prijatelji.

Osim toga, na posljednjem izdanju “Land Of Plenty” surađivao si s Billom MacKayem, još jednim čikaških glazbenikom. Kako bi ti opisao zvuk na tom instrumentalnom albumu?
Lagodni gitarski tonovi za ljude u subotnje večer.

Kako izgleda tvoj proces pisanja tekstova i odkud crpiš inspiraciju?
Velika inspiracija mi je imati smisla za humor o svijetu.

Redovito te uspoređuju s folk glazbenicima iz ’60-ih i ’70-ih, poput Tima Buckleya, Nicka Drakea i Johna Martyna, ali jednom si rekao da ne želiš stvarati nostalgičnu muziku…
Pa mislim da sam pogriješio oko toga. Volim sve te izvođače.

Imaš li možda planova oko idućeg albuma? Kako će zvučati?
Da, nadam se nešto kasnije ove godine. Bit će to pozitivan korak prema naprijed. Jako sam sretan s tim.

0 Shares
Muziku podržava