Sopran i tenor saksofonist te skladatelj Ravi Coltrane rođen je 6. kolovoza 1965., u doba kad je njegov otac, legendarni jazz glazbenik John Coltrane, proučavao mnoge discipline poput matematike, astronomije ili astrologije, ali i glazbu cijeloga svijeta, posebice afričku i indijsku.
Bio je nadahnut sviranjem glasovitog indijskog sitarista Ravija Shankara
po kojemu je sinu dao ime. Ravi je od rane mladosti bio okružen
glazbom. 
Osim očeve na njega je djelovala i glazba njegove majke Alice Coltrane koja je bila klaviristica u sastavu Johna Coltranea, a poslije njegove smrti nastavila je uspješnu samostalnu karijeru. No, on nije želio koristiti beneficije zasnovane na njihovoj slavi. Afirmirao se ponajprije zahvaljujući Elvinu Jonesu koji ga je pozvao u svoj sastav Jazz Machine u kojem je tijekom ’90-ih izgradio reputaciju respektabilna glazbenika suvremena jazza. Surađivao je s najznačajnijim jazzistima mlađeg naraštaja, posebice Steveom Colemanom, ali i legendama jazza poput Pharoaha Sandersa, McCoya Tynera, Herbiea Hancocka i Jacka DeJohnettea, kao i rockerom Santanom. 
Član je all star sastava Blue Note 7 i Saxophone Summit, a ugled je stekao i kao vođa sastava objavivši niz samostalnih albuma. Pokrenuo je vlastitu izdavačku tvrtku RKM Music kroz koju promiče djelovanje mladih, progresivnih američkih jazzista, ali i nekih već afirmiranih kao što su Robin Eubanks i David Gilmore. Uz uspješnu karijeru jazz glazbenika, sustavno proučava i sistematizira očevu glazbenu ostavštinu.
Ravi Coltrane će 25. veljače nastupiti u Maloj dvorani Lisinski, u prvom koncertu nove sezone Jazz.hr. Tom prigodom predstavit će se sa svojim stalnim kvartetom u kojem uz njega sviraju pijanist David Viralles, kontrabasist Dezron Douglas i bubnjar Johnathan Blake.
Stižete uskoro u Zagreb, što nam spremate?
Moja glazba svakako nije bebop, a neće to biti niti zagrebački nastup. Većina moje glazbe nema swingerski ritam. Spajanjem različitosti nastojim postići jedinstven glazbeni koncept. Nastojim iznenaditi samoga sebe, napraviti nešto neplanirano i osluškivati kako će bubnjar ili klavirist na to reagirati, što može izvati desetak novih ideja do kojih vjerojatno ne bih došao sam. U takvim situacijama nastojim svirati na različite načine, pokazati u kojem se smjeru razvija moja glazba. Želim biti iznenađen i iznenaditi. Kad sve unaprijed isplanirate i organizirate glazba postaje dosadna i teško je učiniti nešto drukčije. Postaje rutina. Duboko sam uvjeren da je važno razviti osobnost, svirati vlastitu glazbu i biti uporan u svojim zamislima, ali također vjerujem da je važno omogućiti publici da prihvati ono što radim. Poštujem publiku i nastojim biti osjetljiv na nju. Svake večeri sviram drukčije, proučavam publiku i situaciju i prilagođavam se, ali to ne znači da ću svirati skladbe kao što je “The Girl from Ipanema” jer to nisam ja i nema nikakve veze s onime što radim.
Kako vi želite djelovati?
Znamo da je droga upropastila mnoge glazbenike, primjerice moga oca kojemu je to bio stil života, jer je mislio da će tako postati boljom osobom, boljim glazbenikom. Svjesni smo opasnosti nezdrava stila života. Danas znamo koje smjernice moramo slijediti. To je nešto za što se valja potruditi. Mnogi glazbenici podlegnu slavi i misle da više ne trebaju istraživati. Među onima sam koji vjeruju da treba napredovati i pokušavati raditi na drukčiji način.
Kako je na vaš glazbeni razvoj utjecala vaša majka?
U našoj se kući sviralo svakog dana. Majka je svirala klavir i orgulje, te je pjevala. Ona mi je bila najvećim nadahnućem, osobito u doba kad sam shvatio da sam zaljubljen u glazbu. Mnogo je slušala ploče, najviše simfonije, klasičnu glazbu, a uz nju sam ih i ja slušao. Nisam ni sanjao da ću postati saksofonist iako mi je već tada glazba postala bliskom. Imala je razumijevanje za nas malu djecu koja imaju svoje potrebe. Nije vršila pritisak i govorila da ću postati jazz glazbenikom. Iako sam u srednjoškolskoj dobi svirao klarinet, nakom smrti starijeg brata potpuno sam se povukao.
Što je bilo presudno da se ponovno posvetite glazbi?
Glazbi su me vratile očeve ploče koje sam počeo intenzivno slušati. Umjesto usvajanja tehničkih detalja poput datuma snimanja i imena suradnika, što mi je bila namjera, zaljubio sam se u jazz i ostvario osobitu povezanost s njegovom glazbom. Tada se sve promijenilo. Otkrio sam moć jazza koje nisam bio svjestan kao dječak. U tome sam osjećao snažnu privlačnost i odlučio se posvetiti novoj strasti.
Kakav je bio vaš odnos s Ravijem Shankarom po kojem ste dobili ime?
Poznavao sam ga. Bio je ljubazan i velikodušan, otvoren, pun ljubavi. No, ne znam je li doista shvaćao koliko je djelovao na moga oca i njegovu glazbu, ali i na mnoge druge glazbenike. Tijekom šezdesetih zapadnjaci su počeli otkrivati svjetsku glazbu, a glazbenici s Istoka dolazi su u SAD i izvodili je. To je bilo od velikog značaja za jazz krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Moj je otac bio pod dojmom world musica. U njegovoj kolekciji ploča ima glazbe iz Afrike, Indije, Španjolske…
(Preuzeto iz Novog lista od 15. veljače 2015.)
