Rashied Ali: “Da je Coltrane živ, bio bih njegov bubnjar”

1141

Dugogodišnja nastojanja organozatora N.O. Jazz festivala urodila su plodom. Naime, promotor Mate Škugor ispunio je svoj, ali i san brojnih hrvatskih ljubitelja jazza predstavivši u Teatru &TD zagrebačkog SC-a jazz bubnjara Rashieda Alia.

Pravim imenom Robert Patterson, Ali je u prvoj polovici šezdesetih surađivao s avangardistima poput Pharoaha Sandersa, Dona Cherya, Billa Dixona, Archiea Sheppa, Sun Ra i drugih. No, proslavio se sredinom tog desetljeća svirajući s kultnim saksofonistom Johnom Coltraneom. Velikan je o njemu rekao: “Jedan je od najvećiih bubnjara koji svojim sviranjem solistu omogućuje potpunu slobodu.”

Danas Ali surađuje s vodećim glazbenicima suvremene jazz scene, a vodi i vlasite skupine u kojima odgaja mladi naraštaj jazz glazbenika. S jednom od njih 7. je studenog nastupio na spomenutom festivalu ne propustivši, između ostalog, odsvirati i posvetu Johnu Coltraneu.

Što se tiče glazbe naša povezanost seže daleko u prošlost. Coltrane je živio u Philadelphii, a i ja sam iz tog grada. Stasao sam u glazbeničkoj obitelji. Moj ujak, bubnjar koji je svirao jazz, poznavao je Coltranea s kojim je svirao na jam sessionima. Kao dijete nisam znao tko je Coltrane iako je često boravio u mojoj kući i svirao. No, u trenutku kad mi se ukazala prilika da se sretnem s njim i da sviramo zajedno, znao sam sve o njemu.

U doba kad je svirao s Milesom Davisom, pedesetih, živio je nekoliko kvartova dalje. Često sam ga odlazio slušati kako vježba u parku preko ulice. Dugo smo se poznavali i bilo je neizbježno da počnem svirati s njim. Oduvijek je bio moj junak. Oduvijek sam bio usko povezan s njegovom glazbom. Tek sada mogu to sagledati na pravi način. Coltrane je rekao da je moja glazba puna značenja. On me je uvrstio na zemljovid.

Muziku podržava

Jeste li, svirajući s njim, razmišljali o svojoj glazbi kao o inovativnoj?
Nikad nisam razmišljao o inovativnom pristupu ili o tome da bi htio biti inovator. Samo sam pokušavo pokrenuti glazbu, svirati nešto drukčije od onoga što sam neprestano slušao. Slušajući glazbenike poput Cecila Taylora, Ornettea Colemana, Erica Dolphya, Bookera Littlea ili Johna Coltranea shvatio sam da mi njihova glazba pokazuje smjer kojim se želim kretati. Želio sam ostvarivati kreativnu formu umjetnosti, a ne samo svirati jazz i biti zadovoljan time.

Nikad nisam zadovoljan onime što odsviram. Uvijek nastojim svirati drukčije od onoga što čujem od drugih svirača. Želim obuhvatiti različite vrste glazbe. Tom sam pristupu bio iskreno posvećen. No, sudjelovanje u kreiranju Coltraneove glazbe bila je najvažnija stepenica u mojem razvoju.

Vodite kvintet s formacijom karakterističnom za bebop. Razvijete li svoju glazbu na tim postavkama?
Na tome se sve zasniva. Stasao sam slušajući Charliea Parkera, Dizzya Gillespiea, Theloniousa Monka, Milesa Davisa u svim razdobljima. Upoznat sam sa svim glazbenim žanrovima. Slušao sam sve, od rhythm and bluesa do Coltranea. Odlično sam upoznat s bebop glazbom jer to su moji korijeni. Ali, također sam upoznat sa slobodnom formom jer je to put koji sam odabrao.

U glazbi koju sviram možete čute cijeloga mene, moje cjelokupno iskustvo, od onoga što sam svirao kao dijete do ovoga što sviram sada, jer sam svirao u mnogima od stilova. Ne bih rekao da sam orijentiran na bebop jer ono što radim dolazi iz raznih izvora. Ali, po prirodi sam glazbenik slobodne forme koji nastoji donijeti različitosti u glazbu. To je Coltrane osjetio kod mene. Vjerujem u tu glazbu.

Koliko je u vašoj glazbi zastupljena improvizacija u odnosu na napisanu glazbu?
Osim nekih tema sve je u potpunosti improvizirano. Primjerice, radim s dvije skupine. U triju By Any Means, s Williamom Parkerom i Charlesom Gayleom, sviramo jednostavno ono što nam padne na pamet i što osjećamo. Niti najmanje se ne bavimo pisanom glazbom.

Glazba mojega kvinteta posve je druga priča. U njemu sa mnom sviraju sjajni mladi glazbenici koji svim srcem nastoje prodrijeti u suštinu glazbe koju izvodim, a zastupljeni su truba, saksofon, klavir, kontrabas i bubnjevi. Svirajući s tom skupinom posvećujem veću pažnju harmonijama, melodijama i strukturama. Teško je istodobno udaljiti se od tih postavki kad u sastavu sviraju ti puhači.

Tu glazbo zovem slobodnom jazz formom jer nastojao sam razvuči glazbeni materijal koliko je to više moguće. Ponekad nije moguće prepoznati temu skladbe. Iako sviram slobodnu formu jazza ponekad u njoj možete čuti swing jer dolazim iz škole swing bubnjara. Moje je obrazovanje vezano uz swing.

Koji su bubnjari izvršili najvažniji utjecaj na vas?
Četvorica bubnjara u potpunosti su odgovorna za način kojim danas sviram. Od Maxa Roacha učio sam o melodijskom pristupu sviranja bubnjeva, od Arta Blakeya kako ispoljiti čistu, sirovu, brutalnu silu, od Phillya Joea Jonesa kako biti cool, otmjen, kako svirati sa stilom, a od Elvina Jonesa učio sam o poliritmici, pristupu koji sam razvio u višestruko usmereni ritam. Te sam smjernice dobio od Coltranea, a suradnja s Elvinom Jonesom pomogla mi je da razvijem pristup kojim sviram.

U posljednjem razdoblju karijere John Coltrane je bio duboko prožet spiritualnošću. Je li tu opsesiju prenio i na vas?
Jedino čime je Coltrane bio doista duboko prožet je glazba. Za njega je sve drugo dolazilo poslije glazbe. To sam naučio od njega. Bio je duhovna osoba, ali glazbeno duhovna osoba. Sve što je radio bilo je vježba i sviranje. Nije prati bejzbol, niti boks, nije šljivio hokej, nije znao ništa o košarci. Nije znao ništa o niti jednom sportu.

Do tada nisam susreo osobu poput njega. Bio je jedinstven. Od Coltranea sam naučio da, bez obzira koliko mislio da znaš, uvijek postoji još nešto što možeš naučiti. Moramo biti skromni i učiti.

U njegovoj se karijeri i glazbi može osjetiti humanost. Kako ste vi to doživljavali?
Nadam se da i drugi to mogu osjetiti jer je to sadržano u glazbi uz koju sam stasao. Sviram u njegovom duhu. John Coltrane je bio moj guru. On je za mene Sveti John Coltrane. O njemu razmišljam kao u glasniku koji je došao na ovaj svijet kako bi nam pokazao put. Ja slijedim taj put.

Vječno je pitanje, kako bi Coltrane danas svirao da je živ. Smatrate li da je to barem djelomično sadržano u pristupu kojim vi svirate?
Sve što mogu reći je, da je John Coltrane danas živ ja bi bio njegov bubnjar.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 10. studenog 2007.)
(Foto: Davor Hrvoj)

0 Shares
Muziku podržava