Psihomodo pop – možda je upravo u neozbiljnosti stvar

3396

Psihomodo pop su jedno od zadnjih imena koje dobilo svoje izdanje u “Original Album Collection” seriji Croatia Recordsa.

Ukupno je to šesto izdanje u toj seriji, a Psihomodo su uz Crvenu jabuku jedini od obrađenih izvođača koji su još uvijek aktivni. Izdanje uključuje prvih pet studijskih albuma benda, od debija “Godina zmaja” iz 1988. godine, do “Unpljugd” iz 1995. godine. Preskočen je njihov ‘inozemni’ live album “Live In Amsterdam” iz 1989.

Psihomodo pop su nastali 1983. godine kad se Tigranu Kaleboti (bubanj) i Smiljanu Paradišu – Šparki (bas) iz sastava Neron pridružuje Davor Gobac iz Klinske pomore. Dvije godine kasnije u bend dolazi gitarist Saša Novak Radulović – Sale, a postava se kompletira dolaskom drugog gitarista Vlatka Čavara – Brade. Nakon otprilike pet godina izučavanja zanata na demo sceni, 1988. godine im izlazi prvijenac “Godina zmaja”. Album postiže veliki uspjeh i instantno pretvara Psihomodo u nove hitoidne miljenike domaće scene.Na “Godini zmaja” Psihomodo su se predstavili kao punk-rock bend uvelike naslonjen na strane uzore, u prvom redu na The Ramones od kojih su preuzeli i imidž, no i na Lou Reeda, Iggy Popa i The Rolling Stonese – izvođače kojima će ostati trajno fascinirani. Značajni dio albuma činile su obrade, no manjak originalnosti je nadoknađen zaigranošću izvedbe i pitkošću pjesama. Većina pjesama ostat će fanovski favoriti i neizostavni dio koncertnog repertoara Psihomodo popa sve do danas.Sljedeće godine bend ostvaruje zapažene nastupe po Nizozemskoj, koji rezultiraju live albumom “Live In Amsterdam”. Spot za “I’m in Love With Gobac” (engleski prepjev hita s prve ploče “Ja volim samo sebe”) se prikazuje na MTV-u kao prvi spot nekog benda s ovih prostora na toj televiziji.Godine 1990. bend objavljuje drugi studijski album “Sexy magazin” koji obilježava značajniji autorski pečat. Naslovna pjesma i “Pinokio” postaju hitovi, a “Iste stvari” i “Sve je propalo” pokazuju da su Psihići sposobni i za kompleksnije skladbe i mračnije teme. CD izdanje kao bonus uključuje “I’m in Love With Gobac” i “The Sky” (prepjev “Nebo”). Rat koji je uslijedio je, kao i mnogima drugima, i Psihomodo popu pomrsio račune i zakočio prirodni razvoj karijere. Ratne 1992. ipak izlazi “Tko je ubio Mickey Mousea?“, album sastavljen od (ne baš sasvim) dječjih pjesama odsviranih u punk stilu The Ramonesa. Uvodna “Ja volim crtane filmove” se puno vrtjela, no album je ipak publici bio manje zanimljiv od njegovih prethodnika, vjerojatno zato što se nigdje nije baš uklapao. Možda ipak previše uznemirujući za male klince, a previše djetinjast za one malo veće. Prva dva albuma snimljena su vođena čvrstom producentskom rukom Ivana Pika Stančića, a na “Mickeyu” se Piku u ulozi producenta pridružio Radulović.

Sljedeće godine izlazi najbolji album Psihomodo popa, njihovo autorski i svirački najzrelije ostvarenje “Srebne svinje”. Cijeli bend potpisuje aranžmane i produkciju, a album krasi proširena zvučna slika i dinamika. Zamjetna je razlika na “Starfucker” – obradi malo opskurnije pjesme Stonesa – u odnosu na obrade koje su svirali u ranijim danima. Psihići su ovaj put dosta svoga dodali originalnom predlošku, te ga nabrijali i modernizirali. Fenomenalni Gonzov spot za tu pjesmu se beskonačno vrtio na državnoj televiziji (na užas mama mladih fanova, barem onih koje su razumjele engleski). Psihomodo pop više nisu bili puki imitatori, već i autorski i izvođački vrlo potentan bend. “Srebrne svinje” zaslužuju spominjanje kad god se priča o najboljim domaćim rock albumima devedesetih.

Muziku podržava

Nakon “Srebrnih svinja” iz benda odlazi Saša Novak Radulović, a na prazno mjesto uskače Jurij Novoselić-Kuzma (klavijature i saksofon), što će rezultirati promjenom u zvuku benda.

Unpljugd“, koji je izašao 1995. godine, bio je svojevrsni ‘best of’ na kojem su hitovi s prethodnih albuma (premda su izostavljeni neki od najvećih, poput “Ja volim samo sebe” i “Sexy magazin”) odsvirani u akustičnim aranžmani, po uzoru na tada vrlo popularan trend “MTV Unplugged” izdanja. “Unpljugd” je postao komercijalno najuspješniji album Psihomodo popa, a pratila ga je jednako uspješna turneja. Gobac i društvo tih su dana iskakali iz svakog drugog zvučnika, album je kupovalo i staro i mlado (naročito potonje), te su dobre šanse da ćete danas u mnogim kućanstvima u rijetkoj kolekciji domaćeg rocka ’90-ih zateći baš ovaj CD. Pored uhodanosti s onodobnim trendovima, glavni razlog velike popularnosti albuma nesumnjivo leži u uspjelom preodijevanju pjesama u akustično ruho, te u činjenici da su članovi benda do tada postali vrlo dobri instrumentalisti.

Na žalost, kako to redovno biva, kad se dođe do vrha put vodi u samo jednom smjeru. Psihomodo pop nikad nisu ponovili kreativni vrhunac “Srebrnih svinja”, niti komercijalni “Unpljugda”. S vremenom se slika o njima promijenila, pa smo ih prestali gledati kao opasne i provokativne punkere kakvim smo ih doživljavali u njihovim ranim danima, te su umjesto toga postali sigurni srednjestrujaški bend za popodnevne mozaik emisije.

Prošlogodišnji “Ćiribu ćiriba” i Porin za album godine koji je zaslužio, pokazali su da u starom zmaju ipak još ima vatre, no period obuhvaćen na “Original Album Collection” ostat će najvažniji dio njihovog opusa. Opusa, koji bez obzira što ima i onih koji Psihomodo pop nikad nisu shvaćali ozbiljno, nesumnjivo zaslužuje važno mjesto u analima hrvatskog rocka.

A možda je upravo u neozbiljnosti stvar. Mnogi su skloni ignorirati zabavnu stranu rocka koja je dio njegovog iskonskog koda, a Psihomodo pop – predvođeni Davorom Gobcem, vječnim velikim djetetom – jedni su od najzabavnijih rockera koje smo ikada imali.

Muziku podržava