Psihomodo pop su jedno od zadnjih imena koje dobilo svoje izdanje u “Original Album Collection” seriji Croatia Recordsa.
Ukupno je to šesto izdanje u toj seriji, a Psihomodo su uz Crvenu jabuku jedini od obrađenih izvođača koji su još uvijek aktivni. Izdanje uključuje prvih pet studijskih albuma benda, od debija “Godina zmaja” iz 1988. godine, do “Unpljugd” iz 1995. godine. Preskočen je njihov ‘inozemni’ live album “Live In Amsterdam” iz 1989.
Psihomodo pop su nastali 1983. godine kad se Tigranu Kaleboti (bubanj) i Smiljanu Paradišu – Šparki (bas) iz sastava Neron pridružuje Davor Gobac iz Klinske pomore. Dvije godine kasnije u bend dolazi gitarist Saša Novak Radulović – Sale, a postava se kompletira dolaskom drugog gitarista Vlatka Čavara – Brade. Nakon otprilike pet godina izučavanja zanata na demo sceni, 1988. godine im izlazi prvijenac “Godina zmaja”. Album postiže veliki uspjeh i instantno pretvara Psihomodo u nove hitoidne miljenike domaće scene.
Sljedeće godine izlazi najbolji album Psihomodo popa, njihovo autorski i svirački najzrelije ostvarenje “Srebne svinje”. Cijeli bend potpisuje aranžmane i produkciju, a album krasi proširena zvučna slika i dinamika. Zamjetna je razlika na “Starfucker” – obradi malo opskurnije pjesme Stonesa – u odnosu na obrade koje su svirali u ranijim danima. Psihići su ovaj put dosta svoga dodali originalnom predlošku, te ga nabrijali i modernizirali. Fenomenalni Gonzov spot za tu pjesmu se beskonačno vrtio na državnoj televiziji (na užas mama mladih fanova, barem onih koje su razumjele engleski). Psihomodo pop više nisu bili puki imitatori, već i autorski i izvođački vrlo potentan bend. “Srebrne svinje” zaslužuju spominjanje kad god se priča o najboljim domaćim rock albumima devedesetih.
Nakon “Srebrnih svinja” iz benda odlazi Saša Novak Radulović, a na prazno mjesto uskače Jurij Novoselić-Kuzma (klavijature i saksofon), što će rezultirati promjenom u zvuku benda.
“Unpljugd“, koji je izašao 1995. godine, bio je svojevrsni ‘best of’ na kojem su hitovi s prethodnih albuma (premda su izostavljeni neki od najvećih, poput “Ja volim samo sebe” i “Sexy magazin”) odsvirani u akustičnim aranžmani, po uzoru na tada vrlo popularan trend “MTV Unplugged” izdanja. “Unpljugd” je postao komercijalno najuspješniji album Psihomodo popa, a pratila ga je jednako uspješna turneja. Gobac i društvo tih su dana iskakali iz svakog drugog zvučnika, album je kupovalo i staro i mlado (naročito potonje), te su dobre šanse da ćete danas u mnogim kućanstvima u rijetkoj kolekciji domaćeg rocka ’90-ih zateći baš ovaj CD. Pored uhodanosti s onodobnim trendovima, glavni razlog velike popularnosti albuma nesumnjivo leži u uspjelom preodijevanju pjesama u akustično ruho, te u činjenici da su članovi benda do tada postali vrlo dobri instrumentalisti.
Na žalost, kako to redovno biva, kad se dođe do vrha put vodi u samo jednom smjeru. Psihomodo pop nikad nisu ponovili kreativni vrhunac “Srebrnih svinja”, niti komercijalni “Unpljugda”. S vremenom se slika o njima promijenila, pa smo ih prestali gledati kao opasne i provokativne punkere kakvim smo ih doživljavali u njihovim ranim danima, te su umjesto toga postali sigurni srednjestrujaški bend za popodnevne mozaik emisije.
Prošlogodišnji “Ćiribu ćiriba” i Porin za album godine koji je zaslužio, pokazali su da u starom zmaju ipak još ima vatre, no period obuhvaćen na “Original Album Collection” ostat će najvažniji dio njihovog opusa. Opusa, koji bez obzira što ima i onih koji Psihomodo pop nikad nisu shvaćali ozbiljno, nesumnjivo zaslužuje važno mjesto u analima hrvatskog rocka.
A možda je upravo u neozbiljnosti stvar. Mnogi su skloni ignorirati zabavnu stranu rocka koja je dio njegovog iskonskog koda, a Psihomodo pop – predvođeni Davorom Gobcem, vječnim velikim djetetom – jedni su od najzabavnijih rockera koje smo ikada imali.