Vlado Pravdić, bosanski glazbenik najpoznatiji kao klavijaturist Bijelog dugmeta preminuo je danas u Splitu u 74. godini života. Smrt je za Avaz potvrdila Pravdićeva bliska prijateljica. Pravdić bi sutra proslavio svoj 74. rođendan, a život je izgubio nakon bitke s teškom bolešću.
Klavijaturske i orguljaške dionice Pravdića pomogle su stvoriti distinktivan zvuk Bijelog dugmeta.
Nakon pohađanja glazbene škole, Pravdić je karijeru započeo 1965. godine u Vokinsima, a njegov prvi značajniji angažman dogodio se 1970., kad je počeo nastupati u Ambasadorima. Već 1971. Pravdić se pridružuje Indexima, koje nakon upoznavanja Gorana Bregovića mijenja bendom Jutro, koje je 1974. postalo Bijelo dugme.
Pravdić je u Bijelom dugmetu svirao od početka benda 1974. do odlaska služenja vojnog roka 1976. Pravdića je tada zamijenio Laza Ristovski do 1978., kada se Pravdić vraća i ostaje do 1987. godine. Nakon angažmana u Bijelom dugmetu je većinu života proveo u SAD-u, a 2005. godine se vraća za povratničku turneju Bijelog dugmeta.
Vlado Pravdić je svirao na “Kad bi’ bio bijelo dugme” i “Šta bi dao da si na mom mjestu”, albumima Bijelog dugmeta kojim su definirali pastirski rock. Nakon povratka 1978. godine, Pravdić je potpisao i klavijature na “Doživjeti stotu”, “Uspavanka za Radmilu M.” i “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslaviju”.
Ipak, ne može se zanemariti njegova karijera izvan Bijelog dugmeta. U karijeri s Indexima je svirao na singlovima “Sanjam” i “Balada”, jednim od najpoznatijih singlova benda. Osim Indexa, Pravdić je također svirao na drugom studijskom albumu Nede Ukraden (“Ko me to od nekud doziva”) i solo albumu Davorina Popovića (“Svaka je ljubav ista, osim one prave”).
