Patti Smith pjeva pred Papom – što možemo naučiti?

Friško objavljena vijest da će Patti Smith pjevati pred papom Franjom na Božićnom koncertu koji će se održati 13. prosinca u Auditoriumu Conciliazioneu uznemirila je duhove.

Kako može žena koja je prije skoro 40 godina počela svoju diskografsku karijeru stihovima “Jesus died for somebody’s sins but not mine“, biti uopće u užem izboru za ovakvu manifestaciju? Pogledajmo samo naziv mjesta gdje je predviđeno da Patti drži koncert, to je u prijevodu Kazalište (ili Dvorana) izmirenja.

Dakle, ne bumo se zezali, pozivanje Patti Smith poruka je razočaranim vjernicima, koje su svećenici bilo gdje u svijetu ubili u pojam svojom zadrtošću i blještavim pokazivanjem bogatstva da preispitaju svoje razočaranje te daju šansu onim službenicima Crkve koji su spremni na širenje tolerancije, skromnosti, mira i kulture dijaloga.Smith je čitav život smatrala da je u redu pobuniti se protiv zatucanosti i indoktrinacije, a papa Franjo ovim pokazuje da sigurno ne želi jednoumnu crkvu. Papa je poslao poruku i svojim vjernicima, da pomažu i slušaju bližnjeg svog čak i onda kad im se čini da govori protiv vjere i crkve – tek tad trebaju pozirno slušati jer cilj gotovo svake vjere je da što više ljudi nađe svoj unutarnji mir. Uz Patti, nastupit će i časna sestra Cristina Scuccia, pobjednica talijanske varijante showa “The Voice”. Mlada je ursulinka već stigla obraditi Madonninu pjesmu “Like A Virgin”, i naravno, podići prašinu. Između dvije dotične dame, Patti i Cristine, postoji nit: jedna je odrasla u religioznoj okolini u Jehovinim svjedocima, te je odbacila institucionaliziranu vjeru, ali nastavila tragati za duhovnosti (svoj treći album naslovila je “Easter”) preispitujući dogme, dok je Cristina redovnica koja je u svojoj navodno buntovnoj adolescenciji imala bend, i koja radi suprotno od većine pop-zvijezda: neupitno lascivnu pjesmu je u svojoj interpretaciji preoblikovala kao pjesmu o duhovnom prosvjetljenju.

A kad smo kod skromnosti, i Patti Smith je osoba prilično asketskih životnih navika, a ni ursulinkama život u odricanju nije stran.

Da je moderna glazba prilično zahvalan medij da se učenje Crkve približi vjernicima, pokazuju ne tako eksponirani primjeri već u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Posjetitelji katoličkih bogoslužbi u Hrvatskoj mogli su čuti prepjeve “Let It Be” te “California Dreamin'”, a bilo je i slučajeva kad bi mladi katolici zaprašili “Molitvu” Parnog valjka ili “Put ka sreći” Gorana Bareta, i to prije nego što je potonja postala pjesma u predizbornoj kampanji.

Poruka je bila poslana i imala je svoj cilj: mladi vjernici žele govoriti jezikom koji govore drugi pripadnici njihove generacije, želimo pokazati da su i vjernici ljudi koji imaju svoje sumnje i strahove, te pružiti ruku onima kojima je ona potrebna.

Možemo usporediti sviranje “Molitve” i poruku koju je odaslao Anđelko Kaćunko koji je svojevremeno hodao iza Nives Celzijus i govorio da to radi zato što pozdravlja njen potez da nakon ‘tog i takvog’ života postane majka – i vidjeti što daje iskreniju poruku za duhovnošću.

U svakom slučaju, papa Franjo je još jednom pokazao da je čovjek koji okuplja i povezuje, kojem je stalo da vjeru prikaže kao nešto što može imati svatko i što nije rezervirano za zadrte i često bešćutne likove nego kao nešto što obogaćuje život.

Za trenutnu političku situaciju u Hrvatskoj, ali i ‘na ovim prostorima’ valjalo bi otići korak dalje i na božićni koncert pozvati – repere, po mogućnosti druge religije jer nam tolerancije, uvažavanja i poštivanja treba kao ozeblom sunce.

Mislim da je pravo vrijeme da se, nakon što velečasni kaže: “Pružite mir jedni drugima” te počne dijeljenje pričesti, ukaže Adnan Hamidović Frenkie te zaori “Pismo Milanu”, pogotovo refren:
“Teško je drugima izraziti sućut
Tvoji će te šutnut’ a oni pljunut’
Zloupotrebit’, u novi sukob gurnut’
I tako će vatre opet buknut’
Teško je drugima izraziti sućut
Tvoji će te šutnut’ a oni pljunut’
Možemo drugima izraziti sućut
Ili još 20 godina ovako u krug!”

Amen