Ozzy Osbourne odlučio je tužiti Tonija Iommija, jer je ovaj, kako Ozzy navodi, ilegalno prisvojio prava za ime benda Black Sabbath kod upisa u US Patent and Trademark Office.
Ozzy smatra kako 50 % vrijednosti Black Sabbath ‘trademarka’, kao i dijela Iommijevog profita od uporabe imena pripada baš njemu. Jer je, kako, uz ostalo, navodi savezni sud u Manhattanu, njegov ‘vokal s potpisom’ uvelike zaslužan za uspjeh benda, čemu u prilog ide i tvrdnja kako je popularnost benda opala od 1980. do 1996. godine kada Ozzy nije bio u bendu.
Ozzyeva tužba možda je i svojevrstan odgovor na Iommijevu, predanu u prosincu 2008. godine protiv Live Nationa. U tužbi Iommi navodi kako je taj koncertni gigant prodavao robu na kojoj je bio logo benda, unatoč tome što im je ugovor istekao 2006. godine.
Iommi se protivi što je Live Nation nastavio prodavati više od 100 artikala koji su sadržavali ime i logotip benda, te u svojoj tužbi traži odštetu u iznosu trostrukom od profita prodaje robe, kao i zaustavljanje prodaje proizvoda s Black Sabbath logom.
Tko god da je u pravu, o čemu će očigledno morati odlučivati sud, tužno je da se jedan dio priče o velikom bendu odvija u ovakvim okolnostima, a to ujedno navodi na procjene kako su nedavna razmišljanja Bill Warda o novom reunionu više bila plod želje (možda i mašte), nego realnost.
Mi bi za kraj samo dodali da zaista nema spora kako je Ozzy zaštitni znak Black Sabbatha, ali nikako ne treba zaboraviti ogroman Iommijev i Butlerov kompozitorski udio, koji je sve, samo ne zanemariv dio priče o Black Sabbathu. I dodati kako je s Ozzyem bilo sjajnih, ali i nekih jako loših albuma, kao i nepobitnu činjenicu da je i u eri nakon njega izašlo nekoliko izuzetno hvaljenih i doista kvalitetnih izdanja.
