I dok se danas o glazbi Ozzyija Osbournea govori samo u superlativima, zvuci nisu nikli sami od sebe, a šikarje koje je Ozzy prošao da bi uhvatio svoju zvijezdu sreće, opasno su ga gušile gotovo čitav život. Glazbenik zapisan zlatnim slovima u povijest glazbe, čiji se doprinos može mjeriti u svim bendovima nastalima inspirirani Black Sabbathom ili njegovim samostalnim radom. Black Sabbath inspirirao je Guns N’ Roses, Metallicu, Iron Maiden i Judas Priest. Osebujni glazbenik koji je punio novinske stupce svojim kontroverzama – šmrkao je mrave, presudio je golubici nakon što joj je odgrizao glavu, slučajno odgrizao glavu šišmišu i skoro ubio svoju suprugu, danas je na sreću ukroćena glazbena legenda koju je još uvijek moguće čuti uživo. Ozzy Osbourne, čovjek kojem kokain teče krvnim sustavom zemljom hoda već sedamdeset i tri godine.
Siromašno djetinjstvo i godine prije glazbene karijere
Poslijeratno stanje ostavilo je posljedice na Birmingham, grad smješten u sjeveru Engleskoj. Na početku je prosinca 1948. godine u razrušenom dijelu grada, Astonu, rođen John Michael Osbourne. Njegovi su roditelji spadali u radničku klasu, a John Michael, nama poznat kao Ozzy, bio je jedan od šestero djece svoje obitelji. Bili su najsiromašnija obitelj u ulici u kojoj su živjeli.
Svoje je školovanje započeo u pedesetim godinama prošlog stoljeća, a upravo se ono snažno ocrtalo na Ozzyijevu personu. Naime, Ozzy je imao disleksiju i probleme s koncentracijom, a ne znanje liječnika o tim problemima rezultiralo je zlostavljanjem Ozzyija još kad je bio dječak. Konstantno maltretiranje kojem je bio izložen snažno je utjecalo na Ozzyijevo samopoštovanje. Sav teret uznemiravanja koje se tad nataložilo na petnaestogodišnjem mladiću izazvalo ga je da napusti školu, a u to je vrijeme počeo raditi sitne kriminale. Iako nikad nije htio biti u kriminalu, na njega ga je nagnula okolina što je i sam potvrdio. Sitni su se kriminali očitavali u krađi odjeće, konkretno dva kaputa i dvadeset pari čarapa, a takve su radnje odvele tek punoljetnog Ozzyija u zatvor. Kako je prepričao njegov brat u dokumentarcu “God Bless Ozzy Osbourne”, nakon je nekoliko krađa policija pokucala na vrata, tražila Ozzyija na što je njihov otac odgovorio da je u kući i dozvolio policiji da ga odvede u zatvor. Ozzy je tad proveo oko šest mjeseci u Winston Green Prisonu te je po izlasku iz zatvora postao očajan. Obitelj koju je ostavio iza sebe bila je razočarana, a on je bio svjestan da ima samo tri opcije za nastavak života – raditi u tvornici, biti kriminalac ili otići u vojsku. Rad u tvornici mu se doista nije sviđao, napomenuo je da ne može zamisliti život u kojem 35 godina provedeš na jednom mjestu. Kreativa ga je konstantno bockala i nešto ga je iznutra tjeralo da svoj život usmjeri prema glazbi. Glazbena je priča krenula nakon što je na radiju čuo pjesmu The Beatlesa “She Loves You” i pomislio kako u životu želi biti rock zvijezda.
Black Sabbath – početak ispisivanja povijesti
Kako Ozzy nije bio zadovoljan radom u tvornici, vojskom ni kriminalom, odlučio je u birminghamskom music shopu “Jones and Crossland” ostaviti karticu kojom glazbenicima, koji su se redovito okupljali u tom music shopu, daje od znanja da je on vokal koji traži bend. Na kartici je, ni više ni manje, pisalo “Ozzy Zig needs a gig”. Na njegovu je ponudu naletio Geezer Butler, basist Sabbatha, koji je u to vrijeme već imao bend s Tommy Iommijem, gitaristom i Bill Wardom, bubnjarom. Trešnjica je na njihovu tortu trebao biti vokal, a kako je Iommi Ozzyija poznavao još iz škole, odlučili su mu dati šansu. Nakon što su stigli do njegovom kućnog praga, vidjeli su Ozzyija kako stiže do vrata, međusobno se pogledali i, nesvjesni načina na koji će Ozzy Osbourne oblikovati Black Sabbath, sami sebi rekli kako mogu zaboraviti na njega. Vodeći se karticom kojom se predstavio u music shopu, smatrali su da se Ozzy šali.
Ozzy je, iako se isprva činio neozbiljnim, pokazao svoju kvalitetu – bio je dobar vokal i pisao je dobre pjesme, pa se samim time zadržao u bendu. Black Sabbath tada su činili Geezer Butler, Tommy Iommi, Bill Ward i Ozzy Osbourne. Popunjeni je sastav krenuo stvarati glazbu. Već je njihov prvijenac doslovno planuo među publikom, a ideja je za album istog imena kao i bend krenula u malom studiju nasuprot kina. Kako su objasnili, bilo im je zanimljivo da ljudi odlaze u kino gledati filmove koji ih plaše, pa je Tommy predložio da oni stvaraju glazbu koja će plašiti ljude. U dvanaest su sati snimili jedan od najprodavanijih albuma “Black Sabbath”, u njega uložili oko 10 funti (sedamdesetak kuna) i postali svjetski poznati bend. Black Sabbath tad je prvi put završio na ljestvicama najslušanijih izdanja toga vremena.
Uspješnost je albuma sa sobom donijela i prve novce zarađene od glazbe. Ozzy Osbourne rekao je da je od tog albuma u početku zaradio vrijednost od oko 1400 kuna koje je potrošio na tenisice, čarape, nekoliko pari hlača i bočicu Bruta, kolonjske vode. Iako se navedene stvari možda čine banalnima i svakodnevnima, Ozzy je pojasnio kako je u tom razdoblju bio siromašan do te mjere da tenisice i čarape nije imao, a zimi je nosio ljetne sandale.
Era jakih albuma, problema s drogama i raspad benda
Black Sabbath nastavio je nizati glazbene hitove, a najveći “Paranoid” izašao je 1970. godine. “Paranoid” je bio prvi singl benda koji je završio na prvom mjestu engleske ljestvice najslušanijih pjesama toga razdoblja. Dani “Paranoida” naizgled su bili izvrsni za bend. Slava je i službeno pokucala na vrata, novci su počeli pristizati, a bend je gotovo sav svoj unovčeni uspjeh trošio na droge. Čak ni nakon “Paranoida” bend nije stao, nastavili su raditi, izašao je “Master Of Reality”, a oni su se polako počeli ozbiljno upuštati u ovisnosti. Sami su priznali kako su prije gotovo svakog koncerta uzimali LSD što je njihove nastupe činilo puno nabrijanijima nego što bi inače bili. Tijekom snimanja albuma “Volume 4.” u Los Angelesu, na adresu su stizale kutije pune kokaina. Za Ozzyija je opće poznato da je imao velike probleme s narkoticima, ali on nije bio jedini. Ward i Geezer spomenuli su kako su u tom razdoblju kokain koristili na dnevnoj bazi, a vrlo brzo to je postala jedina aktivnost koju su radili tijekom dana. Splet okolnosti koji se u početku činio bajnim doveo je bend pred raspad.
Iako su tanke niti povezivale Black Sabbath, objavili su još jedan album “Never Say Die!” na koji Ozzy uopće nije ponosan. Dapače, izjavio je da je to najgori album koji je ikad izdao te da je posramljen što postoji. Black Sabbath sam je po sebi sve jače upadao u krizu, a na Ozzyijevom privatnom planu nije bilo ništa bolje. U tom je razdoblju ostao bez svog oca, čovjeka koji je napravio originalne križeve bendu što ga je potpuno deprimiralo. Priznao je kako je oduvijek želio imati jedan na jedan komunikaciju sa svojim ocem, ali da su ga alkohol i droge previše zarobile prije nego što je umro. Black Sabbath ubrzo je nakon toga ponovo htio snimati album u Los Angelesu, ali Ozzy se tamo nije pojavio. Došao je tek dva tjedna kasnije, no bio je potpuno nezainteresiran. Kako su objasnili članovi benda, Ozzy na snimanju tog albuma nije bio sposoban pjevati te je većinu vremena proveo spavajući na kauču. Spletom tih okolnosti, ostali su članovi benda shvatili da ako žele nastaviti, trebaju potražiti novog pjevača. Ward mu je jednostavno rekao kako oni moraju nastaviti bez njegovog vokala. Geezer je priznao kako su tjedan dana nakon Ozzyijevog izlaska svi plakali, ali je znao da je to dobro za njega jer da tad nije izbačen iz benda, bio bi mrtav za nekoliko mjeseci.
Posljedice završetka sa Sabbathom, uloga Sharon, početak solo karijere i Randy Rhoads
“Nakon što sam završio sa Sabbathom, nisam znao što raditi, nisam znao gdje ići. Mislio sam da je to kraj mog sna. Nisam mogao zamisliti da bih krenuo stvarati glazbu sam. Mislio sam kako su ovi novci sve što imam. Bio sam sjeban, kupio sam droge, ostajao sam u apartmanu četiri mjeseca i predozirao se”, rekao je Ozzy Osbourne o razdoblju nakon što je prestao biti član Sabbatha. Sharon, kasnije njegova supruga, izjavila je kako je u tom razdoblju Ozzy često ležao u svojoj sobi na podu dok je oko njega bio urin, boce pive i različite tablete. Iako je Ozzyijevo samopouzdanje još uvijek bilo vrlo loše te ga je ideja o solo karijeri plašila, Sharon ga je, vjerujući u njegov talent, potaknula da krene glazbu stvarati sam. Njezin je predosjećaj da će Ozzyijev povratak biti velik bio točan jer se samo na audiciju za gitariste koji će svirati u bendu prijavilo više od 100 majstora gitare.
Među stotinjak vrhunskih gitarista, jedan se istaknuo. Bio je to Randy Rhoads. Ozzy i Randy klinkuli su na prvu, Ozzy je rekao da je od početka znao da se u tom mladiću krije nešto posebno. Smatrao ga je darom od Boga, a posebno mu je zahvalan što mu je vratio nadu. Dvojac se upoznao 1979. godine, a već su 1980. napravili prvi Ozzyijev solo album. “Blizzard of Ozz” planuo je među publikom, ubrzo nakon njega izašlo je još jedno veliko izdanje “Diary Of A Madman”. Spoj Randy Rhoadsa i Ozzyija Osbournea doista je bio izvanredan. Turneja “Diary Of A Madman” na kojoj je gitaru svirao Randy bila je jedna od najmasovnijih i najglasnijih Ozzyijevih turneja.
Zbog problema koje je Ozzy imao s opijatima, Randy je navodno želio napustiti bend. Ipak, njegova je namjera da napusti bend završila na najgori mogući način. Naime, Randy Rhoads poginuo je u avionskoj nesreći 19. ožujka 1982. godine kad mu je bilo samo 25 godina. Ozzy Osbourne napisao je u svojoj biografiji nekoliko riječi o Randyiju: “Nikad nisam bio na njegovom grobu. Volio bih otići tamo jednog dana prije nego što mu pridružim s druge strane”. “Dan kad je Randy Rhoads umro, umro je dio mene”, rekao je Ozzy Osbourne. Rudy Sarzo, tadašnji Ozzyijev basist, opisao je koliko je su trenutci smrti bili dramatični za Ozzyija. Kako govori, nakon što je saznao da je Randy mrtav, otišao je do crkve, sjeo je, čuo nekoga da plače i pritom mislio kako ta osoba ima puno veće patnje od njega da bi ubrzo saznao da je ta osoba koju je čuo kako plače bio Ozzy.
Nakon Rhoadsa, u bend je stigao novi gitarist Bernie Tormé, a njihovi su prvi zajednički koncerti bili izrazito teški. Tormé je bio svjestan da njega ovdje nitko ne želi, i da bi svi voljeli da je na njegovom mjestu sada Rhoads.
Randy Rhoads obilježio je jedno od najuspješnijih razdoblja Ozzyijevih samostalnih radova, ali čak ni nakon njegove smrti nije stao s nizanjem velikih izdanja. Ozzy je tako nakon smrti Randyija objavio još 10 albuma od kojih je posljednji, “Ordinary Man” izašao u veljači 2020. godine. U tim je albumima surađivao s mnogim velikim imenima. Svaki je njegov samostalni rad bio sve dublji pečat u glazbenu povijest.
Kontroverze Princa tame
Ozzyija Osbournea danas se, osim po glazbi, pamti i po kontroverzama koje je izazivao. Dakako je najpoznatija ona u kojoj je, 1982. godine, na koncertu u Iowi, odgrizao glavu šišmišu. Iako se radi, reklo bi se, o kultnoj glazbenoj priči, pozadina iza nje nije toliko spektakularna. Kako je objasnio sam Ozzy Osbourne, na pozornicu mu je netko bacio šišmiša, za kojeg je on mislio da je igračka, odgrizao mu glavu, i tek tad shvatio da se radi o pravom šišmišu jer je bio hrskav. Odmah po završetku koncerta, primio je injekcije za bjesnoću. Na trideset i sedmu je godišnjicu ovog legendarnog događaja, Ozzy napravio plišanu igraču šišmiša kojem je moguće otkinuti glavu.
Šišmiš nije bio jedini kojemu je odgrizao glavu. Nekoliko godina ranije isto je učinio golubicama. Dakle, na sastanku je za CBS Records, kako je sam opisao, pitao novinarku voli li životinje. Izvukao je jednu golubicu, i odgrizao joj glavu. Učinio je isto još jednoj golubici, a glavu bacio na stol. Sve je to radio kako bi ušutio novinarku koja mu je očito smetala.
Dakako, Ozzy je, osim ovih kontroverza, izazvao nekoliko njih koje su ga odvele pred zakon. Roditelji su ga njegovih obožavatelja tužili da su njihova djeca počinila samoubojstvo nakon slušanja “Blizzard Of Ozz”. Kako se to nikako nije moglo dokazati, a i konotacije između glazbe i samoubojstva su poprilično apsurdne, Ozzy je oslobođen tih optužbi. U svom je životnom vijeku imao još nekoliko borbi sa zakonom zbog incidenata na aerodromu ili uriniranja po spomeniku Alamo.
Ludosti Ozzyija Osbournea svjedočili su i glazbenici koji su s njim surađivali. U filmu su “The Dirt” o Mötley Crüeu životopisno prikazane scene s njihove zajedničke turneje, a da film nije napuhao priče potvrdio je Tommy Lee, bubnjar Mötley Crüea. Što se točno događalo na njihovoj zajedničkoj turneji, objasnio je sam Tommy: “Uvijek smo imali lude zabave u backstage. On bi došao u naš autobus i rekao kako će s nama putovati do sljedećeg grada. Stavio bi ruku u džep i iz njega izvadio dvije velike vreće pune kokaina. Svi smo zajedno bili na zadnjem sjedištu autobusa i šmrkali kokain 10 sati vožnje. Dolazili smo u hotele poput Four Seasons ili Ritz Carlton gdje su bili roditelji s djecom na bazenu. Tad bi došli s Ozzyijem na bazen potpuno uništeni. Nikki i Ozzy su igrali Gross Out Contest (čin pijanog pokušaja natjerati svoje pijane prijatelje da povraćaju tako što ih natjeraju da zamišljaju sve odvratnije stvari). Sjedili smo kraj bazena, pili svoja pića kad je Nikki (Sixx, basist Mötley Crüea) krenuo urinirati i spremao se polizati svoj urin kako bi iživcirao Ozzyija. Ozzy ga je tad udario i krenuo lizati njegov urin što nam je svima bilo gadno. Hotel je poludio. Zaštitari su nas izbacili s bazena. Kad su radili Gross Out Contest, šmrkali su mrave, lizali tuđe urine, pa sam im ja rekao da idemo do sobe kako bi se smirili. Dogurao sam Ozzyija do njegove sobe i htio sam otići. Ozzy me zaustavio i rekao da ostanem ovdje, skinuo je svoje hlače i počeo izvršavati veliku nuždu nasred svoje sobe. Rekao sam mu kako sad zaista moram otići, zaustavio me, uzeo u ruke svoj izmet i krenuo ga razmazivati po zidovima hotelske sobe. Tad sam jednostavno otišao. Sjećam se kako sam prije nego što sam zatvorio vrata pogledao što radi i vidio ga kako crta sa svojim izmetom po zidovima. Rekao sam sam sebi kako je ovo jedan poseban level sranja za koji ja očito još nisam spreman. Stvarno sam u redu s tim da nuždu izvršavam na wc-u.“
Ozzy Osbourne danas
Iza Ozzyija Osbournea doista je lud život, ali posebno veseli da je iz pakla droga, u koji se sam uvalio, uspio izvući. Koliko su droge bile ozbiljan problem, moglo se vidjeti i u The Osbournes, obiteljskom showu njegove obitelji, koji je bio čisti primjer snimljenog razaranja obitelji. Najgori su trenutci danas sretne obitelji zabilježeni na kameri, no iako se tad činilo da zelene grane za ovu obitelj nema, dokazali su da je ipak ima.
Ozzy je shvatio kako nešto mora promijeniti nakon što je njegov sin Jack postao trijezan i naučio se kako živjeti bez opijata. Ozzy se uspio potpuno odviknuti od svih ovisnosti kojima je bio sklon, samopouzdaniji je nego ikad, može hodati ravno i još uvijek, sa sedamdeset i tri godine u nogama, nastupa. Princ tame sam je potvrdio kako trenutno sebe voli više nego što je ikad prije te kako je najbitnije u životu prvenstveno zavoljeti sebe. “Život je proces u kojem učiš”, zaključuje.
Ipak, pobjeda privatnih borbi nije glazbeno najrelevantiji dokaz njegove veličine, već su to dakako činjenice koje je nanizao kroz godine. Ozzy Osbourne vlasnik je nekoliko desetaka gold i platinum albuma, inspiracija redateljima za dokumentarce te čovjek koji ove godine slavi svojih pedeset godina na glazbenj sceni.
