Krajem 2005. godine objavio je svoj 20 studijski album “Vridilo je“, hvaljen od kritike i odlično prihvaćen od publike, album je u samo mjesec dana dostigao platinastnu nakladu. Svojim jednostavnim, a opet posebnim pristupom glazbi već se dugi niz godina tj. desetljeća drži na samom vrhu piramide hrvatske scene – više od ovoga valjda nije potrebno da bi predstavili unikata na našoj sceni – Oliver Dragojević.
Vaš posljednji album “Vridilo je” u samo mjesec dana doživio je platinastu nakladu? Da li ste to očekivali u tako kratkom roku?
A slušaj, kako Aquarius Records radi onda skoro i da. Jer su medijski tako napumpali sve, da je to posljedica svega, a onda još oni pojedinci koji uvijek kupuju, tako je taman tu negdje.
Šta prije niste bili zadovoljni sa promocijom svojih albuma?
A nije bilo tako zastupljeno u medijima. A ovo sad je puno više i jače, ne znam jel to dobro pošto smo mala država, ali za ovo vrijeme to je ludilo.
Po vama u čemu leži uspjeh ovog albuma, pošto nema niti jednog velikog hita?
A hitovi se stvaraju, niti jedan hit nije napisan kao hit, nije to kuća po narudžbi. To je stvar emocija – dal će se slušat, dal će prepoznat tekst, dal će vidjet da je to iskren – mora proći malo vremena. Ili se medijski puno svira pa ga izguraju da bude hit. Ako je loša pjesma ona nikad neće bit hit, ona može biti poznata, ali hit ne.
A čemu je onda uspjeh ovog albuma? Osobno, meni je ovo najbolji vaš album dosad.
Rađen je s tendencijom da glazba bude zastupljena, znači to u što vjeruješ, to do kraja izgurat, a ako se dogodi da se svidi ljudima onda je to još dodatno. I meni je najbolji album, zato što je najiskreniji, najviše se radilo i najbliži meni.
Da li znate koliko ste dosad u karijeri snimili pjesmi?
Ajme teško mi je izračunat… 20 studijskih puta 10 najmanje to ti je 200; imam ti ja ustvari 36 albuma. Bio je jedan dječji, jedan namjenski, jedan dueta… mislim da ima jedno 500 pjesama.
Jel ih znate većinu napamet?
Ma nema šanse, ima ih puno koje nisu dobro ispale, pa te zaboraviš. Onda recimo s nekih ploča ostanu ti tri pjesme recimo, a ovo ostalo il su promašaji ili ljudi ne žele i tako… S ove ploče već sad pjevam na promocijama po sedam-osam pjesama, tako da će ona biti zastupljena maksimalno na koncertima. S tim što imamo par pjesama što su jako zahtjevne, i tu treba ono aražmanski, trebaju simfoničari, pa ne možeš onda to samo tako izvest. Isto kako su Queenovci imali, a dobro oni su mogli pjevat jer su imali previše tehnike u snimkama pa je to uživo bilo teško.
Kad bi vi sastavljali svoju ‘greatest hits’ kompilaciju na koliko bi ju CD-a stavio?
A slušaj, moji afiniteti prema glazbi nisu baš svima dragi, pa bi to bilo recimo možda 5 CD-a.
Vjerujem da imate pjesme koje su vama posebno drage?
Ima, ali možda se slušateljima to baš ne sviđa, jer onako malo i dave, prespore su. Ali meni to nešto drugo govori. Jedna od tih je “Ti mi čitaš misli” Jure Stanića, pa Runjićeva “Ostavljam te samu”, pa “Ništa novo” od Runjića, mislim ono, pjesama ima puno koje se zahtjevne, teške užasno i možda su malo depresivne, ali ja to volim zato što ima puno mjuze.
Kako birate tekstopisca za svoje pjesme?
Ja dobijem kompletne pjesme, onda ako ima veze s mojim nekim razmišljanima i tako… onda ja to stavim sa strane, pa je tek onda poslije selekcija nekakva, di pisma mora i melodijski i harmonijski zadovoljiti neke moje prosjeke. Ne uzmeme sve pisme, nije svaka za mene…
Kako je pet pjesama Lee Dekleve završilo na novom albumu?
A ona je imala svoje pjesme koje nije stavila na svoj CD, pokazala mi ih je i pitala jel mi se sviđa – “Da super su, šta za koga ti je to?”, a ona veli: “Ja neću to snimit, pa možeš ti”. Ma pjesme su joj dobre, ona je talentirana strašno.
Pošto drugi pišu pjesme za vas, kada bi vi mogli izabrati nekoga od svjetskih glazbenika-tekstopisaca da vam napišu pjesmu koga bi izabrali?
Cohena! I Bob Dylana možda, i on je dobar tekstopisac. A da ne govorimo o Jacques Brelu, samo on je umro, pa bi trebalo uzimat iz arhive nešto. Dobri su to pjesnici, ono baš tipa pjesnika. Njihovi tekstovi jesu ono pravi, da su vrlo uglazbljeni. Fiamengo je dugo vremena radio tu zabavnu glazbu pa je odustao od toga i sada izdaje zbirke pjesama, pa sad tu bi trebalo možda nešto pronać. Ko šta Tin Ujević ima taki opus pjesama da stvarno nešto izabrat iz toga treba biti hrabar, jer mora glazba pratit to šta je on napisao, znači glazba ne smije biti loša ili jeftina, mora to biti blizu simfonije ili oratorije, a to ne prolazi baš u nas najbolje, tako da sam odusta od toga, a ja bi to volija napravit.
Što privatno slušate?
A čudan sam ja tip… Bobby McFarin, pa onda ne znam – George Benson, Stevie Wonder, Ray Charles, Sting… ne znam više ima ih milijun.
S kim bi od njih voljeli napraviti suradnju?
Ima sam želju, ali je propala jer je on umra – Charles. Uf, on je meni bio napet strašno, ali ne možeš doći do njega. Bio sam u Splitu na koncertu, ali koncert mu je bio loš, jer je ozvučenje bilo katastrofalno. Žao mi je što je to grad morao doživit, ustvari preživit. A volija bi pjevat ne znam sa…. Céline Dion i recimo sa Marizom, Portugalkom, odlična je.
Kako je došlo do koncerta u pariškoj Olympiji (24. travnja)?
Pa žena koja je vodila ‘Desetku’ na televiziji – Ljerka Milčić, bila je producentica u Francuskoj dugo vremena, to sam ja dozna kad sam doša na televiziju kao gost i onda sam ja nju upozna i pita ju jel ima ikakve šanse da za provuć se u Olypmiju, kao bilo bi dobro sa simfoničarima nastupat. Onda je ona dala kao nekakvi zahtjev, kao prijedlog da me uzmu, naravno uz moje DVD-e iz Pule i Doma sportova, samo je ona malo to normalno progurala. I to je ponovo krenulo u realizaciju prije jedno možda par mjeseci i sad je to dogovoreno, potpisani su ugovori, s tim što su posebna priča sponzori, treba to sve tamo osigurat. Kad to sve obavimo ići ćemo u Pariz, a simfoničari su riječki iz HNK plemeniti Zajc, ide i moja grupa Dupini, Bjelinski dirigent, Dražen Bogadnović, Ante Gelo gitaru, Boris Popov i back vokali.
Spremate neke posebne pjesme za taj koncert?
Bit će sve pjesme koje pašu uz simfoničare i dvije su napravljene na francuskom – “Nevera” i “Nestajem” s nove ploče, a možda ću pjevat i pola-pola, tako da se vidi kao ja ono znam…
Jeste dobri sa francuskim?
Izgovor mi je odličan, a ovi jezik ne znam dobro, a ono bit će sve ok.
Koliko će koncert trajati?
Dva sata.
Postoji li već kakav interes za koncert?
Po meni bi trebao biti pun koncert, zato što ima prijatelja koji oće u grupama ići u Pariz, i onda sam javio Generalturistu za rezervaciju karata. Vjerujem da će to biti ok. Trebao bi se snimiti DVD, pa da to bude zapis zauvijek, kao neka kruna svega, šta ja znam…
Jel bi voljeli još u nekim takvim dvoranama svirati?
Volio bih u Berlinu, s njihovom filharmonijom. A nešto se o tome i govori…
S tim bi okrunili svoju karijeru?
Ma ne bi, nego malo hrvatstva po svijetu, ali kulturnog, pravog.
Često nastupate vani, po Americi, Australiji…?
Jesam, dok nisu pali neboderi, od onda više nisam iša (smijeh), ali ove godine možda idem u Australiju, jer su me zvali. Malo me je strah proša, mislim terorizma i svega ima, ali šta ja znam zapravo mi je super doma, zašto bi riskirao?! Možda ću ići, nisam siguran…
Kad ste počinjali glazbenu karijeru, tko su vam bili neki uzori?
Bilo je puno Talijana, bili su tu i The Spencer Davis Group, Coloseum, Pink Floydi, The Beatles naravno… Stonese nisam volija, bili su mi preagresivni, u to vrijeme sam bio romantičan malo više. Ray Charles je bio u to vrijeme, Presley isto. James Brown sam pjevao stalno jer soul je počeo taman, a joooj, izdera sam si glas i ubija sam se, jer nemreš biti crnac nikad, a on je baš onako urlatorski pjeva, to mi je ubilo vokal. Ostalo mi je nešto od toga, naučio sam neke fraze.
Jel vam dosadilo već pjevati “Galeba” ili “Cesaricu”?
“Galeba” ne, jer ga ne pjevam stalno, pjevam ga samo kad mi se svidi ekipa. A “Cesaricu” pjevam stalno, pjesma je dobra, pjeva je cijeli publika tako da ja malo tu pjevam.
Koliko još planirate pjevati, nastupati?
Koliko ću još i živit, ma dok mogu govorit mogu i pjevat. Mogu otić u penziju, ali ću pjevat i dalje. Bolje pjevam nego govorim (smijeh).
U jednom intervju sam pročitao da preko ljeta uopće ne nastupate?
Da, to mi je odmor, ne dam nikome da mi to dira… Na brodu sam i ne pjevam! A prošle godine sam potršio cijelo ljeto na album, to je jedino ljeto gdje sam ja stalno bio u studiju i na snimanjima. Al ovo ljeto ću uteć na more…
Autor: Krešimir Blažević
