Ekipa iz SC-a se još nije ohladila od veoma dobrog (na momente odličnog) No Jazz Festivala, a već grabe dalje žestokim tempom. Najkraće rečeno: dolazi nam jedan od najsmjelijih i najboljih saksofonista današnjice u kombinaciji s norveškom pratnjom koja opasno konkurira za titulu najteže ritam sekcije europske jazz-scene!
Zvuči li vam ovo kao bombastična reklama? OK, nema problema: uvjerite se sami na adresi (Teatar&TD) i u vrijeme (29.11., 21h). Ako pak znate da to jest tako, onda ste bili na jednom od nekolikih zagrebačkih koncerata sastava The Thing u posljednjih 4 godine.
Ovaj put nam, istina, dolaze bez legendarnog multi-puhača Joea McPheeja (također poznatog našoj publici), ali to nimalo ne umanjuje stvar. Koliko je bend (nazvan po skladbi Don Cherryja) sazrio od okupljanja prije 6 godina, itekako se može čuti na (barem) njihova zadnja dva diska: “Garage” (2005.) i “Action Jazz” (2006. – sve za etitketu Smalltown Superjazz, op.a). Oba naslova svojim nazivima dobro ilustriraju o čemu se radi: u pitanju je trio koji svojim odličnim free-jazzom direktno i neposredno komunicira s publikom, pritom ispucavajući ogromne količine energije ravno u neurone slušatelja.
U isto vrijeme, svojim akustičnim jazz instrumentarijem bez zadrške obrađuju pjesme punk i rock sastava, i to rade drsko i superiorno, često količinom punk-rock feelinga nadvisujući originale.
Mats Gustafsson je, ipak, primarno punk-rock klinac iz švedske Laponije (rođen u Umeai, 1964.), koji je u karijeri surađivao i sa Sonic Youth, te talijanskim ultra-punkerima Zu. No, otkako je čuo Sonny Rollinsa i 1980. otkrio jazz, neumoljivo pomiruje oba ova svijeta – što ga je učinilo jednim od najaktivnijih i najtraženijih jazzera današnjice, koji je surađivao s brojnim top-umjetnicima, od Sainkho Namchylak preko Barry Guya, Petera Brötzmanna i Kena Vandermarka, do Otomo Yoshihidea (o čijem ste nevjerojatnom zagrebačkom koncertu od prije dva tjedna mogli čitati na ovim stranicama) čijeg je orkestra redovit član, i Hamida Drakea.
Stoga ne treba čuditi da su na “Action Jazzu” mjesto našle i obrade Yeah Yeah Yeahsa, ali i The White Stripesa. Ako još znate i to da Gustafssonov masivni zvuk podržava jednako udarnička ritam sekcija, koja svira zajedno u School Days sastavu Kena Vandermarka, te u odličnom skandinavskom kvintetu Atomic ne treba vam više razloga da nakon nostalgično-slavljeničke večeri uz Leb i sol, dan bivše republike obilježite pogledom u silovitu budućnost. Vidimo se!
