Nakon gostovanja Jose Feliciana i Joe Satrianija, na Ljetnoj pozornici – velikani rocka i legende Woodstocka donose nam duh pravog velikog svjetskog festivala. U utorak, 25. srpnja, u Opatiji u organizaciji Impresarija nastupit će: Country Joe McDonald, Iron Butterfly i Canned Heat – uz posebne goste Atomsko sklonište i Dado Topić & Time.
Country Joe And The Fish nastali su dijelom kao politički instrument, dijelom iz potrebe i dijelom zbog zabave. U jesen 1965. članovi bivšeg pokreta za slobodu govora (FSM – Free Speech Movement) na Sveučilištu Berkeley organizirali su u centru za obuku u Oaklandu nekoliko demonstracija protiv rata u Vijetnamu.
Događaj na kraju ljeta 1969. godine, Woodstock festival, postao je ključan i zauvijek je promijenio karijeru benda i smjer kojim je krenuo. Nakon mnogo pregovaranja zbog otkazivanja u zadnji čas, Joe And The Fish našli su se na rasporedu festivala. Kao što je danas dobro poznato, ceste su bile zakrčene, vrijeme grozno, a zbog planiranih 500 000 posjetitelja umjetnicima je bilo gotovo nemoguće doći do pozornice, a kamoli početi nastup na vrijeme. Prvog dana nastupa, u petak, većina izvođača našla se zaglavljena u hotelu u obližnjem mjestu ili su se pokušavali probiti do pozornice. Joe je došao vidjeti što se događa, i našao se na pozornici upravo u trenutku kada je Richie Havens završavao svoj nastup. Pronašla se gitara, organizirala pozornica, i nakon četiri ili pet pjesama odlučio je odsvirati “Fixin’ To Die Rag“, iako ju je planirao odsvirati kasnije s bendom.
Važno je napomenuti da u uvodu u tu pjesmu na albumu bend viče u maniri srednjoškolskih navijačica: “Gimmie an F, gimmie an I…”, nakon toga pitaju „What’s that spell? What’s that spell?“ na što publika odgovara “Fish”. Sve je to vrlo nevino, ali u ljeto 1968. na Shaefer ljetnom festivalu u Woilman Rinku u njujorškom Central Parku bubnjar Chicken Hirsh predložio je da navijanje izmijene u “Gimmie an F-U-C-K”. Neki autori su tvrdili da je ovaj čin bio jedan od originalnih činova neposluha, pobune protiv sistema i opisa stava mladeži tog vremena. Na Woodstocku, kada je Joe viknuo “Gimme an F”, zvuk svih tih ljudi kako viču “fuck” bio je zapanjujuć… mnoge stvari više nikad nisu bile iste.
Joe je od 1970. godine izdao otprilike jedan album svakih 15 mjeseci. Kao solo izvođač redovno odlazi na turneje po Americi i inozemstvu. 2004. godine, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja okupljanja Country Joe And The Fisha, oformio je Country Joe Band u kojem su bili originalni članovi David Bennett Cohen, Bruce Barthol i Gary “Chicken” Hirsh. Country Joe Band redovno je na turnejama na kojima izvode i stari repertoar kao i nove pjesme.
Glazbene prilike Los Angelesa u kasnim ’60-im i ’70-im godinama karakterizirali su žestoki zvukovi i osjećaji koji su reflektirali revolucionarne stavove generacije. Na takvu scenu uletio je bend Iron Butterfly, čiji se prvijenac “Heavy” iz 1967. zadržao na Billboardovoj top ljestvici albuma skoro godinu dana.
U srpnju 1968. godine Iron Butterfly izdali su monumentalnu veliku ploču “In-A-Gadda-Da-Vida” na kojoj se nalazila skladba u trajanju od 17:05 minuta koja je tako fenomenalno primljena da je uzdrmala cijelu glazbenu industriju. “Vida” je u prvoj godini nakon što je objavljena prodajom nadmašila svaku ploču u povijesti snimljene glazbe (prodano je preko osam milijuna primjeraka), a Iron Butterfly nagrađeni su prvom Platinastom pločom u povijesti glazbene industrije. Album “In-A-Gadda-Da-Vida” ostao je na top ljestvicama 140 tjedana, a do danas, prodan je u više od 30 milijuna primjeraka.
Canned Heat osnovali su 1966. godine povjesničari bluesa i kolekcionari ploča Alan “Blind Owl” Wilson i Bob “The Bear” Hite. Internacionalnu pozornost i mjesto na stranicama rock ‘n roll povijesti osigurao im je nastup na Monterey Pop Festivalu 1967. godine , te nastup na Woodstocku gdje su nastupali kao jedna od glavnih atrakcija.
Jedinstveni spoj modernog električnog bluesa, rocka i boogiea donio je Canned Heatu mnogo odanih poklonika i utjecao je kroz proteklih 35 godina na mnoge gitariste i bendove u nastajanju. Njihove pjesme s Top 40 ljestvice country-blues-rock pjesama, poput “On The Road Again”, “Let’s Work Together” i “Goin’ Up The Country”, postale su rock himne diljem svijeta a posljednja je postala i neslužbena tematska pjesma filma Woodstock.
3. rujna 1967. godine samoubojstvo Alana Wilsona uzdrmalo je bend. Njegova smrt prouzročila je promjene unutar benda, i članovi su se nastavili mijenjati tijekom sljedeća dva desetljeća. 5. travnja 1981. u Palaminu u Los Angelesu srušio se i umro od srčanog udara veliki pjevač Bob Hite, a 20. listopada 1997. u Parizu je nakon posljednjeg koncerta europske turneje umro Henry Vestine. Unatoč preranim smrtima i promijenjenim glazbenim trendovima, Canned Heat su preživjeli od ranih ’70-ih pod vodstvom Fita de la Parre (član od 1967.).
Njihov najnoviji CD zove se “Friends In The Can”. Ovaj album sjedinio je mnogo njihovih glazbenih prijatelja iz prošlosti i sadašnjosti te ih udružio u ovoj glazbenoj suradnji i proslavi četrdesete obljetnice Canned Heata, bluesa i boogiea.
Bruno Langer svirao je u nekoliko sastava, a njegov prvi sastav bili su Fantomi. Prije Fantoma svirao je kratko vrijeme u grupi Apaši. Nakon kratkog daha Fantomi se razilaze, a iste godine Langer svira u sastavu Logaritmi. Istodobno u Puli sviraju Sateliti što je izazvalo pravo rivalstvo među rock fanovima. 1968. osniva se grupa Hush iz koje je kasnije nastalo Atomsko sklonište. 1972. u Hush dolazi Sergio Blažić, koji je na početku svirao bubnjeve,a kasnije pjevao zajedno s Brankom Umkovićem.
Grupa Hush, koja je bila reproduktivni bend, nije zabilježila značajan uspjeh premda su u Puli predstavljali veliku atrakciju. Blažić i Langer od 1976. zajedno s pulskim pjesnikom Boškom Obradovićem surađuju u organiziranju različitih umjetničkih manifestacija. Obradović pristaje na suradnju i poklanja im svoje najvrijednije pjesme. To se dogodilo 26.2.1977. i tog datuma osnovano je Atomsko sklonište.
Prvi album “Ne cvikaj generacijo” objavljen je 1978. Do danas objavili su 14 albuma. Atomsko sklonište posljednji puta nastupa sa Sergiom Blažićem 21.7.1986. godine, na oproštajnom koncertu u pulskom klubu Piramida. Nastupili su u standardnoj postavi Blažić, Gužvan, Langer, Širola, pojačani Eduardom Kancelarom na klavijaturama. Sergio Blažić-Đoser umire u Pulskoj bolnici 18.1.1987. U znak sjećanja na Đosera, malonogometni klub Park Avenija 69 zajedno s Brunom Langerom, Dadom Topićem, Janezom Bončinom i Akijem Rahimovskim pokreću Đoserov memorijal koji traje punih 20 godina.
Time je svoju karijeru započeo početkom ’70-tih, kombinirajući rock’n’roll, fusion-jazz i progressive rock, najmoderniji glazbeni izraz tog doba. Snimili su tri studijska albuma “Time” (1972.), “Time 2” (1975.), “Život u čizmama s visokom petom” (1976.), pregršt singl-izdanja, kao i malobrojne, ali vrijedne snimke uživo. Poslije raspada grupe 1976., članovi Timea ostaju aktivni glazbenici, dok Dado Topić gradi uspješnu autorsku i pjevačku solo-karijeru.
Danas, ponovo okupljeni, Dado, Vedran i Ratko, svirajući u formi rock-tria – daju odgovor duhu vremena, komunicirajući sa svjetskim trendovima i grupama koje predstavljaju aktualnu scenu, kao i onu koja je nastala u devedesetim.
Ulaznice su u prodaji na prodajnim mjestima Eventima (link na www.muzika.hr – Kupovina ulaznica) i na blagajni Ljetne pozornice u Opatiji. Cijene ulaznice u pretprodaji su 200 kuna, a na dan koncerta 220 kuna.
