Ne, ovo niije biografija! Čovjek nije mrtav, čovjek nije objesio kopačke o klin, čovjek nije poludio… Dave Grohl jednostavno je – svugdje! I još mu je k tome rođendan! Pa rekoh – zašto ne?!
Čovjek koji je kao klinac postao bubnjar Nirvane, prošao je čuda, a u to davno vrijeme kada internet nije drečao iz svačijeg džepa, baš i nismo uspjeli shvatiti kakav je on čovjek, kako točno funkcionira, kako točno razmišlja, što točno želi, kako to želi i u što će se malo kasnije pretvoriti…
Pretvorio se u čovjeka koji je samostalno i sramežljivo složio prvi album svojeg benda od pjesama koje mu je bilo neugodno dati Cobainu da ih presluša. I onda brzinski preskočimo 20 godina i – imamo ‘najveći rock bend na svijetu’. A kad čujete tu famoznu ‘najnešto’ riječ, počinju brutalna sranja!
Nije toga pošteđen čak ni najveći, najnasmijaniji i najenergičniji ‘mingler’ u rock svijetu, pa umjesto da nastavi biti samo ‘najbolji rock bend na svijetu’, Grohl se pretvori u predsjedničkog kandidata tijekom zadnjih mjesec dana kampanje i krene ‘iskakati iz paštete’!
Sada odjednom više nije onaj prizemni simpatični smiješni štreberasti tip. Ili jest, ali mu to jednostavno više nije dovoljno, da budemo zahvalni što može, ali ipak nije umišljena rock zvijezda. Odjednom su mu pjesme postale ‘banalne i otrcane’ (pa čak i bezvremenska “Everlong” ili istetovirana “Best of You”) iako nikad nije ni pokušao biti progresivniji od Rusha ili čudniji od Apex Twina.
Odjednom su govorancije između pjesama na koncertima postale naporne i lažne rock-propovijedi i odjednom je ispalo da je Grohl neiskreni lik i da mu uopće nije stalo do muzike. E, i točno tu mi se čini da ga se već lagano ‘prečeralo’!
Ostali članovi Foo Fightersa nikad nisu skrivali da je to njegov bend i da koncert ovisi o tome kako Grohl klikne s publikom. Upravo zato, mnogi koji ovo čitaju nisu baš skroz sigurni bi li na ulici prepoznali jednog Natea Mendela. A neki možda nisu ni sigurni tko je, pobogu, taj! Googlajte…
Grohl je gazda! I to ne samo Foo Fightersa! Na njih ionako ima puno pravo, jer kaže da se nikad nije usudio poistovjetiti s Nirvanom, jer je on kao ‘šesti bubnjar tog benda ipak bio samo sljedbenik Kurta i Krisa’. I nakon toga trebalo se uopće usuditi napraviti nešto. A on je oko sebe napravio komercijalnu rock mašineriju oko koje se velika većina ljudi osjeća, u najmanju ruku – ugodno. A popiti koju cugu s njim, vjerojatno također nije loša avantura.
Za Rolling Stone je rekao da je točno znao prepoznati ekipu koja radi za Neila Younga – stariji sijedi likovi s dugom kosom u repu, u trapericama i hodaju užasno sporo. Obećao je da će i on biti takav kada ostari. No, s obzirom da lik već sada zna da mu sljedeći album izlazi za tri godine i da točno zna u kakvom konceptu ga želi složiti (samo mjesec dana nakon izlaska aktualnog!) – čini mi se da imamo čovjeka s vizijom (kad ga već u našoj Vladi nemamo) i čovjeka kojeg ćemo još neko vrijeme gledati. Nasmijanog, ‘napornog’ i energičnog.
I ne samo to! Sad se pripremaju na svjetsku turneju (najbliže nama samo negdje u bespućima Njemačke) i već znaju da će im koncerti trajati po tri sata. A da ne bi bio besposlen duže od 17 minuta, Grohl se ugurao i u onaj bizarni ultimativni projekt The Teenage Time Killers. Likovi iz Corrosion of Conformity upecali su i Grohla, i Taylora iz Slipknota, i Jellu Biafru, i Nicka Oliverija, i Randya Blythea i još hrpetinu ljudi iz punk/rock/metal scene da snime album. A gdje su snimali? A što mislite?! U Grohlovom Studiju 606 u Los Angelesu, gdje je Grohl sudjelovao ‘samo’ na 12 pjesama.
Na njega je jednostavno teško biti ljut i teško ću se priključiti internetskom hejtanju takve karijere. On je jedan od trojice likova kojima se baš divim iz te scene, iz te generacije, iz tih žanrova, iz tog svijeta…
I zato – “I’ve got another confession to make! Sretan ti rođendan!“