Potencijal američkog dueta MS MR odmah po izdavanju prvog EP-a prepoznaje snažna izdavačka kuća Columbia Records, koja izdaje hvaljeni prvijenac “Secondhand Rapture” s hitovima “Hurricane”, “Fantasy” i “Think of You”.
Na svjetski radar MS MR dospijeva zahvaljujući HBO-ovoj uspješnici “Igre prijestolja”, koja kao temu treće sezone serije koristi pjesmu “Bones”. 
Lizzy Plapinger (MS, vokal) i Max Hershenow (MR, producent) na svojim nastupima okupljaju po nekoliko desetaka tisuća ljudi, a u sklopu europske turneje nastupili su i na nedavno održanom Electronic Beats festivalu Zagreb. Sa simpatičnim duom popričala sam o usporedbama u glazbi, Arctic Monkeysima, uspjehu u Europi…
Kako ste se upoznali i započeli suradnju? Ispričajte nam MS MR priču…
Lizzy Plapinger: To je stvarno kratka priča… (smijeh)
Max Hershenow: Znamo se s fakulteta, ali smo se upoznali tek kada smo diplomirali. Oboje smo živjeli u New Yorku; Lizzy je vodila jedan glazbeni label, a ja sam pohađao plesnu školu i zapravo se htio baviti produkcijom. Jedan dan sam joj poslao poruku i spojili smo se putem maila. Našli smo se i glazbeno kliknuli. Snimili smo par pjesama, jedna stvar je vodila drugoj i eto nas tu – u Hrvatskoj u kojoj nikada do sada nismo bili.
Max: Zabavno je kad Lizzy pjeva pjesmu pisanu za muški vokal i zaista smo uživali u tome. Pjesma je jako muzikalna, emotivna i zapravo imamo osjećaj da se jako dobro uklapa u naš zvuk i upravo smo je zato uvrstili u set koji sviramo na koncertima.
Lizzy: Nismo jedni od onih koje brine kako se svidjeti kritici, kako okupirati pažnju fanova… Sve što radimo jako je iskreno i kada odlučimo raditi cover radimo ga zato jer nam se sviđaju i bend i pjesma. A ovo je zaista sjajna pjesma! Zasigurno će ih biti još… I ne, na žalost još uvijek nismo dobili nikakv ‘feedback’ od ekipe iz benda.
Max: Nedavno smo svirali na jednom festivalu na kojem su svirali i oni… I upitali smo se: “Je li loše svirati pjesmu koju će oni svirati kasnije?“. Na kraju smo je ipak odsvirali…
Jesu li dvije godine dug ili kratak period da bend bude prepoznat od strane publike? Mislite li da vam se, kao se bendu iz Amerike, teže probiti na europsko tržište nego što je to bio slučaj s probojem na ‘domaćem’ terenu?
Lizzy: Mi smo zapravo već dvije godine na turneji. Smatram da smo u te dvije godine postigli zaista jako puno. Jako smo ponosni na činjenicu da smo (iz)rasli organski i s vremenom.
Max: Uspjeh je tim veći jer se ranije nismo bavili glazbom. Dvije godine smo na turneji, ali se glazbom bavimo samo tri. U tom smislu dvije godine mi se uopće ne čine dugim periodom jer kad razmisliš o tome da nekim bendovima treba pet godina da se probiju mi smo to napravili zaista brzo.
Lizzy: Svom smo izdavaču na samom početku jasno dali do znanja da želimo putovati što je više moguće i da nam je važno uspjeti u SAD-u – na domaćem terenu. Ipak, uvidjeli smo da naša glazba ima globalni prizvuk i nekako nam se učinilo da ima smisla raditi turneje po Europi. Iskreno, čini mi se da nas je baš europska publika prihvatila i prepoznala ranije nego publika doma…
Max: Zapravo smo odradili idealan krug – počeli smo u Australiji, nastavili u Europi i tek se sada, nakon dvije godine, vraćamo doma u SAD kako bismo i tamo na neki način ostavili trag.
Lizzy: Imali smo puno sreće. Osim toga bili smo strpljivi i zaista naporno radili. Ne želimo da nam se uspjeh dogodi preko noći niti smo tome ikada težili. U interesu nam je sve raditi koliko god je to moguće iskreno i polako tako da naša publika ima priliku rasti i razvijati se s nama.
Max: Od samog početka odredili smo si viziju kojoj smo ostali vjerni iako to nije uvijek bilo jednostavno. Ipak, isplatilo nam se dugoročno jer smo od početka ponavljali svima koji nas okružuju da ne želimo zasjati i pasti ili uspjeti preko noći nego postaviti kvalitetne temelje za dugotrajnu i (nadamo se) uspješnu karijeru.
Koja vam je najdraža pjesma s MS MR albuma “Secondhand Rapture” i zašto?
Lizzy: Hm… Moja najdraža pjesma s albuma stalno se mijenja. Trenutno je to pjesma “BTSK”. Ulazimo u zimu i trenutno mi paše taj emotivni ugođaj balade koju ona nosi.
Max: To je ono što sam i ja htio reći. Ne slušam često naš album, ali volim pjesmu “This isn’t Control” – to je zadnja pjesma koju smo napisali i na neki način definira smjer u kojem ćemo ići s našim idućim albumom. Zato smo je i stavili na kraj albuma. Na neki način je završetak jedne priče, ali istovremeno i početak jedne druge…
Jeste li ikada mislili da će vaše pjesme biti uvrštene u seriju “Grey’s Anatomy”? Mislite li da pjesme koje završe u serijama poput ove dobivaju zasluženi tretman? Dožive li ih uopće ljudi ili se više fokusiraju na glumce i radnju?
Lizzy: Nas jako veseli što se naša glazba upotrebljava u toliko različitim kontekstima. Svaka scena im daje neko drugo značanje i iz njih izvlači neku drugu emociju. Ponekad je neki edit napravljen i iskorišten bolje od drugog…
Max: Naša pjesma mogla se čuti i u serijama “Slatke male lažljivice”, “Osveta”, “Igre prijestolja”… Dakle, jedna pjesma provlači se kroz pet ili šest serija i to u potpuno različitim scenama kojima nije zajednička niti emocija. Upravo mi se to i sviđa – to što su ljudi uspjeli pronaći različite emocije u jednoj jedinoj pjesmi koja očito funkcionira u različitim kontekstima. To nam je kompliment.
Lizzy: Možda ne odu svi koji gledaju seriju potražiti koja je njena naslovna pjesma ili koja pjesma se u njoj pojavljuje, ali znamo da su mnogi naši fanovi za nas saznali upravo putem tih serija. Uostalom i nas je nekada kada smo pratili serije poput “One Tree Hill” ili ” The O.C.” zaintrigirala glazba koja nas je tada povezala s nekim novim bendovima. Isto tako mislim da je to sve popularniji način za probitak novih bendova pa nam je i s tog aspekta jednako drago što naša glazba i na taj način živi.
Budući MS MR planovi…
Lizzy: Pisanje novih pjesama… Na turneji smo dvije godine, to je težak posao. Naravno, drago nam je svirati i gledati kako je na našim koncertima svaki put sve više i više ljudi, ali bilo bi nam draže da smo u studiju i pišemo pa nas veseli da ćemo konačno to moći i napraviti. Jako smo zbog toga uzbuđeni…
