Kad već nismo uspjeli posjesti Mobya, najpoznatijeg vegana na svijetu, na ‘ispitivačku stolicu’ u Zagrebu kad je gostovao na posljednjem INmusic festivalu, bez imalo problema uspjeli smo to na Petrovaradinskoj tvrđavi, kao headlinerom jubilarnog 10. Exit festivala.
No, Zagreb nipošto nismo zaobišli te smo zatražili mišljenje o gađanju svjetlosnim štapićima, vijesti o smrti Michaela Jacksona, ali i kako se osjećao nakon brutalnih batina koje je dobio od zadrtih obožavatelja Eminema.
Želeći izbjeći isprana i ofucana pitanja, voljeli bismo čuti od tebe kao glazbenog kreativca definiciju kreativnosti?
Vjerojatno je to jedna od onih situacija kada imaš bolje pitanje od odgovora. Osobno bih volio bolje razumjeti kreativnost jer se radi o kompleksnoj stvari, ali subjektivno, kreativnost je jedino ono što mi život čini smislenim. Nerijetko nakon odlaska u svijet i njegova doživljavanja vraćam se u svoj studio i nekako to pokušam pretočiti u glazbu. Iskreno, ne znam kako bih bez kreativnosti funkcionirao kao ljudsko biće.
Kako pritom uspijevaš ostati svježim?
Nikada se ne trudim ostati svježim. Većina mojih kreativnih uzora, ljudi poput Flannerya O’Connora i Aleksandra Solženjicina, pa čak donekle i Pabla Picassa, stalno su radili i zbog toga im se divim, zbog njihove radne etike. Moj pristup kreativnosti jest taj da stalno radim, ne znajući hoću li stvoriti nešto dobro ili loše, ali konstantnim radom se nadam stvoriti nešto što će mi se svidjeti.
Tijekom svoje dugogodišnje karijere surađivao si s doista brojnim glazbenicima, različitih glazbenih izričaja. Što to znači tebi i kako se to reflektira na tvoj rad?
Dva su razloga zašto surađujem s mnogim ljudima. Ponajprije zato što volim zanimljive i dobre glasove. Usto, volim gledati kako ljudi rade pa zato kada radim produkciju, remikseve i slično, tada vidim kako se ponašaju u studiju, čega je dobar primjer Michaela Jacksona. Iako nikada nisam bio njegov veliki obožavatelj, bilo je zanimljivo gledati ga u studiju.
Moram priupitati jedno možda delikatnije pitanje. Prisjetimo se, prije nekoliko godina imao si neugodan fizički obračun s obožavateljima Eminema koji su te naprosto pretukli zbog nekakvog glazbenog animoziteta koji se tada pojavio među vama, a on ga je zapravo jedini artikulirao. Možeš li nam dati svoje viđenje toga iz prve ruke?
Naravno. Mislim da je Eminem doista fascinantna javna osoba, ali on je američko bijelo smeće poput mene samog. On je podosta talentiran i pametan i da budem iskren, zbog toga mi nije jasno što se dogodilo.
Kad smo se on i ja ‘borili’, ja sam to vidio kao običnu šalu, a onda kad smo se upoznali, shvatio sam da je on vrlo ozbiljan u tome. Do tog trenutka to mi je bila najobičnija komedija, ali njemu očito nije. Želim mu zbilja sve najbolje, no biti toliko gnjevan nije zdravo.
Prisjetimo se tvog nedavnog premijernog nastupa u Hrvatskoj na INmusic festivalu na kojem su brojni posjetitelji bacali svjetleće štapiće na tebe i pozornicu, što te u jednom trenutku omelo i naljutilo. Mnogi nisu bili sigurni šališ li se ili si doista bio ljut zbog toga?
T-Mobile ili tko već dijelio je te plastične, tvrde plastične, štapiće koje, ako jako baciš na nekog s dvadesetak metara udaljenosti i pogodiš ga u glavu, vjeruj, jako boli. Možda sam američki mlakonja, ali radije bih volio svirati i pjevati bez da me itko gađa tvrdim predmetima.
Sjećam se turneje s Davidom Bowiem gdje se dogodila slična stvar, no na njega su bacili lizalicu koja mu se zabila u oko, što nije nimalo lijepo.
Kad smo kod posjeta Hrvatskoj, hoćeš li je se sjećati kao večeri kada si čuo za tragičnu smrt Michaela Jacksona?
Ovo je jako ružno što ću reći, ali njegov jadan i tužan život veća su tragedija od njegove smrti jer slava uništava mnoge, a slava je uništila njega. Ne znam zašto se ljudi trude biti slavni kada slava uništava živote. Pogledaj samo Kurta Cobaina i princezu Dianu, Michaela Jacksona ili Johna Lennona.
Na ovogodišnjem Exitu dijelio si pozornicu s glazbenim velikanima poput Patti Smith i Kraftwerka. Jesu li oni utjecali na tvoju glazbu i razvoj kao glazbenika?
O,da, neki od ovih izvođača moje su glazbene srodne duše. Patti Smith i newyorški punk-rock velika mi je inspiracija, Kraftwerk kao predvodnici elektronske glazbe… Osjećam se skromno i počašćeno biti ovdje s njima.
Je li i tebe tehnologija promijenila i unaprijedila, jer iako je tvoj izričaj obojen elektronskom glazbom, kao privatna osoba puno si jednostavniji?
Volim kada tehnologija radi, a u suprotnom me frustrira. Ne volim ju zapravo, ali volim činjenicu da mi pomaže u stvaranju glazbe ili održavanju kontakta s prijateljima.
foto: Tomislav Capan i Igor Jurilj
