Mo’ Blow berlinski je funk jazz kvartet adomaća publika će ih imati prilike vidjeti na 4. Valmara Jazz Festivalu.
Za svoju glazbu kažu da je to glazba s teškim grooveom i dobrim ritmom, prožeta jazz funk melodijom. U svojoj glazbi bend ne podilazi okvirima i pokušava unutar kompozicija implementirati raznolik zvuk, koji unutar eksperimentiranja dobiva finalan funky zvuk koji ima namjeru privući širi spektar publike.
Mo’ Blow čine Andre Seidel na bubnjevima, Felix F. Falk na saksofonu, Matti Klein na klavijaturama i Tobias Fleischer na basu. Svojim zadnjim albumom “Gimme the Boots” napravili su raznolike kompozicije, a energija svirke na albumu se osjeti na najbolji mogući način. Oko produkcije albuma im je pomogao Nils Landgren, švedski R&B funk i jazz trombonist.
Osnovao si Mo’ Blow u Liverpoolu, a vi ste iz Berlina…
Studirao sam godinu dana u Liverpoolu. Grad ima odličnu atmosferu. Muzika je tamo posvuda. Grad je bio vrlo inspirirajuć za mene i počeo sam pisati jazz i funk melodije pa sam onda to počeo svirati s bendom.
Kvartet je popularna forma benda u jazz muzici. Svirate funk jazz bez gitarista, samo saksofon, klavir, bubnjevi i bas. Je li bilo još članova u originalnoj početnoj postavi?
Felix: Originalno sam imao gitarista u bendu, ali on nije svirao funk glazbu nego je više svirao striktno jazz na gitari. To je bilo cool, ali kad sam našao finalnu postavu prije godinu dana odlučili smo postati kvartet i iskoristiti šansu da ostavimo više prostora fender rhodes pianu. S gitarom i klavirom pomalo se suzi fleksibilnost muzike i glazba zvuči onako kako je osjećamo. Ponekad i dalje na koncertima sviramo s gostima koji sviraju druge instrumente.
Zašto ste se odlučili svirati funk jazz?
Volim i slušam skoro svu vrstu muzike. No na kraju funk muzika mi je u srcu. S Tobiasom, Andreom i Mattiem je ista stvar i zato sviramo jazz funk, ali ga držimo muzički otvorenim za različite utjecaje kao što možeš čuti na našim pjesmama.
Ti si saksofonist, ali na koncertima koristiš još jedan instrument nalik didgeridoou. Koliko ti je, kao jazz muzičaru, važno eksperimentiranje u muzici?
Eksperimentiranje mi je važno jer to je način na koji održavaš muziku življom. Eksperimentiranje je nešto što volim raditi u procesu stvaranja glazbe. Na stageu je definiran prostor za eksperimentiranje i improvizaciju, ali u usporedbi s drugim slobodnijim vrstama jazza mi također volimo dati našoj muzici i showu poticaj kroz definiraniji groove. Funky zvuk ti uvijek mora biti adut u džepu.
Sada se u intervju uključio i basist Tobias…
Što možete reći o zadnjem albumu, “Gimme the Boots”, ima li promjena u glazbenom stilu benda ili se i na tom albumu držite sviranja jazz funka?
Glavna promjena na albumu je da smo sve snimili kao kvartet bez ikakvih gostiju kao što je to bilo na zadnja dva albuma. Naša namjera bila je ostati dosljedan soundu našeg showa uživo i mislimo da smo došli blizu ostvarenju toga. Pjesme su i dalje originalno u stilu Mo’ Blowa, ali raznolikost naših kompozicija veća je nego ikad.
Album “Gimme the Boots” producirao je Nils Landgren, švedski R&B funk i jazz trombonista. Je li vam je davao savjete kako da radite na nekim kompozicijama?
Nils je bio odličan u pronalaženju prave vibre za pjesme u studiju. Pomogao nam je puno u načinu snimanja pjesama kako bi se njihova energija odrazila na albumu na najbolji mogući način.
Koji su jazz bendovi i muzičari utjecali na glazbu Mo’ Blowa?
Ima jako puno utjecaja jer svaki član Mo’ Blowa donosi svoju inspiraciju u bend. Ima ih jako puno koje bismo mogli spomenuti, ali uvijek ostavljamo prostora slušajući šaroliku glazbu da nas inspirira, i to od novih glazbenika, pa do klasičinih funk stvari iz sedamdesetih.
Vi ste muzičari s akademskim obrazovanjem. Je li zbog toga bilo lakše međusobno raditi u bendu?
Određene stvari to čini laganijima, ako govorimo o muzičkim terminima. Na kraju kad zapravo pogledam radi se o zaboravljanju akademskog znanja i fokusiranju na sirovu energiju koja čini esenciju našeg showa!
Možete li preporučiti dobre jazz glazbenike iz Njemačke?
Njemačka scena je dosta dobra i vrijedna je istraživanja i slušanja. Do sada smo radili smo s glazbenicima poput Trosten Goodsa, Nilsa Wulkera, Christiana Kohlhaasa i Guntera Hampela, koji su svakako vrijedni pažnje.
Zbog jazz stila koji svirate uspijevate doći i do šire publike…
Željeli smo svirati naš stil muzike i to je prva stvar. Nakon nekog vremena primjetili smo da možemo okupiti publiku koja se ne sadrži striktno od istinskih jazz slušatelja. Obično imamo vrlo miješanu publiku na našim koncertima i oni svi zbilja uživaju u muzici. To je fantastično čak i kada to nije naš plan.
Dolazite na Valamar Jazz festival. Što očekujete od festivala i što publika možete očekivati od vas?
Očekujemo da ćemo susresti dobre ljude i ugrijat ih s Mo’ Blow groovom!
Mislite li da ćete uspjeti privući pozornost hrvatske publike?
Siguran sam da hoćemo! Svirali smo u Hrvatskoj i prije je publika bila susretljiva prema našoj glazbi. Otkako smo otišli stepenicu više kao bend nemam nikakvih dvojbi da ćemo privući publiku na Valamaru.
