U Zagrebu sam razgovarao s vrlo raspoloženim Mickom Harveyem, članom Boys Next Door, Birthday Party, The Bad Seeds i Crime And The City Solution, multiinstrumentalistom, skladateljem filmske i kazalište glazbe – ukratko, svestranim glazbenikom bogate karijere. Razgovor je održan u subotu 12.5., netom prije Mickovog nastupa u zagrebačkoj Tvornici, na kojem je promovirao svoj novi album “Two of Diamonds“.
Kako napreduje turneja?
Vrlo dobro. Možda imamo previše nastupa. Na prošloj turneji smo imali puno slobodnih dana u predivnim mjestima, stigli smo uživati i odmoriti se. Ove godine imamo otprilike 10 nastupa u 12 dana, a u slobodne dane putujemo pa je to vrlo naporan raspored. Nastupi su bili vrlo dobri, ali sljedeći put neću raditi ovako stresnu i napornu turneju. Dovoljno mi je toga kad radim na drugim projektima, ne želim da tako bude i s mojim osobnim. Prvenstveno se želim opustiti i uživati.
Kako Vam se sviđa Europa?
Sad sam opet baziran u Melbourneu, ali volim dolaziti u Europu.
Bili ste u Hrvatskoj prije…
Nekoliko puta sam prošao kroz nju, ali to je bilo dok je još bila Jugoslavija.
Mislio sam na Vaš nastupa s Nickom Caveom i The Bad Seedsima u Zagrebu. Bilo je to ’98., ako se ne varam.
Zar je stvarno prošlo toliko dugo? Meni se čini kao najviše šest godina. Sjećam se tog koncerta i dvorane, da.
Dva člana The Bad Seedsa su s Vama večeras.
Tako je. Nisu na plakatu, ne znam zašto. Piše The Bad Seeds ciklus, a nema Jamesa Johnstona i Thomasa Wydlera.
Ipak su spomenuti u svim najavama u medijima.
O, u redu onda.
Ostatak benda je u Grindermanu, ali spomenuli ste da ćete uskoro početi raditi na novom albumu Nicka Cavea i Bad Seedsa. Je li to točno?
Zapravo smo već počeli, ugrubo. Mislimo snimati u srpnju.
Kakav će biti album? Nalik na prošli ili?
Teško je reći u ovom trenutku, za sada imamo samo grube ideje. Nick obično uzme te ideje i odluči što želi napraviti. Rekao je da želi napraviti ogoljene, škrte stvari, ali vrlo je teško reći što to znači dok nešto ne čujemo.
Ovo je zapravo vaš drugi pravi samostalni album, nakon “One Man’s Treasure“ iz 2005. Zašto ste tako kasno počeli objavljivati samostalne albume?
To što mi je trebalo toliko vremena je neka vrsta slučajnosti. Htio bih da sam počeo ranije, ali stalno sam radio druge stvari, bio zauzet, pa nikako nisam imao vremena. Želio sam, ako već radim nešto, učiniti nešto s tim i uzeti vremena da to napravim. Napraviti nešto posebno. Ne samo jedan album, nego nastaviti raditi nešto smisleno.
U jednom sam trenutku morao odlučiti hoću li raditi išta samostalno ili ne. Također sam morao odlučiti želim li prolaziti kroz sav taj proces reklamiranja albuma, intervjue, turneje i takve stvari., ili ću napraviti album i biti čudan u svezi s njim, ne spominjati ga nikom i slično. Da nisam bio u Crime And The City Solution možda bih počeo 15 godina ranije, tko zna?
Kako Vam se sad sviđa solo karijera? Hoćete li je nastaviti?
Uživam nastupati i raditi solo albume. Zapravo je vrlo interesantno.
Prošli ste album odradili potpuno sami, a ovaj s bendom. Koja je razlika?
Ne znam što je bolje, jednostavno su različiti. Volim čuti različite ideje, stvari koje meni ne bi pale na pamet. S druge strane može biti vrlo dobro kad kontroliraš cijelu situaciju.
Atmosfera postane vrlo kompaktna. S The Bad Seedsima sam također radio na različite načine. U starim danima smo nasnimavali preko traka.
U zadnje vrijeme cijeli bend svira zajedno u studiju, što volim, ali onda si samo jedan dio velike cjeline, ali kao što rekoh, može biti vrlo posebno kad bend svira zajedno. Taj osjećaj je ono što karakterizira moj novi album.
Vaši solo albumi nisu tako bučni kao što The Bad Seedsi znaju biti. Je li ovo pravi Mick Harvey?
Ne, mislim da je to sve dio mene. Na solo albumima radim ono što ne mogu drugdje. Da nisam radio filmsku glazbu, vjerojatno bih na njima radio i dugačke, desetominutne komade, ili nešto vrlo bučno. Odlučio sam se koncentrirati na nešto što me zanima, a što dosad nisam imao priliku napraviti.
Zašto se album zove “Two of Diamonds”?
Prvi se zove “One Man’s Treasure”, pa je logično da se drugi zove “Two of Diamonds” (smijeh).
O čemu su pjesme na albumu?
O uspomeni i osjećaju očajne usamljenosti u metafizičkoj pustinji. Druga pjesma je o želji da netko jednostavne nestane iz vašeg života – znate, sve su o različitim stvarima – treća je o opsjednutosti određenom osobom, četvrta o želji da netko bude opsjednut vama itd. No, pjesme također govore o emocijama, o idejama koje vam govore gdje se nalazite u životu i što vam to znači. Vrlo su intenzivne, žele doći do onoga što pokreće ljude.
Sviđa li Vam se uloga pjevača?
Da, zapravo uživam u njoj. Radio sam s Nickom Caveom, P.J. Harvey, Anitom Lane, dakle, radio sam s pjesmama, no nikad ih nisam imao priliku pjevati pa mi je ovo vrlo interesantno. Pjevanje mi daje potpuno drugu perspektivu o tome što se događa.
Otkuda dobivate inspiraciju za pjesme?
Iz pjesama. Iz pjesama koje sam snimao. One mi daju inspiraciju da se nastavim baviti njima. To su meni vrlo važne pjesme i izvrstan je osjećaj kad ih objaviš. Zanimljivo je da mi se puno ljudi žali kako radim previše obrada – kad ljudi snimaju vlastite pjesme, to je malo samoopsesivno, zar ne? ‘Želim pjevati o tome što ja mislim o svemu!’, kao da govore. Volim izabrati stvari koje su drugi ljudi napravili, koje su meni važne i reći: “Ovo je stvarno snažno, poslušajte ovo.”
Objavili ste dva albuma s obradama Sergea Gainsbourga. Zašto baš njega?
Dobro pitanje. Tko drugi postoji da ima oko 600 pjesama koje većina ljudi nije nikad čula? Sad postoje box-setovi, ali tko njih sluša? Bilo je to zanimljivo iskustvo, ali obrade Gainsbourga su bili više intelektualni projekt, dok je ovo što radim u zadnje vrijeme više emocionalni projekt.
Zato nikad nisam nikad napravio turneju s Gainsbourgovim stvarima, jer bi se to pretvorilo u tribute-večeri, a to nije bila poanta albuma. Poanta je bila da njegove pjesme učinim pristupačnijim nekim ljudima, a meni da to bude intelektualna vježba.
Kad planirate snimiti svoj sljedeći album?
Čim stignem. Kad uhvatim malo vremena i odmorim se. Vjerojatno nakon što novi album The Bad Seedsa bude dovršen, ili čekajte – da vidim: to je u srpnju, dakle… Ne, ipak bolje nakon toga (smijeh). Možda počnem raditi na njemu krajem godine.
foto: iva
