Razglabati o tome koliko se promijenio muzički biznis, je li budućnost u
digitalnim zapisima i mogu li bendovi preživjeti, postalo je zastarjelo
i pomalo besmisleno.
Iako zarade sve više i više tonu, a bendovi koji
su nekoć zarađivali od albuma danas moraju raditi koncerte u ‘svakom
selu’, nekako se čini da svijet ipak nije stao.
Dok se u mainstream pop svijetu zarada izvođača dijeli među nekoliko desetaka producenata na svakoj pjesmi, metalci i rockeri su ti koji su oduvijek predstavljali taj neki ‘realan’ glazbeni pokret. Bendovi od nekoliko članova, njihov menadžer i manje ili više članova nekakve pozadinske mašinerije koji se trude da sve štima s izdavačem i koncertnim promotorima…
I onda se dogodi da predstavnici te ‘besmrtne metal zajednice’ sami pod sobom počnu kopati jamu. Najbolji dokaz je ljetni Rockstar Energy Drink Mayhem Festival koji se diljem SAD-a održava od 2008. godine, a ovo će mu, po svemu sudeći, biti posljednje izdanje.
Kroz festival je na nekoliko pozornica svake godine prošlo 15-ak bendova razine kao što su Slipknot, Disturbed, Machine Head, Marilyn Manson, Trivium, Slayer, Korn, Rob Zombie, Megadeth, Motorhead, Anthrax… I dođe 2015. godina s jednim od najčešćih headlinera – Slayer! Dok većina bendova ljeto provodi u Europi, Kerryu Kingu i ekipi ipak je draže biti kod kuće, pa je lošija prodaja ulaznica i jedna izjava izazvala toliku buru da su sami sebi zabili autogol i zadnji čavao u lijes.
Jedan od osnivača festivala, Kevin Lyman, izrazio je razočaranje što metalci nisu spremni napraviti korak unazad i tako dati priliku sceni da se opet razmaše, kao što je to slučaj s Bad Religionom i punk rockom: “Što se dogodilo s curicama koje ganjaju članove bendova?! Nemaju više koga ganjati, jer je metal postao sijed, ćelav i debeo! Današnja postava festivala najbolje je što je bilo dostupno po nekoj realnoj cijeni. Imamo manje bendova, ali i manje pozornica jer je festivalskim prostorima postalo preskupo postavljati ograde.”
Da je metal sijed, debeo i ćelav ipak nije moglo proći nekažnjeno! Iako Kerry King tvrdi da se ne osjeća osobno povrijeđeno, iskoristio je priliku i indirektno sabotirao ostatak festivalskih datuma izjavama kao što je “Izjaviti tako nešto je najgluplji marketinški potez za taj loš proizvod koji nudiš! To je bilo poslovno samoubojstvo!” ili “Ove godine drugi stage je u najboljem slučaju samo blijeda kopija onoga što je prije bio treći ili čak četvrti stage! Drugi stage zaslužuje headlinera u rangu Anthraxa ili Machine Heada, a ne ovu usranu postavu” ili “Budući da smo prošle godine samostalno napunili neke od ovih dvorana, ovo sad ispada samo kičastiji Slayerov show i to ne možeš prodati pod festival i očekivati da će fanovi biti spremni potrošiti svoje novce na netalentirane izvođače.”
Naravno, dok su se neki (ostatak Slayera, Randy iz Lamb of God) primili demantiranja kako metal sigurno nije ostario i oćelavio, neki su se složili kako zbilja nema novih Iron Maidena (Dino Cazares), neki s festivala (vokal Jungle Rota) naljutili su se na Kinga jer je time pljunuo u lice svim mladim bendovima, a čak i sami Kevin Lyman pokušao je situaciju smiriti izjavom kako nije mislio na nikoga s Mayhem festivala, nego općenito na metal pokret.
U međuvremenu, situacija je eskalirala do te mjere da više ni fanovi nisu sigurni kome vjerovati, pa se dogodilo da je Devil Wears Prada iz publike gledalo doslovno desetak ljudi, a slika s instagram profila jednog od fanova najbolje opisuje otužnu situaciju…
Jedino je Lymanov kolega, John Reese, pokušao otvorenim pismom natjerati metal zajednicu da se ujedini, a ne razdvaja. Ipak, svijet više voli skandale i dobre vijesti nego konstruktivi razgovor, pa se čini da se i Reese pomirio sa sudbinom Mayhem festivala “Rockstar Energy Drink Mayhem Festival je došao svom kraju. Nakon 8 godina strasti zatvaramo mjesto koje je pokušalo biti dom bendovima koji su htjeli povećati bazu fanova i svima koji su se htjeli zabaviti.”
Na žalost, i mi smo svjedoci festivala koji su pokazali stanje s obje strane muzičkog kolača – bendovi i fanovi.
Je li ovogodišnji američki Mayhem samo izolirani primjer malo lošijeg line-upa ili i diljem Europe možemo očekivati sličnu sliku. Sudeći po velikim i krcatim Glastonbury, Rock am Ringu, Wackenu i sličnima – ipak možemo mirnije spavati. Zar ne?
