Mašinko: “Ne sramimo se uživati u dobrom glasu ako takav postoji”

Hvaljeni zagrebački punkeri Mašinko za 27. veljače spremaju svoj prvi veliki solo koncert.

Šestorka sprema za fanove dobru feštu i razna iznenađenja, a prije koncerta u Vintage Industrial Baru pričali smo o bitnim i manje bitnim stvarima. Prvi intervju za Muzika.hr dao je gitarist Perica…

Molim te predstavi se...
Bok, ja sam Perica, a mi smo bend Mašinko iz Zagreba, postojimo 6 godina, sviramo pankec rokec, i polovici nam je u osnovnoj predavao Pokec.

Mašinko je lik iz Pučišća na Braču, po kojem je bend dobio ime…
Da, Mašinko je lik iz Pučišća kojeg je samo Pitura upoznao na svadbi zajedničkog prijatelja Krleta nakon čega nam je ispričao za njegov lik i djelo. Čovik od društva, pozitive, fešte, a bome i prvak Brača u nabijanju janjca na kolac. Persona o kojoj smo se naslušali priča. Jedan od prosvjednika Jadrankamena. Svake godine kad je Krle na Braču se priča o našem posjetu Pučišću, ali ti razgovori zasad uvijek ne napuste konobu. A biće kad-tad.Uz ime Mašinko i album česta je asocijacija alkohol. Koliko vas alkohol inspirira u stvaranju pjesama?
Ali album zbilja nije posvećen alkoholu. Evo, baš idem pogledati sad u tekstove: od 15 stvari, u 3 se spominje cuga.
Ajde u još jednoj se spominje boca. Mislim da 4 reference na alkohol od 15 pjesama je i trezveniji standard od liričke ponude ovih prostora. Viš’ kolko smo svi mi stigmatizirani alkoholom da od svih lajtmotiva alkohol dominira kao glavna tema albuma, a recimo čak je i više pjesama ljubavne tematike.Naravno da alkohol inspirira, kad je riječ o spontanosti i kreativnosti, ali nekak mi se ne čini da je to prisutno u ovom bendu. Ne mislim da duda nije prisutna, naravno da je, ali zadnje vrijeme nekak najbolje radimo kad se sačuvamo za mrtvu dudu poslije probe. Mislim da nam fali tjelovježbe pa s godinama uz alkohol dolazi i fizička inercija. Treba se dić i složit taj bubanj ipak, i onda još lupat po njemu, treba pokopčat sve kablove u pojačalo, a drito s posla si došo i strpo u sebe nekoliko pivi. Nekak smo proaktivniji kad se baš ne poništimo prije probe.Reci mi nešto o zadnjem albumu…
A nije baš prošlo toliko vremena od izlaska da se može nešto reći o kontrastu percepcije nekad/danas. Od nastanka samih pjesama se kužila neka zericu melankolična nota koja većinu njih prožima, što nije baš i bilo prisutno u prethodnom materijalu. Možda su stvari malo razrađenije pa zvuče mrvicu ozbiljnije? Takav je bar moj dojam. Iskreno, meni je veći gušt svirati nove stvari jer su mi zanimljivije dionice na gitari. Više manje sve se svodi na to.Kako je album nastajao? Kritike su dosta dobre, jeste očekivali to?
Album u smislu materijala smo radili u kontinuitetu od izlaska “Frakturka” pa do samog snimanja ploče, odnosno neke stvari su friško bile razrađene netom prije snimanja tek. Za razliku od prijašnjih stvari manje ih je nastalo iz vedra neba na probi, no i dalje smo ih radili po principu ‘evo riffa, idemo ga sad očerupat i obeščastit’.

Kritike su doista dobre, i jedva da smo uopće razmišljali o tome da će biti ikakvih kritika, kamoli da će biti tako pozitivne. Mislim neću lagat, zadovoljni smo albumom i mislimo da je super ispao, ali neke riječi hvale koje smo dobili su zbilja neočekivane i vrlo ohrabrujuće.

Uz ploču ste izdali i društvenu igru. Koliko ste ih do sada podijelili?
Ploča? Nemam pojma. Ne damo vam ako to pitate (smijeh).

Smatrate li se punkerima osim što svirate punk, i što vam punk predstavlja?
Kajaznam, osobno ću se uvijek smatrati punkerom iako mi punk komisija valjda može nabrojati bezbroj minus punk bodova, al na kraju priče, koga briga. Ja pijem pa zaspem u blatu, Lovro je član anarho-sindikalne fronte, Srki je doktorirao na Bakunjinu, Šulc voli razbijati, Pitura izdaje poljske crust bendove na kazeti i dalje, a Andrija je vegan. Svatko je na neki svoj način u punk šprehi. Doduše, samo jedno od ovog je istina, ali punk nas je uvelike odgojio i ako nešto predstavlja, prestavlja nam stvarnost.

Sljedeći album. Kad ga možemo očekivati?
Nemojte niš očekivati jer materijala zasad još nema ni blizu za zgotovit album, tako da ne znamo reći ni kad niti kako… Možda ćemo sljedeći album svi doma napraviti u Guitar Pro pa si slati na mejl da vježbamo (smijeh).

Hoće li i na novom albumu biti određen broj pjesama koje su ‘inspirirane’ bendovima koji su utjecali na vas?
Nemam pojma, vrlo vjerojatno jer te melodijske šprehice na druge bendove nisu komponirane nego smo ih spontano ubacili u pjesmu koja bi u nekom dijelu nas navela da se sjetimo određene melodijice.

Bili ste predgrupa Psihomodo popu u Domu sportova…
Meni je bio odličan koncert, prvi koncert na novoj gitari koja mi je sjela ko budali šamar, tako da sviralački mi je bio uživancija. Bilo je fakat gro ekipe i na nama, skakalo se pjevalo, baš je sve super prošlo. Imali smo svoj vlastiti bekstejdž di smo urlali i bivali simpatičnima, a i stajali smo pokraj Žak Hudeka uz binu gledali Psihomodo pop. Noć za pamćenje.

Neke zanimljive anegdote s koncerata za podijeliti?
Ajde baš da nađem neku koju još nismo dosad ovako podijelili. Super, idem guglati ‘anegdota mašinko’ da vam baš podvalim nekaj kaj smo već rekli, i nađem intervju s Frakturom Mozga, i reko “Još bolje, podvalit ću vam neku njihovu anegdotu“, a tamo piše sljedeće: “Fraktura Mozga: Iskreno teško je izdvojiti nešto posebno, bilo je tu svega, od tučnjava, do sklapanja velikih prijateljstava. Možda jedna od smiješnijih situacija je bila u Kutini kad se gitarist jednog benda pohrvao gol, a članom publike koji je također bio gol. Hrvali su se na pozornici za vrijeme svirke. To je bilo užasno smiješno za gledati.” (s ‘Punkeri rockeri i metalci’ Fejsa). Taj ‘gitarist jednog benda’ sam ja, i to je bilo na našoj zajedničkoj svirci u Kutini. Divotica.

S Frakturom mozga imate zajednički album “Frakturko“. Imate li nešto slično u planu?
Pa nema nikakvih planova, niti mi se trenutno čini da će uletiti neka špreha s nekim jer nam je neka ideja za budućnost malo drugačija, a to je zabit se u garažu i raditi na novim stvarima. Naravno da ako u tom periodu osvane neka ideja ili spontano nekaj smislimo da ćemo to probat isfurat, ovo s Frakturom je jedno jako ugodno i sretno iskustvo.

Što nam spremate za svirku u Vintageu?
Kaj bi spremali, ni suđe nismo oprali. Svirat ćemo pjesme koje imamo, a možda uleti i nešto drugo. Tipa kombajn. Dobro se osjećamo, tam je zahvalno svirati zbog odličnog ozvučenja tak da znamo da bu nam gušt.

Kako ste zadovoljni vašom prisutnošću u medijima?
Jel to implicira da možemo biti nezadovoljni prisutnošću u medijima? Ne mogu govoriti u ime svakog ponaosob, ali ovako kolektivno, a tak i ja rezoniram, lijepo je vidjeti da se tu i tamo spomene naše ime i baci koja dobra riječ. Ne sramimo se uživati u dobrom glasu ako takav postoji.

Ima li neka pjesma koju ne volite izvoditi?
Hm pa zapravo da budem potpuno iskren, “PPP” s “Frakturka” nam nekako uvijek krivo sjedne jer jednostavno je loše sviramo. Uvijek zvuči nekak blje. Super je pjesma, ali uvijek se zgražamo nad izvedbom tak da je zapravo ostavljamo po strani. Reko bi da ostale stvari sve volimo, neke ne sviramo jer jednostavno nam se neda u kontinuitetu stalno vježbati 40 pjesama, ali sve pjesme ipak svako malo procirkuliraju barem kroz probe ako ne i koncerte.

Što dalje ne planirate nikako?
Pa drago mi je da smo to upitani. Naime za 2015. nam plan nije osnovati ribičko društvo, nakon čega smo mislili možda da ne skupimo lovu i kupimo Podravku, nisu bile neke ponude da napišemo soundtrack za “Fifu ’98.”, pa možda se i tu malo ne okušamo. Uglavnom vidjet ćemo što nam budućnost ne nosi, a do onda možemo samo ne razmišljati.