Luft – Svi pjevaju, svi rockaju, ima da dođeš na koncert!

2350

Bend Luft postoji od 2008. godine. Od početak su energičnom svirkom skrenuli pažnju na sebe što je rezultiralo nizom koncerata i zapaženih nastupa na demo festivalima.

Kako je vrijeme odmicalo, nakupilo se podosta kvalitetnih pjesama, pronašao se diskograf i krenulo se u projekt ‘album prvijenac’ koji će se ovih dana pojaviti na policama CD shopova. Ali prvo ide koncertna promocija albuma, pa smo trojac (Luka, Vanja i Filip) upitali nekoliko pitanja putem e-maila.

Jedno pitanje za početak… Budući da se odavno poznajete, ako se ne varam još iz srednje škole, kako to da je bend osnovan tek 2008. godine?
Filip: Vanja i Luka se znaju iz srednje, ja Luku nisam znao tada. Moj prvi susret s Lukom je bio na jednom natjecanju gdje su se za prvo mjesto borili moj tadašnji bend D.I.D.S. i Lukin Recykl. Oni su osvojili prvo mjesto, i sjećam se dan-danas da sam ljubomorno urlao da je u igri namještaljka. Tamo je neki visok tip sa šeširom nešto urlao, i ni Vanja ni ja nismo imali pojma da ćemo nekoliko godina kasnije s njim svirati.
Vanja: Filip i ja smo prije svirali zajedno, a za Luku nisam znao ni da svira dok nismo počeli svirati zajedno.

Kako ste krenuli s Luftom? Tko je izmislio ime?
Filip: Dakle kad se Vanjin i moj spomenuti bend raspao ja sam krenuo u potražnju za novim bendom. Luka je također ostao bez benda u to vrijeme. Spojila nas je zajednička frendica, muza jednog drugog benda s kojim smo kasnije pregovarali i bilo nam je jasno od prve probe da imamo neku zajedničku glazbenu vodilju i da se kužimo, pa rek’o ajmo raditi.
Luka: Ime sam izmislio ja, uz višednevno bendovsko vijećanje, naravno.
Vanja: Da, to je uključivalo nekoliko posjeta Ribnjaku, crtanje loga u pijesku i čekanje inspiracije. Bilo je nekoliko ideja, ali za Luft smo se odlučili jednoglasno. Kako biste u nekoliko riječi opisali bend nekom tko za vas još nikada nije čuo?
Vanja: Nas treba čuti i vidjeti uživo. Rock bend se ne može doživjeti u potpunosti bez da ga se čuje uživo.
Luka: Rock’n’roll trojac.
Filip: Točno tako, rock trojac koji pjeva na hrvatskom, svi pjevaju, svi rockaju, ima da dođeš na koncert!

Mnogi Luft prepoznaju ‘po onom malom iz sapunica’. Smeta li vas to, odnosno smatrate li da je to bila prednost ili mana u odnosu na druge demo bendove?
Filip: Iskreno, nisam dobio taj dojam. Prvi dojam koji Luft daje je glazba koju sviramo, nipošto se ne gura nekakvog bubnjara koji je samo dio trojke.
Vanja: S obzirom da si ti prvi koji nas je to pitao u više od tri godine, rekao bih da nije niti prednost niti mana.

Na mnogim natjecanjima mladih bendova igrali ste zapaženu ulogu. Kako sada gledate na svoje dane na demo sceni?
Luka: Demo scena je divna, cijelo vrijeme demo festivali, nagrade… Sad tek postaje zajebano.
Vanja: Slažem se da je demo scena odlična. U zadnje vrijeme pojavilo se dosta kvalitetnih bendova i festivala na kojima se može čuti kvalitetna glazba.
Filip: Ma demo scena je zapravo ista scena kao i ona ne-demo scena. Sve su to bendovi koji se odlikuju ili ne odlikuju svojim stilom i kvalitetom, samo neki od njih imaju izdan album, a neki ne. Mnogi rade neku razliku između toga, ali iskreno, mislim da publiku nije briga je li bend koji gledaju demo ili ne, ako su dobri. Mi smo krenuli bez ikakve demo snimke. Naši prvi koncerti bili su dogovoreni preko dojma kojeg smo ostavljali na prijašnjim koncertima i mislim da bi tako trebalo i biti.Bendove bi se trebalo gledati uživo i to bi trebao biti njihov jedini ‘calling card’, CV, njihov jedini MySpace ili što već, a naša je publika stvarno zrela za to. Ako si dobar uživo, imat ćeš publiku bez obzira na to jesi li demo bend ili ne. Izdan album dolazi u igru kada na osnovi tih koncerata stvoriš dovoljan interes da ti taj album netko i kupi, i to meni znači imati album: škvadra zavoli tvoj rad i kupi tvoju ploču. No svi ti koncerti, kada gledaš kakvu konkurenciju imaš, tjeraju te na napredak i da se ubiješ od posla da budeš što bolji izvođač. Ovih dana izašao je album prvijenac…
Luka: To je prvijenac kakav sam oduvijek želio. Snimali smo ga bez metronoma, bez semplanja i bez greške. I najbitnije je to što smo napravili nešto što ne izlazi iz studija kao hladna školska produkcija. Od ljudi koji ne preferiraju rock očekujemo da ne slušaju naš prvi album. Pjesme su rock i snimljene su i miksane za rockere.
Vanja: Htjeli smo da zvuči čim sličnije live svirci, tako je i sniman. Za prvi album nismo željeli dodavati klavir, violine i slične stvari. Mislim da smo uspjeli prenijeti ‘luft’ na trake, a to nam je bio glavni zadatak.
Filip: Taj prvi album je nešto o čemu svi bendovi govore i sanjaju o od prvog dana. To je wet dream svim glazbenicima ikad, bar je meni bio. Prije osam godina, drugi bend, druga postava, druge pjesme, ali sjećam se kako Vanji psihotično elaboriram kakav će bit cover, kakve će biti pjesme… Valjda je stvar u nekakvom osjećaju ‘doprinosa’ koji me veseli. Kao, i mi smo dio svega toga.

Je li vas strah glazbene kritike?
Filip: Vidiš nije mi palo na pamet dosad. To valjda znači da ne.
Vanja: Treba li nas biti strah? Mi smo svoje odradili, sad se veselimo čuti što kritičari imaju za reći.
Luka: Baš se veselim da je čujem. Kakva god bila.

Na albumu se nalazi nekoliko pjesama koje smo već upoznali putem videospotova. Znaju li se već neki budući singlovi ili će se pratiti reakcija javnosti, pa tada odlučiti?
Vanja: Imamo ideju koje bi pjesme trebale biti singlovi, ali ne znamo još kada i koliko ćemo singlova pustiti van. Naravno, ako se ispostavi da neka pjesma koju nismo imali u vidu za singl postane hit, to ćemo nagraditi spotom.
Luka: “Nije lako” je singl koji ide s albumom. Dva singla (“Idemo u škole” i “Ona hoće još”) ponovno su snimljena da album bude kompaktniji. Neke pjesme ispale su odlično, neke malo manje odlično. Postoje ideje za budući singl, ali idemo korak po korak.

Muziku podržava

Na spotovima se vidi da dosta držite do njih, pokušavate složiti neku priču. Koliko je uopće bitan spot na našem tržištu?
Luka: Da razmišljam o tržištu, ne bih sigurno razmišljao o muzičkom tržištu gdje se lova uglavnom vrti oko najgoreg smeća. Oko spotova se trudimo jer smo uvjereni u svoje ideje i nismo lijeni realizirati ih.
Filip: Mene veseli gledati dobre spotove. I mislim si, ako imaš spot koji pjesmu čini još boljom, to ne može biti loše. Plus, kako je Internet sve jači alat promocije ovih dana, vizualni identitet pripada na website i na spotove. Plus, dobra je to fora za dobiti feedback od publike, ono komentari na YouTubeu i broj viewova i lajkova.
Vanja: U svemu što radimo trudimo se biti što bolji pa tako i u spotovima. Spot nije presudan, većina će pogledati spot da čuje pjesmu, a ne obratno. No, naravno da je bolje imati dobar spot nego loš.

Potpuno je jasno da vas je inspirirala svjetska indie rock scena posljednjih desetak godina. Tko vam je od njih najveći uzor, a tko je najviše utjecao na vaš zvuk?
Vanja: Kako koga (smijeh).
Luka: Na mene je najviše utjecao Jack White.
Filip: A na mene Queens of the Stone Age.
Vanja: Svako od nas ima svoje inspiracije koje nerijetko dolaze od bitno različitih stilova. Mi smo sve to spojili i zapakirali u svoj zvuk.

Tko je Barbara?
Filip: Sponzoruša.
Vanja: Barbara je ona cura koja prvo gleda u ključeve auta, pa tek onda u čovjeka. Svi znaju barem jednu Barbaru. Ovo je pjesma o svim ‘Barbarama’ svijeta.
Luka: Barbara je izmišljena. Ona je seljanka koja ide za novcem umjesto za ljubavlju. Na kraju popuši.

Odsvirali ste stotinjak koncerata. Koji vam je ostao u najboljem, a koji u najgorem sjećanju?
Luka: Najgora su bila tri, sva tri na istoku. Najboljih ima više: KSET, Spunk, INmusic, Sax!, HGF, Sisak, Samobor, Bregana, Ogulin i ne mogu se više sjetiti.
Filip: Najbolji su bili u Močvari i na INmusicu. Najgori u Osijeku.

Koji je najdojmljiviji koncert koji ste posjetili?
Luka: The Wall, sad nedavno. Od domaćih mi je najbolji bio “Fred Astaire” Pipsa u Domu sportova.
Filip: The National u Boćarskom domu. Ajme kako su bili dobri…
Vanja: The Do na prošlogodišnjem INmusicu. Nisam prije čuo za njih i oduševili su me.

U četvrtak, 9. veljače, bit će i službena promocija albuma. Kako ste ju zamislili?
Filip: Doći, izgrliti sve, isprašiti set i napiti se.
Luka: Svirat ćemo album i nekoliko pjesama s budućeg albuma.

Hoće li biti kakvih iznenađenja, gostiju?
Filip: Neeee… Ništa nije planirano, ali možda. Nešto spontano.
Luka: Ne, ali će se prije i poslije koncerta puštati playlista na kojoj se nalaze nama najbolje stvari koje su snimili današnji mladi hrvatski i strani bendovi i glazbenici poput Gatuza, Dosh Leea, Two Faces of Galae, S3ngsa, pa sve do prvih albuma Idola, EKV-a, Azre, Prljavog kazališta… Uglavnom ozbiljan rock’n’roll.

Je li vas strah vremenske prognoze i najavljene velike količine snijega da vam ne pokvari večer?
Vanja: Ne, zapravo to bi moglo dati poseban štih svemu tome. Veselimo se.
Luka: Ne, mi ćemo biti tamo i vjerujem da ćemo jebeno svirati. Više me strah da se ne prehladim.
Filip: To bi trebala bit neka gorostasna mećava da škvadru zadrži doma…

Počele su križaljke za ovogodišnje ljetne festivale. Je li vas već netko kontaktirao? Gdje vas inače ljudi mogu čuti narednih tjedana, mjeseci?
Luka: Još nigdje. Zadnjih godinu dana bili smo fokusirani na snimanje i izdavanje, pa nismo baš bili u opticaju i dosta smo svirki morali odbiti. Sad opet krećemo s tim.
Filip: Joj kako bih volio ovdje napisati čitavu planetu festivala i koncerata. Zasad, ništa. Ali nama to dolazi bez najave u grupicama. Sviramo u jednom mjesecu sedam puta pa onda neko vrijeme ništa.

Koji album ili pjesma vam je promijenila život i zašto?
Filip: “No One Knows” Queensa. Ta me stvar odvela u indie vode. I znam da nije možda najreprezentativnija stvar za indie rock, ali tako je ispalo.
Vanja: Svaki period života obilježio je neki album nekog benda. Previše toga da nekog posebno ističem. Treba slušati različitu glazbu bez ograničavanja na stilove jer se puno može dobiti.

Kako gledate na Internet? Da li je to dobra ili loša stvar za glazbu i glazbenike?
Luka: Zajebana stvar. Katkad se ulovim da spretnije utipkavam šifru za e-mail, nego što sviram. Ali, ne mislim da je lošiji za glazbenika nego za novinara ili bilo koga. Treba naučiti čemu služi, što se s njim može postići i iskoristiti ga.
Vanja: Internet je tu i nema smisla razbijati glavu s tim je li to dobro ili loše. Teško mi je zamisliti glazbu danas bez Interneta. Puno mi je lakše zamisliti glazbu bez MTV-a.
Filip: Dvosjekli mač. U Americi je definitivno dobra stvar. Škvadra dijeli, sluša, ali i kupuje albume. Imaju naviku ući u CD shop i kupiti album koji im se sviđa. Nažalost, to kod nas nije tako. A što se tiče promocije, uf, Internet je kralj.

Kakav je vaš stav prema SOPA-i, PIPA-i, ACTA-i, OPEN-u, gašenju blogova, ukidanju Megauploada i srodnih sharing servisa?
Filip: Brijem da to nema nikakve veze s copyrightom. Fakat brijem da su se korporacije prepale koliku snagu Internet ima u zadnje vrijeme. I to je sila ljudi koju ne možeš kontrolirati. Kao, borimo se za prava izvođača, ali zapravo bacamo cenzure na ‘kompromitirajući’ materijal.
Vanja: Sam način na koji su ti zakoni uvođeni je loš. Ali da treba uvesti reda u glazbenu industriju, treba. S ovim zakonima najsretniji će biti diskografi. Možda je bilo i boljih načina uvođenja reda.
Luka: Ja sam uglavnom u studiju i niti gledam TV niti čitam novine, tako da sam samo načuo nešto o tome, ali moram priznati da mi je dosadno pričati o tome i ne da mi se imati stav.

Ajmo za kraj na još nekoliko vedrijih tema… Kakav je plan Lufta za 2012.?
Filip: Žariti i paliti i svirati i snimati.
Vanja: Nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Svirati i stvarati nove pjesme, zbog toga smo i počeli.

Jeste li možda već napravili koju novu skladbu?
Filip: Aaaaa, dođi na promociju pa ćeš čuti!
Vanja: Jest, nekoliko njih.

Kako vidite Luft za desetak godina? Hoće li i on biti u stanju ‘proluftati’ zagrebačku Arenu kao što je to vrlo popularno u posljednje vrijeme?
Vanja: Luft ‘deset godina poslije’ u mojim očima izgleda isto kao sad, s malo starijim muzičarima, ali s istom energijom i s istim žarom. Vidjet ćemo… S Arenom ili bez (smijeh).
Luka: Vidim Luft danas i podređujem mu svoje vrijeme da bih tu bio sutra. A kad gledam u budućnost, nekad ga ima, nekad ga nema. To najviše ovisi o tome što je s Luftom bilo taj dan. A svaki dan je nešto. Nije Arena niti motiv niti cilj, no bilo bi je lijepo ‘proluftati’ za deset godine. Ne ranije.

Muziku podržava