Nesložna braća punka

    2944

    Everett True

    Ramones: Hey Ho Let's Go!

    Datum izdanja: 01/03/2011

    Izdavač: Profil

    Jezik: Hrvatski

    Br. stranica: 419

    Naša ocjena:

    Na nekom virtualnom popisu najutjecajnijih bendova s ove strane The Beatlesa, The Ramones se s pravom povlače oko njegovog vrha.

    Sa strane rasprave koliko to zaslužuju po svojoj kvaliteti ili talentu,
    no neupitna je činjenica da su svojim radom, imidžom i glazbom zauvijek
    utjecali na popularnu kulturu.Glazbeni novinar Everett True (poznatiji kao osoba koja je upoznala Kurta Cobaina s Courtney Love, potez koji se pokazao upitne kvalitete za nekog od njih dvoje) prihvatio se ogromnog posla sakupljanja informacija o The Ramonesima, u procesu intervjuirajući veliki broj članova benda, njihovih prijatelja, osoblja, drugih novinara i pripadnika glazbene scene. Količina rada utrošena na sve to definitivno je ogromna, no između mukotrpnih i često kontradiktornih intervjua nalazi se debeli sloj subjektivnih mišljenja.Dok je to očekivano od raznih ljudi koji su bili aktivno umiješani u bend, autor se nije trudio ostati sa strane nego je aktivno miješao svoje favorite sa činjenicama. Što pjesme, što albume, što članove benda. Ipak, nije se suspregao uvrštavati i tuđa, suprotna mišljenja od svojih tako da je uz silne intervjue priča sagledana s više strana.

    Priča o The Ramonesima kronološki kreće od njihovih početaka u četvrti Forrest Hills u New Yorku i kratkim opisima dana koje su momci provodili u dosadi, snifajući ljepilo, upuštajući se u sitnu delikvenciju i kasnije osnivajući rock bend. Od prvih frenetičnih nastupa koji su praćeni pljuvanjem, tučnjavama i naravno ogromnom bukom do integracije u lokalnu scenu i nastupima po drugim gradovima, Ramonesi su stvorili prepoznatljiv imidž nihilista iz predgrađa, obučenih u kožne jakne i traperice.

    Muziku podržava

    Preuzevši pseudonime i zajedničko prezime Ramone, kreću u svijet.

    Autor ne propušta često naglasiti da su im utjecaji varirali od nešto žešćih bendova do čiste pop glazbe i ženskih skupina iz ’60-ih. i gotovo nevjerojatne Abbe. U nekoliko navrata nisam bio siguran što sam upravo pročitao pa sam se vraćao nekoliko stranica unatrag da provjerim je li Johnny uistinu išao u vojnu školu, je li Dee Dee nakon srednje škole bio frizer, tko je završio u ludnici a tko radio kao građevinar. Više puta se događaju takve kontradiktorne izjave gdje niti sam autor nije siguran što je istina a što ne.

    Bez obzira na te mane, knjiga je zanimljivo i kvalitetno štivo, jedno od boljih vezano uz The Ramonese. Kada se prisilio odmaknuti se od svoje ljubavi prema njima, True je odlično predstavio njihov svakodnevni život, anegdote i navike. Posve obični dečki iz Queensa voljeli su brzu hranu i uvrnuti smisao za humor, nisu voljeli Englesku i glazbenu industriju pa su se ipak stalno vraćali (i poklonili nam nekoliko anegdota o svađama sa engleskom punk kremom) i silom trudili napraviti komercijalni hit.

    Iako nisu došli do toliko željene slave u svoje vrijeme, The Ramonesi su ekstenzivno nastupali i to naročito u krajevima gdje su bili popularniji nego kod kuće – primarno u Europi i Južnoj Americi. Izveli su preko 2000 koncerata do konačnog raspada 1996., kada su zbog međusobnih razmirica, problema s alkoholom i drogama i financijskim tegobama odlučili da bi bilo dosta.

    Međusobni odnosi bili su napeti i davno prije, no tek nakon raspada i eventualne smrti svih osim jednog originalnog člana postalo je očito koliko dugo je bend funkcionirao na labavim nogama, nešto što se često spominje u knjizi. Raspon između discipliniranog i konzervativnog Johnnya i liberalnog Joeya nekada je bio previše za sve.

    Greškom ili previdom, činjenica koja to najbolje opisuje nije niti završila u knjizi: prilikom ulaska u Rock’n’Roll kuću slave, Johnny se zahvalio George W. Bushu, Dee Dee sam sebi, a Marky starom bubnjaru Tommyu.

    True je adekvatno opisao odnose između članova benda, njihove osobine i doprinose, no ne skriva svoje favorite i na trenutke dečke koji snifaju ljepilo po podrumima u Queensu naziva vizionarima i art rockerima, miješajući scenu u kojoj su se zatekli s primitivnim, žestokim i neartikuliranim rockom s kojim su The Ramonesi počeli.

    Rezultat svega priča je kako su John, Thomas, Douglas i Jeffry postali Johnny, Tommy, Dee Dee i Joey Ramone, najpoznatija i najutjecajnija ‘braća’ rock’n’rolla. Bez obzira slažete li se s tom izjavom, njihova priča nije savršeno prepričana, no važna je kao lekcija o trudu, radu i razočaranju u glazbenoj industriji.

    Muziku podržava