Ne zaslužuju li Maideni ipak bolje?

    10731

    Jake Brown

    Iron Maiden In The Studio - The Stories Behind Every Album

    Datum izdanja: 01/05/2011

    Izdavač: John Blake Publishing

    Jezik: Engleski

    Br. stranica: 235

    Naša ocjena:

    Dosad sam pročitao o Maidenima praktički sve što god mi je došlo pod ruku, a to uključuje i neautoriziranu biografiju benda koju je napisao Paul Stenning, kao i biografiju Brucea Dickinsona autora Joea Shoomana.

    O njima je jednostavno gušt čitati jer uvijek se čine kao prizemljeni,
    obični ljudi koji su se sasvim slučajno našli u ovom heavy metal svijetu u
    kojem vladaju već 30 godina.

    Ova knjiga potpuno je drugačija od gore navedenih, jer Jake Brown nije imao namjeru pisati njihovu biografiju, niti je pokušao sažeti što zapravo znači postojanje benda Iron Maiden na ovom svijetu. Autor je jednostavno prenio priču iza svakog albuma, iza svake pjesme, baš kako svjedoči i naslov: “In the Studio“.

    Ipak, to je gotovo sve što je Jake Brown ponudio.

    Knjiga ima 16 poglavlja za 15 albuma, od kojih je svaki dobio svoje mjesto pod suncem, a jedno je poglavlje o Eddieju, poznatoj maskoti metal velikana. Budimo realni, Iron Maiden najjači je, ili barem jedan od najjačih metal bendova što se tiče diskografije i to je pružilo Brownu puno materijala.

    Muziku podržava

    No, zaista je teško početi čitati knjigu o nekom rock/metal bendu ako priča počinje u trenutku kad se oni već spremaju snimati prvi album. Nema tu one draži kada dođu dva ili tri momka, a u slučaju Maidena jedan, i to ‘čudni’ basist, i odluče osnovati bend. Nema ni priče u kojoj se govori o nevjerojatnim događanjima na turnejama po cijelom svijetu. U biografiji Paula Stenninga može se naći iznimno zanimljiv citat Paula Di’Annoa koji je opisao trenutak u kojem je znao da je Iron Maiden uspio, dok ovdje nečeg takvog nema.

    Autor u svoju priču nije ubacio Bruceovu energiju, Harrisovu upornost ili Daveyevu mirnoću, nije uspio ‘zarobiti’ sve ono po čemu Maideni jesu ono što jesu.

    Čitajući knjigu dobiva se dojam da je pisac proveo mnoge sate u pronalaženju svih mogućih i nemogućih citata o bendu i njegovoj diskografiji, od raznoraznih novina, specijaliziranih časopisa i ponajviše autora samih pjesama, odnosno glazbenika iz benda. S te strane to je jedna od najboljih strana knjige, jer se može pronaći mišljenje članova Maiden-stroja o gotovo svakoj pjesmi, nekad i o djelićima pojedine pjesme.

    Mogli bismo ovdje karikirati i reći da izgleda da je autor pet godina tražio sve moguće izjave i intervjue ljudi iz i oko benda, a nakon toga je potrošio pet dana da ‘pobaca’ te citate u smislenu cjelinu i eto ti knjige!

    No, daleko od toga da ova knjiga nema ništa za prenijeti. Prije svega iz jednog razloga, a to je da nudi i priču o zadnjem albumu, odličnom “The Final Frontier“. To je zasigurno jedna od vrlo rijetkih knjiga na tržištu koja je izašla nakon kolovoza 2010. kad je izdan posljednji album ovih heavy metal velikana.

    To znači da je obuhvaćen praktički cijeli period postojanja benda i njegovog boravka u studiju tijekom ovih 30 i više godina. Sve to odrađeno je na manje od 250 stranica pa na prvi pogled ispada podosta šturo, ali zapravo je točno onoliko koliko treba da se obuhvati rad Maidena na svim njihovim albumima.

    Ima knjiga i nekoliko highlighta. Naprimjer, zanimljiva je priča o jedinoj pjesmi koju je napisao bubnjar McBrain, “New Frontier” s albuma “Dance of Death”. Priča govori na koji je način prezentirao svoje ideje bendu i kako se bojao hoće li ga prijatelji pohvaliti ili ismijati.

    Također, vrlo je iscrpno opisan povratak Dickinsona u bend 1999. i cijela priča oko albuma “Brave New World” ispričana je kao diskografski preporod benda do u najsitnije detalja. Zadnje poglavlje u knjizi nudi nam prikaz Eddieja kroz mišljenja dvojice autora tog čudovišnog simbola, ne samo benda, već i cijelog heavy metala. Dosta je zanimljivo vidjeti što o bendu i samom Eddieju govore Derrick Riggs i Melvyn Grant, njegovi autori.

    Postoji i jedna prilično iritantna činjenica oko ove knjige, a to je da autor gotovo i nije želio govoriti o diskografskim podbačajima Maidena, kojih je realno bilo, posebno u ’90-ima. Općenito je cijelo djelo napisano u ‘preoptimističnom’ tonu i gotovo svaki album u kontekstu svog poglavlja spominje se kao praktički najbolji u karijeri benda. Prečesto se koriste samo pozitivni citati o albumima, a o negativnim recenzijama gotovo se i ne govori.

    O ovim velikanima heavy metala teško je zapravo pronaći mnogo radova na hrvatskom tržištu pa ovo izdanje i nije loše. Dapače, tko god se tek upoznaje s Harrisom i društvom, ovo je odličan način da i kroz tekst sagleda cijelu diskografiju odličnog benda. No, ukoliko je netko već pročitao nekoliko djela o njima, možda bi bilo bolje da izbjegava ovaj naslov jer teško da će saznati mnogo toga novoga.

    Tekst: Dino Brumec

    Muziku podržava