Danas je izgleda u hrvatsko-srpskim odnosima samo važno je li netko bio Hrvat ili Srbin.
Je li Gundulić Srbin? Je li Tesla Hrvat? Je li Andrić Hrvat? Mladenović? Je li on Hrvat? Rođen je u Zagrebu, a Srbin je. Izdajica, peder, četnik i naravno narkoman. Kao i Bare. Jer oni nisu glazbenici, rockeri, ljudi. Nego drogeraši i širitelji AIDS-a među katoličko-pravoslavnim susjedima koji su donedavno bili jako dobri, pa jako loši, a sad nekako nedefinirani.
Divlje jagode, Parni valjak, VIS Mladi, Atomsko sklonište, Azra… Bijelo dugme, Hard Time, Discplin A Kitschme… (pa još malo točkica) The Bambi Molesters, Darko Rundek, Overflow… Svi su isprobavali ‘vani’. Neki su uspjeli učiniti nešto malo, većina gotovo ništa, a čini se da je najveća inozemna zvijezda od svih bio upravo Karlo. Matt, po naški. Jer ‘naški’ ga moraju otjerati van da se onda vrati kao zvijezda.
Ukoliko se nađete oči u oči s maloprije spomenutom Karlovom kompilacijom i pustite njegovu verziju “Johnny B. Goode” možda ćete shvatiti jednu predivnu i zanimljivu činjenicu – ne čuje se gitara. Jer je nema pa dominiraju orgulje. I tako na svim ovim atenskim snimkama uživo koje su nam ostale zauvijek svjedočiti koji je to bio ‘Cooler’. S velikim ‘C’, kao Collins.
I kad će vas sljedeći put smetati što nekom smeta ulica Milana Mladenovića, sjetite se da ulica Karla Metikoša ne smeta nikom. Niti o njoj tko razmišlja. Jer on je neki koji je plesao po kiši pred pedeset godina i skladao za Josipu Lisac. Matt, ta ulica dokaz je da ste ti, Josipa i Ivica Krajač najveći ovakav trio naše pop glazbe. A onaj koncert u Ateni remek-djelo bez gitare. Kome ionako trebaju te žice kad su mu muda veća od ulice koju upravo dobiva.