Jon Bon Jovi je glas/glaščina kojem ne treba uvod. No, ukratko, u skoro 50 godina svoje karijere objavio je sveukupno 17 albuma, a njegov opus obilježavaju rock klasici. Ne treba brojiti koliko se je puta manijakalno u svijetu deralo na zadnji modulirani refren “Livin’ on a Prayer”. Međutim, priča o početku studijske karijere Jovija pomalo je čudnovata i popraćena božićnim duhom.
Jon Bon Jovi je karijeru započeo sviranjem u školskim bendovima. Tako je već s 13 godina imao bend Raze s kojim je u srednjoškolskim godinama svirao obrade. U jednom od tih bendova Joviju se priključio David Bryan, koji će kasnije postati klavijaturist benda Bon Jovi. Kao 18-godišnjak, naš protagonist je ustanovio bend The Rest, u kojem je po prvi puta u karijeri izvodio originalni repertoar. No bez zapaženijeg uspjeha.
Istovremeno je, tada John Francis Bongiovi, radio kao čistač u njujorškom studiju Power Station. On je bio u vlasništvu Bovijevog bratića, Tonyja. U studenom 1980., odnosno u vrijeme snimanja božićnih albuma se u Power Stationu kuhalo nešto dobro. Naime, disco producent Domenico Monardo (Meco) pripremao je božićni Star Wars album. Na njemu je između ostalog sudjelovao i Anthony Daniels, poznat po glasu robota C-3PO u serijalu.
Meco je s prijašnjim miješanjem disca i Star Warsa imao priličan uspjeh. Njegova disco obrada uvodne špice Star Warsa dosegnula je 1. mjesto na Billboard Hot 100 ljestvici.
Unatoč uspjesima, Meco se našao u problemu – za jednu od pjesama na albumu nije mogao pronaći adekvatan vokal. Situaciju je spasio naš protagonist Jon Bon Jovi, koji je pjevao na pjesmi “R2-D2 We Wish You a Merry Christmas” što je bio i studijski debi Jovija. Sve nakon toga je povijest.
