Nakon što je nastupao u Lisinskom, ALU, Hrvatskom glazbenom zavodu, u MSU-u, jedan od najistaknutijih kantautora mlađe generacije, Nikola Vranić, odnosno JR August, sa svojim bendom vraća se u klupske vode. Nakon dva objavljena albuma koju je prihvatila i kritika i publika, a nije ih zaobišao i sam Porin. Od najavljenog trećeg albuma koji kao i prethodnici vuku inspiraciju iz vode, čini se da odustaje, ili odlaže zasad. Dugo nije bio u javnosti…
Gdje je, što nam radi Nikola, odnosno JR August? Nismo te vidjeli, u karijernom smislu, neko vrijeme.
Da, ove godine sam manje svirao jer sam snimao novi album na engleskom kojeg sam nedavno odlučio staviti po strani i započeti rad na hrvatskom albumu. Nekako sam ove godine po prvi put osjetio zamor, u smislu da sam 30 godina neprekidno u muzici i možda mi je trebala ta vrsta predaha. Sad u zadnje vrijeme ponovno osjećam polet i to me veseli!
Svi albumi imaju u nazivu vezu s vodom, kako gledaš na svoju povezanost s tim? Koliko crpiš inspiracije iz toga? Čak i treći koji spremaš, “Deep Waters”.
Da. To sam davno odlučio i držim se tog lajtmotiva. Za mene ne postoji „dublja“ stvar od vode (no pun intended), pogotovo one riječne. Ima ona stara od Heraklita gdje kaže da niti jedan čovjek ne staje u istu rijeku dvaput, jer to nije ista rijeka, a on nije isti čovjek. I mislim da je to istina. Rijeka me podsjeća na čovjeka i njegove stalne promjene i faze kroz koje prolazi. Da, „Deep Waters“ je trebao biti sljedeći album, ali nisam siguran da će biti. Neću ga baciti u smeće, ali jednostavno ga sad ne mogu završiti. Ne znam zašto.
Što bi bilo na novom albumu?
Ukoliko će to biti hrvatski album onda bi to trebao biti album temeljen na mom djetinjstvu, filmovima o divljem zapadu, stripovima, kaubojima i Indijancima, ali provučen kroz filter izmišljenog glavnog lika o kojem još ne želim govoriti. U svakom slučaju, mislim da je to najbolji album koji sam napravio do sad i možda mi se upravo zato „Deep Waters“ trenutno čini nedovoljno dobar da ga izbacim u ovom trenutku.
Dosadašnji albumi su dobili nominacije i nagrade Porina? Koliko ti znači takva nagrada?
Nagrade uvijek znače, jer ti daju publicitet i boostaju karijeru. Za mene su posebno bitne jer ne radim popularnu muziku, ali bio bih glup da radim album za takvu vrstu nagrade. Meni je najveća nagrada samo stvaranje.
Godišnje liste glazbenih portala? Znače ti one što? Oba albuma su se našla na njima.
Liste i nagrade dolaze i odlaze, svaki tjedan je nova lista, nova nagrada. Velim, znače kad ju dobiješ, odnosno znači kad ih dobiješ najviše jer živimo u „najviše“ svijetu. Ukoliko si na 2. mjestu, to nikog ne zanima. Svi žele biti prvi i najbolji. Mene to ne zanima. Ja želim ostvariti svoju viziju, a to je stvarati i raditi na nečemu zbog čega se ujutro budim veseo i nabrijan.
Koliko pratiš medije općenito? Što misliš o ovim zabranama cajki, temi koja se vuče po medijima sad već duže vrijeme.
Ne pratim baš, ali naravno da je ta vijest došla do mene. Mislim, živimo u demokraciji i svatko bi trebao imati pravo svirati gdje hoće. Ja sam uvijek protiv zabrana, a za edukaciju. Možda i 80% države sluša tu vrstu muzika. Svatko od nas smije bookirati arenu i napuniti ju pet put zaredom, ali da ju bookiram npr. ja, ne bih uspio privući dovoljno publike za prvi red. I tu je priči kraj.
Kako ti ide ribičija? Kako to vide ljudi oko tebe, da ti je to strast, nije baš uobičajano?
Ribičija je ove godine bila super! Bio sam puno u Gorskom kotaru, na Kupi pogotovo, ali i na Cetini, Neretvi i Soči u Sloveniji. Izuzetno me veseli istraživati prirodu i rijeke pa sam ove godine to oplemenio i vožnjom na kajaku. To sve ide od tate koji me ‘ko klinca vodio sa sobom u ribičiju i na ribičke izlete. Ljudima oko mene je taj hobi čudan i zanimljiv, ali sam siguran da to ne mogu shvatiti. Kako bih ikome mogao objasniti kako je to stajati u vodi do koljena u kanjonu kristalno čiste rijeke dok izlazi crveno ljetno sunce?
Vratimo se na muziku. Kad god je netko u svom žanru (u ovom slučaju kantautorski) uvijek je zanimljivo vidjeti i što se sluša, koji su ti albumi dobri – i životno koji su imali najveći utjecaj, ali i u zadnje vrijeme što slušaš?
Volim slušati druge kantautore, od Dylana preko Lizzy McAlpine, od Bahamas do Yebbe. Jedan od dražih albuma mi je Dylanov iz 2020., “Rough & Rowdy Ways” ili novi album od kantautora koji nastupa pod imenom Bahamas, da ne nabrajam sad stare klasike i druge žanrove.
Koliko te ta druga muzika inspirira?
Rekao bih da ne više toliko kao prije, ali znam da apsolutno ništa što napraviš ne može biti bez utjecaja.
Koga bi iz regije istaknuo kao nekog koga posebno cijeniš, karijerno?
Omiljeni bend mi je Haustor, a mislim da će ih Porto Morto (ak’ se slučajno ne raspadnu prebrzo) na kraju karijere prešišati. Izrazito mi se sviđaju njihova zadnja 2 albuma, smjer u kojem idu i predanost kojom rade.
Nakon ALU i Zavoda… vratio si se u klub, dolaziš u Peti Kupe. Jesi se zaželio klupskih svirki?
Svirali smo mi i Vintage i Sax!, ali da, standardno se najesen vraćamo u klubove. U Petom Kupeu nismo nikad svirali, osobno nisam nikad bio, ali vidim da super rade i baš me zanima kakav će biti koncert!
Kakav je bend koji dolazi? Što nam spremaš?
Bend je smanjen, ali groovamo bolje nego ikad. Sad nas je „samo“ devet. Dođite i doživite nas, nemam kaj drugo reći…
