Nikola Vranić, umjetničkog imena J.R. August, nagrađivani je naš kantautor koji ne skriva međunarodne ambicije. Novim pjesmama “Dealing With The Pain” i “I Forgive Her” inspiriranim vremenom u kojem živimo, J.R. August promovira svoj novi studijski album “Still Waters”, a sutra ima i nastup u sklopu Ljeta u MSU u Zagrebu.
Neke od snažnih pjesama inspirirane su Isusom, druge prirodom, naročito rijekom gdje provodi puno slobodnog vremena.
Nova pjesma, “Dealing with the Pain”, i simbolika Isusa (a imao si već i “Crucify Me” na tu temu), i to sada kad imas 33 godine, jel to slučajno? Kako doživljavaš Isusa, vjeru, religiju? I sebe kao osobu i umjetnika vezanu s tim?
Oduvijek sam bio izrazito fasciniran Isusovim životom! Sad kad sam navršio 33, učinilo mi se da je prigodno da napravim što sam oduvijek htio, a to je ispričati najpoznatiju priču na svijetu kroz prizmu vremena u kojem živim. Pandemija i lockdown su me samo još više nadahnuli da tako nešto napravim pa sam krajem 2020. napravio kućni studio i cijeli album “Still Waters” stavio pod isti konceptualni krov. “Still Waters” je dubok i kompliciran album i još uvijek ga nisam do kraja ni ja sam shvatio ni doživio. Razlog tome je vjerojatno taj što je album, za razliku od njegovih prethodnika, nastao u kratkom vremenu, ali i taj što su muzika, ideja i duhovnost same po sebi neshvatljive u potpunosti. Oduvijek sam se doživljavao kao duhovnu osobu, odnosno osobu koju osjeća izrazitu povezanost s ljudima i prisutnost bezuvjetne ljubavi oko sebe. S vremenom mi to postaje samo sve važnije, ali i neshvatljivije.
Nedavno su na Maksimiru nastupali religijom pogonjeni izvođači što je možda i najmnogoljudniji koncert kod nas, barem ove godine, i vjerujem da će tako i ostati jer je teško nadmašiti 50 tisuća ljudi. Šta misliš o tome, takvoj povezanosti s vjerom? Da li bi nastupao na takvom eventu?
Ne vidim ništa loše u tome da ljudi u miru i u ljubavi slušaju glazbu. I ja sam davno prisustvovao takvom koncertu i sjećam se da sam se tada osjećao vrlo neugodno. Mislim da je tu stvar u meni i u tome što ne volim velike gužve, ali po drugoj strani vjerujem svojoj procjeni energije, a u toj situaciji energija nije bila čista, niti je to bila jedna vrsta energije. Bio je to mix različitih vrsta energija koje su me pomalo i preplašile. Osobno nikad ne bih nastupio na takvom koncertu. Volim misliti da i moji koncerti generiraju jaku duhovnu energiju, ali na njima, za razliku od ovih koje sam spomenuo prije, nikad nisam osjetio ništa drugo negoli čistu energiju mira, zajedništva i ljubavi.
Obzirom na engleske tekstove, a koliko znam, i međunarodne ambicije od samog početka, kako ide s međunarodnom karijerom? Kakvi su planovi? A i, da li se šta mijenjalo od primanje Porin nagrada 2020. do danas?
Nisam se pomaknuo s mjesta. Ali, cilj je i dalje pokušati razviti karijeru u Europi, za početak. Koncerti koje sviramo u Hrvatskoj su na razini, sve ide jako lijepo i u smjeru koji sam i želio, ali sad to treba preslikati na Europu. Siguran sam da će se to dogoditi, ali od sljedeće godine, sporo i kvalitetno, jer drugačije ni ne funkcioniram.
Na fejsu često objavljuješ svoja ribarska dostignuća i mislim da te to dodatno povezuje s ljudima, ljudski je, odmaknuto od umjetnosti, pa moram pitati i koji ti je najdraži ulov i… jedeš li te ribe?
Ne mogu izdvojiti jedan omiljeni ulov i ne jedem ribe koje ulovim. Nakon godina i godina ribičije sve više volim hodati po rijeci i promatrati prirodu i životinje, a ribe i podvodni svijet rijeke su me oduvijek fascinirali. Boravak u tom svijetu ne uzimam zdravo za gotovo i nadam se da ću čim duže moći biti njegovim dijelom.
Sutra imaš nastup u Muzeju suvremene umjetnosti koji je od posebne važnosti, naročito obzirom na pauze i sve što je pandemija dovela sa sobom, kako se osjećaš vezano za nastupe? Dolaziš sam ili s bendom?
Da! Jako se veselimo koncertu u MSU jer nismo tamo još svirali, a to nam je u isto vrijeme i prvi koncert u Zagrebu i prvi koncert u punom sastavu ove godine!
