José González: “Veselim se nastupima na kojima se obostrano osjeti to prvo iskustvo”

Šveđanin argentinskog porijekla, José Gabriel González, 11. studenog, u zagrebačkoj galeriji za ljude i umjetnost Lauba, održat će premijerni, ali i prema interesu rasprodani, nastup pred hrvatskom publikom.

Danas se svrstava među najznačajnije kantautore upravo zbog svestranosti i otvorenosti za eksperimente. Talentiran je za pisanje poezije i skladanje glazbe koju prezentira uz klasičnu akustičnu gitaru, a također je otvoren za raznolike glazbene žanrove. Dokaz tome su mnoge kolaboracije, brojne obrade poznatih izvođača, ali i činjenica da je u mlađim danima svirao u nekoliko hardcore bendova.Njegova glazba je uz sve pronašla mjesto i u brojnim televizijskim serijama, emisijama, igricama i reklamama, što samo pokazuje veličinu ovog indie folk kantautora.Uz rad oko folk rock projekta Junip, José je odlučio odustati od fakulteta biokemije, što je rezultiralo mijenjanjem planova oko buduće profesije. Postao je ‘full-time’ glazbenik, a do sada je izdao tri studijska albuma, od kojih je posljednji “Vestiges and Claws” ugledao svjetlo dana osam godina nakon svog prethodnika.Dijelić subotnjeg popodneva José je posvetio upravo portalu Muzika.hr u ugodnom razgovoru koji se bazirao na solo karijeri, ali i radu s ostalim bendovima.Što si radio u periodu između dva albuma, s obzirom na dugi period između njih?
Nakon drugog solo albuma radio sam na dva izdanja s mojim drugim bendom Junip i išao s njima na turneje. Tako da je na to otišlo puno vremena. Za svaki album je isto, pišem, snimam, objavljujem i promoviram ih na turneji otprilike tri godine. A ovaj album je zapravo izašao ranije nego što je uobičajeno. Osim što sam radio na ta dva albuma s Junip, radio sam i na nekim solo stvarima, primjerice išao sam na turneju s orkestrom po Europi, a našle su se tu i neke kolaboracije. Za mene su to većinom bile normalne radne godine.

Na posljednjem izdanju više si se fokusirao na producentsku ulogu…
Da, tako je. Ono što je drugačije nego na prva dva albuma je to da sam se više posvetio produkciji, a na njemu sam većinom radio od kuće na svom laptopu. Bilo je zabavno posvetiti se oblikovanju zvuka na takav način. Za mene je to bilo edukativno iskustvo baš zato što sam na njemu radio uglavnom sam.

To je najbitnije, da iz svega toga nešto novo naučiš… A tematski gledano po čemu se on razlikuje od prva dva izdanja za koja su te čak inspirirale i neke knjige?
Posljednji album se kroz mnogo načina nastavlja na prethodnike. Dok sam pisao tekstove za neke od pjesama razmišljao sam o čovječanstvu i humanosti, globalnoj etici. Oslanjao sam se na sličnu problematiku kao na nekim pjesmama s “In Our Nature”, ali je ipak drugačije od pjesme do pjesme. Sam naziv albuma se odnosi na čovječanstvo i našu prošlost, ali i postavljanje retoričkih pitanja kao što je “What will it be“… Dok s druge strane, tu su pjesme poput “Open Book” koja zapravo kritički gleda na veze, pa je samim time nešto klasičnija ili pjesma “Every Age” koja se tekstualno više bazira na globalnoj perspektivi. To su neke od stvari koje su drugačije nego na prošlim albumima.Sad kad si spomenuo pjesmu “Open Book”, ne mogu ne spomenuti i podosta čudan videospot za taj singl kao nastavak na Calexicov “Falling From The Sky”… Možeš nam malo pojasniti simboliku koja se krije iza tog stvorenja u videu?
Radi se o mehaničkom crvu (smijeh) jednog umjetnika iz Stockholma koji ga je napravio za performanse. Redatelj Mikel Cee Karlsson, koji je i prije radio na mojim spotovima, pomislio je da bi bilo dobro da ga koristimo u ovom videu. Pričali smo o tome, ali i o temi albuma i značenju riječi ‘Vestige’ koja predstavlja nešto što je oko nas, ali je izgubilo svoju funkciju. Pričali smo o tom crvu koji je povezan sa mnom, i nema neku veću svrhu, ali sam mu ja potreban. Dio je mene, ali je nešto bez čega bih mogao živjeti. Prvi video gleda kroz moju perspektivu, a drugi kroz perspektivu crva. To je zapravo pjesma o vezi, a iako na neki način isprva djeluje odvratno, djeluje poetski, a kasnije počinješ osjećati sažaljenje prema tom čudnom, ružnom stvorenju (smijeh).

A postoje li razlike u procesu pisanja tekstova za tvoj projekt Junip u odnosu na tematiku pjesama povezanih sa solo karijerom?
Da, iako uvijek prvo radim na glazbi koja je drugačija i koja se mijenja, a onda se bavim tekstovima. S obzirom da sam sve radio sam na zadnjem albumu bio sam više slobodniji prema temama o kojima bih mogao pisati. Kada je riječ o stilu, tu ima pjesama koje nikada ne bih napisao za Junip. Ipak, mogu se uočiti i neke sličnosti između tematike Junipa i mojih solo stvari. S jedne strane uživam izvoditi pjesme Junipa kada sam solo na turneji, a zna se dogoditi i da s Junipom uživo izvodim i neke od pjesama iz svoje solo karijere. To sam još uvijek ja (smijeh). Primjerice “Howl” s prvog albuma Junipa je pjesma koju sam mogao napisati i za “In Our Nature”. Isto tako sada kada sviram “Line Of Fire”, ona jako dobro funkcionira i kao solo pjesma, tako da ima sličnosti.

Osim autorskog materijala, poznat si i po dosta obrada. Jedna od njih je prekrasna “Heartbeats” od grupe The Knife. Kako se odlučiš na obradu neke pjesme?
Pjesme koje sam obrađivao sam u tom razdoblju slušao jako puno, “Heartbeats” je jedna od njih. Tako da se činio kao logičan slijed da nakon toga napravim obradu. I još uvijek sam veliki fan The Knifea. Od kasnijih obrada, kao naprimjer ona od Kylie Minogue, nastala je samo zato što sam za nju znao od prije, jer se radilo o super-hitu. Njezine albume u to vrijeme baš i nisam previše slušao. Sve ovisi od pjesme do pjesme. Još jedna od njih je i “Teardrop” jer jako volim original od Massive Attacka.

U posljednje vrijeme nisam toliko radio obrade, osim one od Arthura Russella koja se našla na kompilaciji u svrhu borbe protiv AIDS-a. Russel je izvođač kojega sam slušao puno, ali pjesmu “This Is How We Walk On The Moon” nisam poznavao tako dobro, tako da sam slučajno došao na ideju da je obradim. Dok je recimo obrada “The Ghost Of Tom Joad” Brucea Springsteena zapravo meta-obrada jer sam prvi put čuo verziju od Rage Against The Machine. Za svaku pjesmu su postojali različiti razlozi zašto sam je izabrao.

Zanimljivo je da si u ’90-ima svirao u dva hardcore punk benda, a svirao si gitaru i u rock bendu Only If You Call Me Jonathan. Koji su te bendovi motivirali u mlađim danima da i sam postaneš dio tako nečega?
U tim ranim danima na mene su utjecali izvođači i bendovi poput Jimija Hendrixa, Misfitsa, Dead Kennedysa i Black Flaga. A kasnije kad smo krenuli s hardcoreom tu se našao Sick Of It All i slična imena. Za svaki od mojih bendova je postojalo nekoliko ključnih inspiracija, a isto tako je i s mojom solo muzikom. Na nju su utjecali Sylvio Rodriguez i bendovi kao što su Low i Red House Painters. Mnogo toga me inspiriralo.

Što te još potaknulo da počneš sa solo karijerom i formiraš se kao indie folk glazbenik?
Dok sam svirao u svim tim bendovima sam imao puno ambicija po tom pitanju. S mojom solo muzikom je bilo drugačije jer sam općenito manje svirao zato što sam se od 2000. do 2003. posvetio studiranju. Nakon toga je nastala 7” singlica koju su uočila dva mladića iz Stockholma. Oni su planirali pokrenuti novu izdavačku kuću i željeli su da im ja budem jedan od prvih izvođača. Tako da sam uz njihovu pomoć promijenio putanju svoje karijere, od biokemičara do ‘full time’ glazbenika.

Tvoja glazba je pronašla put i do mnogih televizijskih emisija, serija, igrica i reklama… Misliš se tome možda još više posvetiti?
To je nešto o čemu uopće nisam razmišljao, ali je postalo dio moje karijere. Ne bavim se time aktivno, moj menadžer je zadužen za te stvari, dok sam ja usredotočen na stvaranje svojih pjesama i njihovo predstavljanje na turnejama. Sviđa mi se što se u dosta slučajeva putem određene scene prenose emocije. Lijepi kompliment je bio za čuti pjesmu Junipa u seriji “Breaking Bad”, ali i činjenica da redatelj za tako veliki projekt i određenu ključnu scenu želi uvrstiti upravo pjesmu tvog benda. Za mene je to više bonus. S druge strane, u slučaju oglašavanja to nije toliko otmjeno jer znaš da se sve bazira oko novca i proizvoda o kojemu sve ovisi. U tom slučaju nema istu svrhu kao naprimjer u serijama.

Prema svemu ovome, vidljivo je da si se posvetio mnogim stvarima, a da se zaključiti i kako si otvoren prema dosta glazbenih žanrova sudeći po kolaboracijama s raznim DJ-ima i hip-hop izvođačima. Spremaš li uskoro neku novu suradnju?
I ne baš. Puno puta dobijem dosta prijedloga za razne suradnje, ali ih uglavnom odbijam zbog manjka slobodnog vremena. Tako da o tome trenutno ne razmišljam.

A što slijedi nakon ove intenzivne turneje na kojoj si trenutno? Ne mogu ne primjetiti da je na popisu puno datuma…
Da, već smo odradili dosta nastupa na proljeće i bili na puno festivala preko ljeta. Ima toga puno, ali sve je dobro za sad, jako smo dobro pripremljeni. Ono što dalje slijedi su turneje. Već se pripremamo za turneju s ansamblom po Americi. Tako da sada promoviramo turneju za proljeće, ljeto i jesen iduće godine. Imamo puno toga u planu.

U Zagrebu je jedan od koncerata u sklopu ovogodišnje turneje… Jesi li ikada prije posjetio Hrvatsku?
Jesam, bio sam jedne godine tjedan dana na odmoru na jugu Hrvatske. Nisam imao vremena razgledati puno toga, ali sjećam se prekrasnog mora (smijeh). Veselim se sada posjetiti i Zagreb.

A što očekuješ od nastupa u Zagrebu i što može očekivati publika koja te dolazi vidjeti u Laubu?
Odlučio sam s ovom turnejom posjetiti puno mjesta, a glavni cilj mi je da dođem i pred ljude koji me još uvijek nisu imali prilike vidjeti uživo, već su samo preslušavali moju glazbu putem interneta. Veselim se nastupima na kojima se da obostrano osjetiti to prvo iskustvo. Na turneji sam s bendom tako da će biti mnogo perkusija i vokala, a radi se o bendu koji je posebno sastavljen za ovu turneju.