Na današnji dan prije 34 godine je ubijen John Lennon.
Čovjek koji je osnovao možda najpoznatiji i najznačajniji rock bend u svemiru. Čovjek koji je napisao pregršt antologijskih pjesama. Čovjek koji je jednim stihom mogao rasplakati slušatelja od ganuća, a drugim ga rasplakati od tuge ili bijesa. 
Čovjek koji je u jednoj pjesmi (“Rain”) koristio do tada poseban zvuk, i onda je na tom zvuku svoje megaselere prodavala jedna druga grupa (Oasis). Čovjek koji je propovijedao i pjevao za ljubav i mir, unatoč što su mu se znali potrefiti stihovi: “I’d rather see you dead, little girl, than to be with another man“. Čovjek koji je bio protiv religije, a napisao jednu od najpopularnijih božićnih pjesama. Čovjek koji je drsko vratio odličje Kraljici zbog ratne politike.
Čovjek koji je svoju ženu zvao: “Mother“, a povremeno ih je i tukao. Čovjek koji je na cijelom jednom albumu pjevao pjesme kako su ga roditelji iznevjerili. Čovjek koji je za svog jednog sina rekao da ga voli jer je planiran, a za drugog da ga svejedno voli bilo da je izašao iz boce viskija jer u to doba nije baš bilo pilula, on je ‘uvijek njegov sin’.
Isto tako, jednom je sinu oporučno ostavio praktički sve, a drugom mrvice. Ovom drugom sinu je Lennonov kolega Paul McCartney napisao pjesmu “Hey Jude”, da utješi dijete što mu se roditelji razvode i došao mu osobno odsvirati na klaviru. Za koju godinu će Lennon po McCartneyu: “Jedino dobro što je napravio je ‘Yesterday’“.
I ne znam što da mislim o Lennonu, osim da su najbolji muzičari na svijetu i dalje obični ljudi, i da nekad obični ljudi s najboljim namjerama mogu ispasti teška stoka. Pogotovo kad ne vide ništa drugo osim sebe i svoje boli.
Lennon nije ni prvi ni zadnji koji je ostavio besmrtna djela i koji je u privatnom životu ‘malo zastranjivao’. Koliko vjerodostojno može zvučati čovjek koji zamjera svojim roditeljima da su ga ostavili, a onda i on napravi upravo to. Godine 1970. izdan je njegov solo album “Plastic Ono Band”, album pun mračnih sjećanja iz djetinjstva i klaustrofobičnih slika, baziran na iskustvima svoje psihoterapije.
“Mother, you had me, but I never had you, I wanted you, You didn’t want me” plakao je Lennon već na uvodnoj pjesmi “Mother”. Baš u to doba znalo je proći i po koja godina da Lennon ne vidi svog sina Juliana.
Koja je razlika između nekog vjerskog, recimo katoličkog, sirotišta i Lennona? Dakle, imaš familiju, mlatiš ženu, zanemaruješ sina kojeg ne viđaš po par godina, okolo propovijedaš o ljubavi i miru, o tome kako ti se gade licemjeri, na pasja kola vrijeđaš svoje roditelje i radiš djeci isto, a onda si prepoznat kao ‘veliki mirotvorac i moralna vertikala’. S druge strane, kad sve to nađeš u, recimo, katoličkom sirotištu, onda (s pravom) se sipa drvlje i kamenje po tome.
Lennon je, kako vidimo, bio prilično nesavršeno ljudsko biće, no nikad nije prestao težiti boljem. Da, s prvim sinom je ‘usrao motku’, no s drugim je bio moderni otac 24 sata posvećen djetetu. Stihove “I’d rather see you dead little girl…” zamijenio je s “Woman, I can hardly express my mixed emotions at my thoughtlessness, after all I’m forever in your debt” u kojoj je sumirao svoj odnos sa slabijim spolom.
Ne znamo gdje i kako bi završio da mu život nije nasilno prekinut 8.12.1980. Možda bi bio poput Billa Cosbya suočen sa svim i svačim. Možda bi dobio Nobela za mir. A možda bi sve priznao i rekao: “Bio sam težak čovjek, ponašao sam se nerazumno i nisam vidio da mi ljudi žele pomoći. I mislim da sam najviše povrijedio one koji su mi bili najbliži i koji su mi htjeli najbolje“.
Lennonov osobni životni put je bio dugačka i vijugava cesta u kojoj je znao voziti na rubu, ponekad i preko njega, ali uvijek sa stavom da ide u pravom smjeru. Njegovo mirotvorstvo te aktivizam i danas inspiriraju muzičare, čak mu je stara izjava “The Beatles su popularniji od Isusa” službeno oproštena od Katoličke crkve.
No, sav taj oprost Lennon nije zaradio samo zato jer je bio popularan. Oprošteno mu je jer je često sam znao tražiti i dati oprost, kao i zato što se do zadnjeg daha trudio biti bolji čovjek nego što je to bio jučer.
