Jim Sclavunos (Grinderman): “Suradnja s Caveom ponekad nalikuje na brak”

2852

Intervju s Jimom Sclavunosom, bubnjarom Grindermana, bio je zakazan za srijedu, 22. lipnja, u predsjedničkom apartmanu zagrebačkog hotela Westin u deset sati ujutro.

U predvorju se mimoilazim s Warrenom Ellisom koji odlazi doručkovati, a ja se dizalom penjem na trinaesti kat. Asocijacija na bend 13th Floor Elevators je neizbježna. Ulazim u predsjednički apartman u kojem je Sclavunos već smješten na luksuznom trosjedu.

Vidjevši da mu prilazim ustaje i pruža mi ruku. Viši je od dva metra, a stisak ruke mu je čvrst. A čvrst stisak ruke uvijek je važan. Dok se rukujemo, osjećam da me gleda u oči iako su mu oči skrivene iza sunčanih naočala. Nedovoljno sna, pojašnjava naknadno, jer ipak je deset ujutro. Odjeven u elegantno sivo odijelo i crnu košulju, terminologijom ZZ Topa nazvali bismo ga ‘sharp dressed man’.

Dobro je raspoložen, svojim dubokim bruklinskim baritonom daje opširne odgovore i često se smije. Uokolo nas pogled se proteže na tri strane svijeta, pokriva gotovo cjelokupnu zagrebačku panoramu. Ipak smo u predsjedničkom apartmanu. Na jednoj strani vidi se Lisinski, gdje je svirao, na drugoj Jarun, gdje je svirao i gdje će iste večeri ponovno svirati u sastavu Grinderman.

Dvanaestak sati kasnije nalazit će se tamo. Bit će odjeven u ružičasto odijelo i situiran iza ružičastog seta bubnjeva. Istodobnim udarcem dviju činela obznanit će početak prvog nastupa Grindermana u Hrvatskoj.

Kad ste Vi, Warren Ellis, Martin Casey i Nick Cave bili u Zagrebu 2005., pod imenom ‘Nick Cave Solo Performance’, izvodili ste pjesme The Bad Seedsa u drukčijem, agresivnijem aranžmanu. Je li to bilo zagrijavanje za Grinderman?
Pa, mi tada čak nismo bili sigurni da ćemo biti bend koji će se zvati Grinderman. Mislim da tada nismo ni imali to ime, i mislim da nismo bili ni u studiju. Bilo je to zagrijavanje za Grinderman, ali nije da smo imali nekakav velik, grandiozan plan da ćemo tu stvar – Nick Cave solo bend – pretvoriti u Grinderman. Otišli smo u studio i napravili mali eksperiment da vidimo možemo li stvoriti nekakav originalan materijal, umjesto izvođenja pjesama The Bad Seedsa.

Iz tog razdoblja u najboljem sjećanju ostala mi je izvrsna je izvedba pjesme “West Country Girl”. Postoji li mogućnost da se ona ponovno čuje ili kupi?
Ne (smijeh). Mislim, siguran sam da je možeš naći na YouTubeu ili na nekakvom bootlegu, ali mi je nikad nismo službeno izdali.

Muziku podržava

Kad ste prvi put ušli u studio kao Grinderman, jeste li već imali pripremljene pjesme?
Mi smo otišli u studio na nekih pet dana, i pritom svirali neumorno po deset, dvanaest sati dnevno. Radili smo bez ikakvih pauza. U studio nismo ušli ni s kakvim pjesmama, već smo sve izmislili na licu mjesta. Na kraju smo pogledali rezultat: bilo je nekih prilično zanimljivih stvari, a mnogo toga bile su besmislice. Ali one stvari koje jesu bile zanimljive pokušali smo pretočiti u pjesme.

Je li pjesma “Vortex” pjesma Grindermana ili The Bad Seedsa?
Opa, vidim ja da si se ti pripremio (smijeh). “Vortex” je jedna od onih nesretnih pjesama kada se stvari jednostavno ne poklope. Ona je izašla kao pjesma Grindermana. Vidjeli smo da zvuči previše kao The Bad Seeds. U više aspekata s njom nismo bili zadovoljni, tako smo je jednostavno odložili sa strane.

Kad smo snimali album The Bad Seedsa, vidjeli smo da ne pripada ni tamo. Netko može izvoditi tu pjesmu, ali to nije ni Grinderman ni The Bad Seeds. Nama jednostavno ne odgovara, te smo odlučili riješiti je se.

Mislite, riješiti je se tako da je stavite na YouTube?
Je li na YouTubeu? Vidiš, danas ne možeš imati nikakvu tajnu. Tvoji najsramotniji trenuci postaju javni i kao takvi će postojati zauvijek.

2007. Grinderman su nastupili kao predgrupa The White Stripesima u Madison Square Gardenu. Kakav je bio osjećaj nastupati kao predgrupa nakon tolikih godina nastupanja kao zvijezde večeri?
Pa, ja sam godinama svirao u mnogim različitim sastavima. Iako sam se The Bad Seedsima pridružio 1994., nastavio sam svirati s nekoliko drugih ljudi. Svako malo sviram u klubovima, i meni nije bilo tako bizarno da se nađem u statusu predgrupe. To meni nije bilo nimalo čudno. Što je bilo čudno, bilo je to što smo svirali u Madison Square Gardenu koji je jedno od onih ogromnih mjesta poput Wembleya… Jedina stvar koja je bila razočaravajuća jest da nas ljudi nisu više mrzili (smijeh). Mislio sam da će nas ljudi izviždati, da će bacati stvari na nas.

Ali je prošlo u redu?
Ne, nije prošlo u redu. Čuo sam da se publici nismo svidjeli, ali oni jednostavno nisu dovoljno glasno negodovali.

Je li Vas Madison Square Garden podsjetio na ranije faze karijere?
Da, o tome se radi. Ja se sjećam svojih iskustava kad sam svirao kao predgrupa i u sastavima koji nisu bili ovako veliki. Godinama smo odlazili na turneje SAD-om i Europom, svirali po različitim klubovima. Taj osjećaj ulaska u klub kad imaš dojam da se moraš boriti da bi opravdao svoje postojanje.

Naročito ranih osamdesetih, kad bismo ušli u klub koji je bio pun skinheadsa, te bi na pozornici morao jednostavno braniti svoj teritorij. Ponekad bi doslovno morao gurati, tjerati ljude s pozornice. No, u Madison Square Gardenu vjerojatno je bilo više posjetitelja nego nas na pozornici, tako da je dobro da se nismo morali boriti i s njima (smijeh).

Svugdje ste, naravno, potpisani kao Grinderman. No ovdje u Hrvatskoj, za nastup koji ćete večeras održati, potpisani ste kao Nick Cave i Grinderman. Smeta li Vam to?
Pa, meni ne smeta sve dok nas ljudi dolaze gledati. Ako je to potrebno da bi ljudi došli, onda je u redu. Naravno, s mog gledišta to nije baš potrebno. Tužno je za kazati, ali izgleda da je u Hrvatskoj takvo što potrebno. Možda sljedeće godine neće biti potrebno.

Možda će sljedeće godine ljudi znati tko su Grinderman?
Možda će sljedeće godine jednostavno stajati ‘Nick Cave’ (smijeh).

Kako to da ste Vi postali bubnjar Grindermana, a ne Thomas Wydler, drugi bubnjar The Bad Seedsa?
Uvjeren sam da je sve bilo vrlo arbitrarno (smijeh). Ja volim misliti da sam svojom zaslugom došao na ovo mjesto. Ali moja pozicija u Grindermanu došla je iz mog angažmana u solo sastavu Nicka Cavea. Jednostavno smo napravili tranziciju iz solo sastava u Grinderman. Nick sigurno sebi nije kazao: “Čovječe, baš bih volio imati još jedan sastav i time si još više zakomplicirati život”. On je jednostavno shvatio da ima još jedan sastav bez da ga je tražio.

Potječe li ime Grinderman iz pjesme Memphisa Slima, ili ste guglali Internetom te uzeli prvo ime koje nije zauzeto?
Potječe iz pjesme Memphisa Slima. Ali mi jesmo birali između mnogo drugih imena. Ali, znaš, postoji još mnogo drugih grindermana… jedna predstava u Las Vegasu zove se “Grinderman”, tvornica kave na Havajima…

Gotovo da ne postoji ništa što, na neki način, nije već zauzeto, brendirano. Ali osjećaj je bio dobar. Ustvari, Nick je došao do tog imena preko jedne John Lee Hookerove izvedbe, jer je prilikom snimanja prvog albuma Grindermana prolazio kroz ‘tešku’ John Lee Hooker fazu. Slušao ga je iz mnogo različitih razloga. Ne bih kazao da je kopirao Hookera, ali ga je definitivno na neki način kanalizirao u svoje sviranje, liriku… sve blues note koje se nalaze na tom prvom albumu mislim da su za Nicka došle od John Lee Hookera.

Cave je kazao da je napisao “Palaces of Montezuma” za svoju ženu, pritom pokazujući na Vas?
(Smijeh). Pa, istina je da se u našoj vezi ponekad osjećamo kao u braku. Ali o tome koliko je ovo zaista brak moći ćemo suditi tek nakon rastave.

Jednom sam vidio da ste ružičastu boju bubnjeva uskladili s ružičastom bojom Vašeg odjela. Koliko Vam je važno takvo usklađivanje boja?
To je meni od najveće važnosti! To je za mene jedina važna stvar, uopće! Ustvari, imam i set bubnjeva koji idu i uz ovu košulju (pokazujući na svoju crnu košulju), ali nije mi praktično nositi više setova bubnjeva da bih usklađivao boje (smijeh).

Muziku podržava