Nakon što ste na našim stranicama već mogli čitati o nikad jačem izdanju devetog po redu N.O. Jazz Festivala, vijesti koje stižu o 4. Zagreb Jazz Festival dodatno potvrđuju tezu o jazz-studenom bez premca. Lako bi se, naime, moglo dogoditi da će novo (ovaj put četverodnevno) izdanje manifestacije iznjedriti još intrigantnije glazbene trenutke negoli je to bio slučaj prošle godine.
Festival će, po prvi puta, otvoriti hrvatski glazbenik. Vijest da je pritom riječ o Matiji Dediću ne bi trebala iznenaditi, jer je riječ o apsolutno najaktivnijem jazz-glazbeniku u nas, čija se upornost na sceni teško može previdjeti.
Pritom bi Dediću dodatni motiv trebala biti čast koju ima – obzirom da će svirati pred valjda još jedinom legendom koja po stažu, umijeću i suptilnosti svirke smije i pomisliti na usporedbu s fascinantnim Ornetteom Colemanom, čije smo ukazanje dočekali prošle godine – riječ je, dakako, o Royu ‘Snap Crackle’ Haynesu, bubnjaru koji ni u 83. godini (!!) ne gubi ritam i svira gdje god stigne.
Naslov albuma iz 2004. “Fountain of Youth” savršeno odgovara ovom divovskom gospodinu, što je tijekom gotovo 65 godina karijere surađivao sa svim relevantnim imenima u povijesti jazza, od Charlie Parkera do Kenny Garretta; upravo je s potonjim surađivao na albumu “Birds of the Feather” iz 2001., gdje im se na basu pridružio možda i najznačajniji basist današnjice, David Holland.
Upravo će Holland zauzeti drugu večer festivala, od koje bi očekivali možda i najviše, obzirom na tako raznolike albume kao što su “The Conference of Birds” s početka solo karijere, vrhunskog post-bopa na “The Razor’s Edge” ili ekstremnog free-jazza na čudesnom “Seeds of Time” – ali spoznaja da će, nakon nastupa iznimnog pjevača Kurta Ellinga dan poslije, u Zagrebu nastupiti nitko drugi do pijanist Brad Mehldau sa svojim standardnim triom, prebacuje lopticu iščekivanja na posljednju večer festivala.
Mehldau je, pokazuje to i posljednji CD “Live” na ulasku u zenit sviračke snage i zrelosti, čija se sinergija izvrsno osjeti upravo u triju sa Jeffom Ballardom i Larry Grenadierom. Imati šansu vidjeti ga upravo u ovoj fazi karijere prilika je koja se ne bi smjela propustiti, čak ni ukoliko vam na dan koncerta otpadne glava.
U tom svjetlu nije naodmet ni podatak da će se ove godine festival ponovo dogoditi ondje gdje je i počeo – u ZeKaEm-u, gdje vam uistinu valja biti od 5. do 8. studenoga.
Jedino pitanje je koji koncert odabrati tog petog studenog, obzirom da će se tada odigravati otvaranje obaju festivala, a dvojba nije mala: Roy Haynes i Dave Douglas…
Možda nas, kao i 2006. godine, spasi prilagođena satnica, o kojoj još nemamo precizne podatke. Budite, međutim, sigurni da ćete ih imati čim nam stignu. Vaše je samo da nas čitate i uživate u vrhunskom jazzu koji nas u kasnu jesen čeka na sve strane!
