Jarrod Lawson: “Moderan soul nije dosadan i prolazan”

Premijerno izdanje Bol Soul festivala koje se održalo početkom listopada na otoku Braču sa sobom je donijelo i nastup Jarroda Lawsona.

Ovaj talentirani američki glazbenik održao je prvi nastup pred hrvatskom publikom na prvom velikom međunarodnom soul festivalu na otoku Braču.Jarrod se istoimenim debitantskim albumom pokazao kao velika nova nada soul glazbe, a mnogi kritičari ga svrstavaju rame uz rame s najutjecajnijim soul izvođačima. Jedan od njih je i Stevie Wonder, koji je od svih imao najveći utjecaj na mladog američkog vokala i pijanistu.Jarrod je s nama podijelio priču o svojom ljubavi prema soulu. Predstavio je svoju glazbu i glazbene utjecaje te buduće planove i utiske koje je na njega ostavila Hrvatska, točnije Bol na otoku Braču.Jarrod, znatiželjni smo oko tvojih početaka i ljubavi koju osjećaš prema soul glazbi. Kada je sve krenulo?
Započelo je u mojim ranim danima. Od 3 do 5 godine, moja obitelj živjela je u malenom tavanskom prostoru u sklopu studija moga oca u pretežito latinoameričkom susjedstvu u Redwood Cityu u Kaliforniji. Tamo sam čuo probu i snimanje oca sa svojom grupom The Steve Lawson Band, glazba koju bih mogao predstaviti kao soul-rock-funk. Volio sam to tada, a i danas još uvijek. S obzirom da sam bio u tom okruženju od djetinjstva, to sve je krenulo formirati moj glazbeni ukus. Ipak, otac koji je bio instrumentalist izložio me soul glazbi tako što mi je puštao jako puno soul snimki kod kuće. Imali smo veliku kolekciju ploča koja se sastojala od albuma Otisa Reddinga, Arethe Franklin, Steviea Wondera, Ette James, Ala Greena i tako dalje. Uvijek sam osjećao posebnu privrženost prema velikim soul pjevačima.Kada je riječ o opisivanju tvoga zvuka, kako bi se predstavio nekome tko još nikada nije imao priliku čuti tvoju glazbu?
Rekao bih da se pretežito radi o soul i jazz glazbi, ali da zapravo obuhvaća širok niz stilova. Iako vjerujem da je moj stil jedinstven, mogu reći da sam se formirao prema Stevieu Wonderu. Razlog tome je što vjerujem da je on stvorio savršenu mješavinu prekrasnih melodija, neodoljivih prodiranja harmonija, zanimljivih ritmičkih elemenata, uz svoj anđeoski glas i važne, pozitivne i iskrene poruke u tekstovima. Težim tom istom spajanju.

Kao pjevač i tekstopisac najviše si inspiriran upravo Wonderom i Donnyem Hathawayom. Na koga se još ugledaš?
Mogao bih spomenuti jako puno izvođača, ali evo nekih od njih: Chopin, Debussy, Erroll Garner, Oscar Peterson, Chick Corea, Herbie Hancock, Jaco Pastorius, Earth Wind & Fire, Paul Simon, Joni Mitchell, Erykah Badu, D’Angelo… iskreno, mogao bih nabrajati u nedogled.

Što bi još mogao reći o tom prvom izdanju?
Prošlo je puno vremena otkako je neka soul snimka privukla moju pozornost na način na koji su to činili albumi Steviea Wondera iz ’70-ih. Meni je najvažnija poruka u pjesmama. Definitivno sam se nadao da će se ljudi zakačiti za tekstove na mom debi albumu i shvatiti da moderna soul muzika ne treba biti bezazlena, dosadna i prolazna. Ako bitna poruka plovi na samom vrhu neodoljivih kompozicija, onda finalni produkt može biti bezvremenski i vječno važan. To je ono što sam nastojao postići ovim albumom.

Reci nam nešto više o cijelom procesu stvaranja albuma…
Ovaj album je sniman u razdoblju od otprilike tri i pol godine. Za mene je to prvenstveno bilo ogromno iskustvo učenja. S obzirom da sam odlučio kupiti vlastitu opremu i smjestiti se kod kuće kako bih ga snimio, bio sam prisiljen naučiti raditi ‘multi-tracking’ u ProToolsu, koji je standardna industrijska softverska platforma. To je samo jedna od mnogih stvari koje sam naučio u cijelom tom procesu produkcije ovoga albuma. Odlična stvar koju sam naučio u tom procesu je što sada vidim potencijalne zamke koje mogu biti upletene, tako da ću idući put u tome biti još uspješniji.

Pročitala sam da si se pridružio Chamber zboru uz pjevanje i sviranje klavira za sveučilišni jazz ansambl. Dakle, možemo reći da je osim soula, jazz također još jedan glazbeni žanr koji se može povezati s tobom kao izvođačem…
Apsolutno. Kao mladić sam bio izložen mnogim raznovrsnim glazbenim žanrovima. Jazz je za mene bio jedan od nezaobilaznih. Zaigranost, sloboda i spontanost povezana s ovim konkretnim žanrom mi je oduvijek bila privlačna.

Kako ti je bilo svirati na rođendanskoj proslavi Steviea Wondera?
Nevjerojatno. Bila je to večer koju nikada neću zaboraviti. Ipak je on na mene imao najveći utjecaj.

Planovi za drugi album?
Mislim da će sljedeći album biti EP sastavljen od 7 obrada. Preuredit ću ih da budu jedinstvene i drugačije od originala. Mislim da bi to moglo pokazati drugačiju stranu onoga što radim, a možda i dosegnu novu publiku koja do sada još nije čula moju muziku.

Kakvi su tvoji dojmovi o Bol Soul festivalu na kojemu si upravo nastupio?
Pa s obzirom da je događaj osmišljen od strane Carla i Iana, dvojice džentlmena koji su jako cijenjeni u britanskim soul i jazz krugovima, nikada ne bih ni pomislio da festival ne prođe dobro. Zapravo, prošao je jako dobro. Malo sam istraživao o Hrvatskoj, i naravno, bio sam spreman vidjeti plaže koje nisu s ovoga svijeta, i vidio sam. Zalasci na Bolu naprosto ostavljaju bez daha. Publika je mogla vidjeti inspirativnu, energičnu soul izvedbu od nas. Tamo smo se došli zabaviti!