Jani Novak (Laibach): “Kroz vučje oči svi ljudi izgledaju kao ovce”

4886

Povodom koncerta Laibacha 2.2. u Zagrebu, imali smo čast popričati s Janijem Novakom, aranžerom i mastermindom Laibacha, koji se spremno odgovarao na naša pitanja o novome albumu “Volk” koji promoviraju na trenutnoj turneji, te starim i novim idejama ovih glazbenih instutucija ex-Yu scene.

Možda je najbolje da otpočnemo analizom vašeg najnovijeg albuma “Volk”, u kojeg ste inkorporirali fragmente nacionalnih himni. Kako ste došli na tu ideju, odkud vam inspiracija za takvo nešto?
S idejom obrada nacionalnih himna bavili smo se već duže vrijeme, zato što nam je sama ideja himne zanimljiv fenomen. Uvijek smo bili fascinirani time da se kompletne nacije iz generacije u generaciju iracionalno i emotivno se identificiraju s tim pjesmama, te pjevajući i plačući hvataju se za srca… Zanimalo nas je zašto je to tako i htjeli smo saznati o čemu to himne zapravo govore i šta istinski predstavljaju. Pošto smo nekad pretvarali pop pjesme u himne, sad smo odlučili da himne pretvorimo u pop pjesme, što zapravo već i jesu. Tako je nastao album “Volk”.

Album sadrži obrade 14 nacionalnih himni, od njemačke i engleske, pa sve do turske i vatikanske. Na svijetu ipak ima skoro 200 država, pa kako ste iz tog mnoštva izabrali baš ove? Koji su bili kriteriji pri odabiraju himni za obradu; politički ili više sentimentalni?

Odabrali smo himne onih nacija, koje su u povijesnom kontekstu odigrale bitne uloge u smislu političkog, ekonomskog i kulturnog imperializma. Pošto nismo mogli uključiti baš sve imperialne države uzeli smo samo najveće i najagresivnije, koje i danas u velikoj mjeri drže konce svjetske politike u svojim rukama.

Glazbeno gledano, “Volk” je ponudio nešto manje militantan izričaj od svog prethodnika “WAT-a”, manje agresivno korištenje elektronike i uvođenje nekih akustičnih dionica na klasičnim instrumentima, te dječji zbor. Kako ste se odlučili na takav zaokret u zvuku?
Himne su po karakteru i militantne a i lirične tako da smo formu prilagodili sadržaju.

Čitajući lyricse na “Volku”, moguće je primjetiti da su napisani s velikom dozom razumijevanja ne samo sadašnje geopolitičke situacije, već i povijesti zemalja čije su se himne obrađivale. Posebno upadaju u oči riječi uz američku himnu, pa vas je stoga možda moguće svrstati u svojevrsne kritičare te najutjecajnije zemlje svijeta. Smatrate li sebe onda prosvjetiteljima koji ukazuju na stvarnu pozadinu igara koje stvaraju svjetski poredak?
Riječi uz američku himnu uzete su uglavnom iz američke himne i američke Konstitucije. Mi smo ih samo osvjetlili. Za opće dobro.

Na ovom albumu ste surađivali s Borisom Benkom i Primožom Hladnikom iz benda Silence. Kako su oni pridonijeli stvaranju “Volka”?
Silence smo pozvali zbog njihovog specifičnog izvođačkog senzibiliteta i autorske kvalitete. Već smo ih više puta htjeli imati u nekom projektu ali tek smo s pločom “Volk” pripremili koncept koji je omogućavao takvu suradnju. Silence na ploči nastupaju praktički jednako vrijedni, kao koautori i koproducenti.

Muziku podržava

Okrenimo se malo artworku na samom albumu. Primjetila sam da unutrašnjost novog albuma sadrži jednu prilično ciničnu maksimu – ‘Pop is music for sheep and we are wolves disguised as shepherds.’ Sukladno tome, na coveru su ilustrirane ovce u idiličnom okruženju. Zašto ste izabrali upravo tu ikonografiju, nasuprot ‘kontroverzne’ ikonografije s vaših prethodnih albuma?
Pa – Laibach bi razočarao ako ne bih razočarao… Što bi moglo biti kontroverznije od ovaca? Riječ ‘volk’ na slovenskom zapravo znači ‘vuk’ a kroz vučje oči svi ljudi najvjerojatnije izgledaju kao ovce… U društvu ljudi jesu podjeljeni na ovce i vukove a između njih postoji paklena dialketika.

Kao dodatak “Volku”, snimljen je i video spot za pjesmu “Anglia”, u kojem starija dama u krinolini hrani zavezane ljude grahom, jajima i tostom, što bi se moglo nazvati tradicionalnim engleskim doručkom. Možete li elaborirati simboliku tog uratka?
Već ste je i sami prilično dobro elaborirali. Velika Britanija se još uvijek uveliko nosi kao da je prva nacija svijeta, iako je slika danas malo drugačija. Ali do nedavno Britanski je imperij bio najrašireniji imperij na svijetu, a Britanjia je definitivno bila najmoćnija država. Još 1921. taj je imperij imao populaciju između 470 i 570 milijuna ljudi, što je bilo otprilike jedna četvrtina cjelokupne svjetske populacije (i koja je sva naravno morala pjevati Britansku himnu…), a pokrivao je više od 37 milijuna km2 – četvrtinu cjelokupnog zemaljskog kopna.

Za taj imperij se govorilo, da na njemu sunce nikada ne zalazi, jer je opasao cijelu zemaljsku kuglu. Mnogi ratovi na različitim stranama svijeta još su i danas posljedica Britanskog imperija ili njegovih interesa – npr. rat između Palestine i Izraela, a i Drugi svjetski rat bio je posredno uveliko prouzrokovan kolonijanom dominacijom Velike Britanije. Britanski je utjecaj danas još uvijek velik i značajan, kako u politici i ekonomiji tako i u sportu i (pop) kulturi, naročito kroz upotrebu engleskog jezika, kojeg priča cijeli svijet. A doručak im je još uvijek neužitan.

Sam dokumentarac Divided States Of America je snimljen nakon izbora za predsjednika 2004., za vrijeme vaše turneje po SAD-u. Možete li s osobnog stajališta prokomentirati postizbornu atmosferu i kako je to utjecalo na formaciju materijala koji će biti prezentiran na DVD-u?
Atmosfera je bila prilično tmurna i neprijatna i mi smo bili presretni kad smo se iz Amerike opet vratili nazad u Europu. Zemlja je potpuno podijeljena i getoizirana a opći osjećaj straha i potlačenosti se nazirao sa svih strana.

Također su uključeni i komentari nekih ‘običnih’ ljudi, usudila bi se reći ‘američkog Volka’. Mislite li da je američka publika receptivnija od europske što se Laibachovih ideja tiče?
Naša američka publika je veoma kvalitetna, receptivna i u nekom smislu ‘europskija’ od europske publike, barem što se nas tiče. Ljudi su nakon koncerta sami dolazili i govorili u kameru, nije bilo potrebno uopće postavljati pitanja.

Laibach mnogi glazbenici iz raznih žanrova navode kao svoju inspriraciju. Rammstein, pa čak i američki death metalci Morbid Angel vole vašu glazbu. Kako je to moguće, da jedan bend ima utjecaj na toliko različitih umjetnika?
Izgleda da možda jesmo prilično univerzalni.

Trenutno ste na velikoj europskoj turneji, koja je prolazi kroz mnoge zemlje, a to vam je prva turneja na kojoj ćete svirati stvari s novog albuma. Kakve su reakcije publike na novi album?
Za sada su uglavnom dobre i kvalitetne. Naravno ne sve, hvala Bogu, ali većina da.

Nastupate i u Zagrebu. Već ste nekoliko puta bili u Hrvatskoj, no što očekujete od ovog koncerta?
Očekujemo da će biti barem toliko dobar kao u drugim gradovima gdje smo svirali i da ćemo se nakon tog koncerta u Zagrebu još dosta puta vraćati. Barem dok se ne ukinemo.

Laibach postoji već preko četvrt stoljeća. Nazire li se vašoj glazbenoj odiseji kraj?
Haha, svi nas novinari to pitaju, naročito iz Hrvatske. Morat ćemo izgleda jednom već napraviti taj kraj, samo da vas udovoljimo.

0 Shares
Muziku podržava