U sklopu odličnog Žedno uho festivala, sinoć je u zagrebačkom Pauku svoj drugi koncert u Hrvatskoj održala meksičko-kalifornijska grupa Calexico, s kultnim floridskim kantautorom Iron&Wine kao gostujućim glazbenikom.
Calexico je, inače, gradić koji se nalazi na graničnom području SAD-a (odnosno Kalifornije) i Meksila, a istoimeni je bend na najbolji mogući način upio i iskoristio glazbene utjecaje oba ova podneblja. Jezgru benda čine multiinstrumentalisti Joey Burns i John Convertino, koji su se upoznali još početkom devedesetih u desert-rock grupi Giant Sand, a kao Calexico su snimili prvi album 1996. (“Spoke”) te od tada stekli status jednog od najboljih američkih alternativnih rock bendova i istinskih zvijezda svjetske nezavisne glazbene scene.
Zvuk njihove glazbe temelji se na surf rocku, countryju, folku, zvuku meksičkih mariachi grupa te pustinjskim melodiijama Ennia Morriconea. Sve to, ali i još mnogo više, moglo se čuti sinoć u prepunom Pauku.
Doista moram priznati da me iznenadila posjećenost sinoćnjeg koncerta, jer nisam mislila da ove zvijezde uživaju tako zavidan status i u našoj zemlji. (Iako im je, navodno, koncert u Malom rimskom kazalištu u Puli prošloga ljeta također bio jako dobro posjećen te oduševio sve prisutne.) Nakon prošlogodišnjeg posjeta, Burns i Convertino su se obećali vratiti u Hrvatsku i tako su se odazvali pozivu da, u sklopu svoje europske turneje, sviraju u sklopu već tradicionalno dobrog Žednog uha.
Povod ovoj njihovoj turneji je promocija nedavno izašlog petog studijskog albuma “Garden Ruin“, na kojem su se Calexico odlučili na korijenite promjene u svome zvuku, ali i mini albuma “In The Reins”, kojeg su zajedno s Iron&Wine snimili prošle godine.
Iron&Wine je sinoć nastupio kao prvi gost na njihovom koncertu, iako bi se za njega čak moglo reći da je već pridruženi član Calexica. Iza imena Iron&Wine se, zapravo, krije kultni floridski kantautor Samuel Beam, koji je prvi album izdao 2001. pod imenom “The Creek Drank The Cradle”, nakon čega je postao legenda u indie-rock krugovima. Za vrijeme svojeg četrdeset minuta dugog nastupa odsvirao je desetak pjesama, među kojima i “Radio“, “Sodom“, “Freedom“, “Lilith” i “Woman King“.
Nakon njega se na stage popeo još jedan sinoćnji gost Calexica – Salvador Duran, kojeg je možda najlakše opisati kao meksičkog trubadura, a nakon čijeg mi se dvadesetminutnog nastupa učinilo da se iz publike u Pauku prolomio kolektivan uzdah.
Ali nije bilo vremena za žaljenje za Salvadorom jer su se oko 23:15 napokon pojavili Calexico, kojih sam na stageu uspjela izbrojati šest, iako moram priznati da je ta brojka stalno varirala, a postava se često izmjenjivala.Navodno ih je (sve ukupno, zajedno s Iron&Wine pratećim bendom) u Zagreb došlo 22, a kada se sjetim čitave one vojske instrumenata koju sam sinoć vidjela na stageu, njihovu turneju po Europi zamišljam kao čitavu jednu malu karavanu.
Calexico su, prije svega, sinoć promovirali svoj novi album, s kojeg su odsvirali stvari “Letter To Bowie Knife“, “Cruel“, “Bisbee Blue“, “Smash“, “Deep Down” te meni najbolju na tome albumu “Roka“, koja je izvedena sa Salavdorom Duranom na vokalu i zvučala impresivnije nego originalna verzija na kojoj gostuje Amparo Sanchez. Od ostalih pjesama, tu se našla još i “Stray” s albuma “The Black Light” iz 1998., “Red Dust” s “In The Reins”, te starije stvari “Not Even Stevie Nicks…“, “Sunken Waltz” i “Alone Again Or“. Kada su se oko 00:30 Calexico pokušali povući s pozornice, publika je glasno negodovala pa su odsvirana dva bisa, od kojih stvarno ne znam koji izdovjiti kao onaj bolji.
Na prvom je izvedena “He Lays In The Reins” zajedno s Iron&Wine (to je ujedno i prva pjesma na zajedničkom albumu) te Salvadorom Duranom. Iako sam mislila da ništa veličanstvenije te večeri više neću čuti, odlična obrada Stonesa i njihove “Wild Horses” brzo me razuvjerila. Na drugom bisu se činilo kao da je publika tek tada shvatila kakav bend imaju pred sobom i odlučila uživati u njemu dok se još može. A moglo se još samo kratko, do 01:15 kada su se svi kolektivno, nakon gotovo tri sata svirke ako računamo nastupe Iron&Wine i Durana, ipak pokupili s pozornice, ostavljajući zagrebačku publiku žedne njihove glazbe.
Svoju žeđ nadam se da ćemo imati prilike ponovno utažiti, a što se tiče Žednog uha, zanimljivo je napomenuti i to da je ulaznica za zagrebački koncert Calexica bila najjeftinija na njihovoj europskoj turneji, pa vam iskreno preporučam da uživate još ovih nekoliko dana za vrijeme trajanja festivala.
foto: tomislav veseljak
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
