Zagreb je na Valentinovo imao priliku ugostiti dva najveća hrvatska estradna (ili kako god hoćete nazvati djelatnost kojom se oni bave) barda. Dok je Oliver neprikosnoveni izvođački autoritet, čovjek za kojeg se kaže da ima takvu uvjerljivost izvedbe, da vas uopće nije briga što pjeva, i iz telefonskog bi imenika izvukao emociju (a do toga je došao sa puno vježbe i truda, između ostalog) – Arsen Dedić je autorski vrh, pjesnik među glazbenicima (on bi vam sigurno našao nekoliko boljih i slikovitijih opisa samog sebe).
Malo se tko danas sjeća da su obojica bili gotovo zaboravljeni tamo krajem osamdesetih, početkom devedesetih. Olivera je iz naftalina izvukao ‘jedan čupavi’ mladić s “Cesaricom”, a Arsen je za to vrijeme neometan marljivo brusio svoj “Tihi obrt”.
Danas kad su svima puna usta i jednog i drugog (Arsen je vjerojatno čovjek kojeg najviše navode kao uzor glazbenici na ovim prostorima, od rockera, repera do zabavnjaka), možda se može reći da su obojica popularniji no ikad. Prilog toj tezi su i pune dvorane u Ciboni i Tvornici kulture na isti dan, premda je sigurno bilo puno onih koji su se teško odlučili kamo poći.
Naravno, Arsen na koncertu u Tvornici nije nastupio sam – i Gabi Novak i Matija Dedić sa svojim triom (Mladen Baraković na basu i Janko Novoselić na bubnjevima ovaj put) su također prvaci u svojoj klasi – no, premda se Arsen nakon nastupa Gabi našalio kako mu je “njen uspjeh nož u srce – koga god dovede, ukrade mu show“, to je bilo daleko od istine.
Njegov nastup je kombinacija pjevanja, recitiranja, a ponekad bome, i ‘stand up’ komedije. Nakon što je započeo nastup s “Tvoje tijelo – moja kuća“, odmah je nasmijao publiku s riječima: “Bauk Valentinova kruži Europom“, i pridodao da se “mora šaliti, jer ima dosta patetičnog materijala. Kažu da su patetičari prikriveni ironičari, ili obrnuto.”
Matija Dedić trio je u svojoj besprijekornoj jazz izvedbi odsvirao nekoliko tema iz “U registraturi“, pratio Gabi koja je standardno uvjerljivo prošla svoje standarde (“Intima“, “Pamtim samo sretne dane“,”Nada“, “Vino i gitare“…) i pratio Arsena na nekoliko stvari.
Arsen je pjevao i na matricu i praćen svojim prijateljem, ‘hrvatskim prapijanistom’ Brankom Bulićem, prošavši kroz sve faze svoje dugotrajne karijere, a i recitirao je iz svoje nove knjige.
Pred kraj je sjeo za klavir i odsvirao nekoliko pjesama uključi duet s Gabi “Bit ćeš uvijek moj(a)“. Koncert je završio naklonom još jednom velikom pjesniku, Tinu Ujeviću s pjesmom “Odlazak” (koja uvijek izazove kolektivno ljuljanje – “Tamo, tamo da putujem…“), a nakon toga i naklonom publici koji je popraćen dugotrajnim aplauzom.
Bio je to opet nastup kojim su Arsen i Gabi dokazali da su klasa za sebe (Matija je mlad, još se treba dokazivati), i jedino što nam nakon svega može biti žao je što ostaju usamljeni na vrhu kao primjeri vrhunske vještine, postignute sa puno truda u brušenju talenta (čast vrlo, vrlo rijetkim iznimkama).
Publika, sastavljena od svih generacija, bila je također još jedna potvrda trajne vrijednosti ove glazbene obitelji.
foto: m.k.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
