Kao uvod u predstojeći Rokaj Fest, preksinoć je u zagrebačkom Bogaloou održan koncert skupine Partibrejkers. Benda koji već 25 godina prkosi svim pravilima i normama sistema, i koji će na razne pritiske sa strane odgovoriti još agresivnijim tekstovima. Glavna inspiracija su im ljudi i ljudska glupost, što potvrđuje i Canetova izjava: “Dok živimo u ovakvoj državi, uvijek ću imati inspiraciju za svoje tekstove.“
’91., u vrijeme početka rata također su pokazali svoju dosljednost, te su svojim javnim nastupima i koncertima dali jasnu poruku da oni ne žele rat. Ja sam ih počeo slušati još kao tinejđer, a prvi njihov koncert sam gledao prije 4 godine u Splitu. Oni sigurno spadaju u jedan od onih bendova koje bih mogao gledati svaki dan. 
Uvijek sviraju punom snagom, a ako ste ih spremni prihvatiti, ponudit će vam najbolji koncert u životu. I sam Cane kaže da su oni lektira. Sve je počelo sa “Zemljotresom“, negdje oko 22:30, nakon koje su uslijedile “Žurim“, “Hej ti dole“, “Ona sve zna“, te jedna pjesma koja se treba naći na najnovijem albumu.
Vidjevši publiku koja je djelovala poprilično nezainteresirano, Cane je stalno zapitkivao je li sve u redu, je li se dobro čuju, i sl. pitanja, vjerojatno mislivši da je problem u njima. Brejkersi su shvatili da je vrag odnio šalu, pa su odlučili zaredom odsvirati nekoliko svojih najvećih hitova (“Prsten“, “Put“, “1000 godina“, “Kreni prema meni“, “Hoću da znam“…) kojim su konačno tek malo uspjeli probuditi publiku. Cane se vidno nezadovoljan i dalje uspavanom publikom nakon “Uličnog hodača” odlučio zahvaliti te otići s pozornice.
Bio je to jedan vrlo mudar taktički potez, jer je Cane zapravo samo htio vidjeti koliko je publici stalo do njih. Uslijedila je reakcija, koja je u obliku glasnog skandiranja jasno dala do znanja da žele još. Naravno vratili su se na stage. Odsvirali su “Ona živi na brdu“, “Sunca sin” i “Pet ispod nule“. Publika je opet skandirala, no bilo je jasno da daljnjeg povratka neće biti.
Moglo bi se reći da je publika bila vrlo hladna, no to na prvi pogled djeluje vrlo strogo, jer je publika uglavnom bila starija od 25 godina, i sigurno im više nije do šutanja u prvim redovima. Ipak, može se zaključiti da je reakcija publike bila u najmanju ruku zakašnjela, tj. dali bi do znanja da im je stalo, ali tek onda kada bi se Brejkersi povukli s bine. Brejkersima se vrlo malo toga može zamjeriti, napunili su Boogaloo i odradili su jako dobar koncert, jedino je repertoar bio malo čudan.
Odsvirali su i par novih stvari, koje svojim vrlo angažiranim tekstovima jako podsjećaju na pjesme s njihovog posljednjeg albuma “Gramzivost i pohlepa”.
Bio je to najčudniji koncert Partibrejkersa koji sam ikada gledao. Jednostavno, nedostajalo je ono nešto.
foto: b.s.
