Vatrogasci u klubu Boogaloo, 10.11. – report.
Okupljanje je krenulo nekako sramežljivo, polako i mirno, Zetor majice i malo koje lice ispod 30 godina, iskusna prekaljena baždarena publika i zatišje pred buru.
Zagrijavanje ide uz stare hitove, dobre, loše i još lošije, domaće-strani glazbeni gulaš većinom iz prve polovice devedesetih, od “Laži me” do “It’s My Life” i “14 palmi”, okusi onoga što slijedi ali u drugačijem obliku. Svi pjevuše i cupkaju. Prava vatrogasna zabava, ili tulum u kleti gdje nema tko ne dođe do dj pulta i ne pusti neki svoj glazbeni favorit.
Vatrogasci uz oduševljenje i “Jebote, kaj vas ima u p…u materinu!” izlaze na binu, i kao light motiv večeri kreću odmah bombastično s “Nema ograničenja”. Već na početku dobro zagrijana i odlično raspoložena publika, litre alkohola počele su djelovati, nije dugo trebalo da popuste sve kočnice. Nižu se refreni i zavijanje u maniri Pervanovog “Serbus Zagreb”, “Ti si moj čovjek, ti si moj par”, “Ritam iza denser, to je život moj”, “Skoči, skoči mi skoč”, “korak po korak, plešem dvokorak”, “Sa mog bicikla pala si”, “Čičikita želiš me znam” u glas se orilo dvoranom.
Glazbena parodija na cijelu paletu hitova, treš na najvišoj razini, toliko loše da ne može biti loše. Pitanje je, kako najkreativnije masakrirati pjesmu? Ali ne treba podcjenjivati ove domaće parodijske stihoklepce, iznenađujuće su urnebesne dosjetke i glazbeni obrati. Posebna čar je probati prepoznati originalne pjesme u tom cijelom glazbenom kaosu. Publika se vratila tridesetak godina unazad. “U birtiju kada dođem jaaaaaaaa!”, “Ja ću pustit brkove, možda duge, možda kratke meksičke”, “Highway Tuhelj!”, “draga moja konobarice, stavi nešto u te čašice” zborski se pjevaju rock i ostali klasici uz svadbene dionice i “Casio” klavijaturske glazbene podloge.
“Ima još koga iz Bistre?” Stalni kontakt s publikom savršeno vodi predstavu. Na legendarnu himnu i idejnu začetnicu “Vatrogasac Mirko” na binu izlaze i par vatrogasaca iz publike, iz Belišća i Osijeka. Pitali su i tko će “U dvanajstom mjesecu na Acu?” pa opalili “jesam faca al ne ko Aca”, uz “Nijedan dobar tulum ne može proći bez Severine” krenula je “Tika taka tika tak”. “Traktore” da ni ne spominjemo.
“Kaj, idemo doma onda?”, “Ne!” i česti “Kaj, onda ćemo još jednu!” doveli su nas do bisa ali i do još toliko svirke koliko je bilo i prije bisa. Posebna je čar koncerta na kojem publika apsolutno sve pjesme i riječi pjeva u glas kako je to zvučalo na ovoj vatrogasnoj zabavi. I nakon više od dva i pol sata svirke ušli smo u duboko u novi dan, uz veselicu dostojnu Martinja. Svirka je završila s “Vatrogasci mix uživo” megamix s kojim smo za sami kraj ponovili sveukupno gradivo večeri.
Priče iz radione, s vatrogasnih zabava i ine uveseljavale su nas cijelu večer. Uz neprocjenjivu domaću liriku “Sve je moje njeno, konji, krave, sijeno!” koja gromoglasno para dvoranu, uz vinčeko , pivce ili pelin, nekako sve to dođe kao neko narodno duhovno iskustvo i bude vam toplo oko srca – prava vatrogasna zabava. Vesela domaća noć bez greške, dočekali smo Martinje na najbolji mogući način.
