Ovogodišnja Brucošijada FER-a po prvi puta nije bila održana u prostorima FER-a, budući da su nadležni odlučili da bi to bio prevelik rizik po obnovljeni inventar fakulteta, pa je već tradicionalno najveću i najposjećeniju studentsku zabavu u gradu ugostio SKUC.
Glavni program odvijao se u dvorani PAUK, a čast otvaranja Brucošijade pripala je mladom ska bendu iz Splita, Justin’s Johnsonu. Nažalost, stigla sam tek pred kraj njihovog nastupa a ‘kriva’ je bila prilično točna satnica prema kojoj su Justini počeli svirati već u 21h. I nažalost svirali su pred skoro pa praznom dvoranom, što i jest najveći problem ovakvih događanja na kojima se satnica mora poštovati zbog velikog broja bendova – mlade i, uvjetno rečeno, manje poznate bendove tako uvijek zadesi da sviraju na početku dok se većina ljudi još nije ni okupila.
Sljedeći na redu bili su Cinkuši, vesela šestorka čiji etno sa zagorskim i međimurskim štihom rado slušaju i punkeri. Pjevaju na kajkavskom dijalektu, a osim električne i akustične gitare i bubnjeva, sviraju još i kontrabas, violinu i mandolinu (svaka čast teti na mandolini, bila je najluđa!). Nedavno su izdali svoj drugi album “Domesticus Vulgaris“, no kako je meni ovo bio prvi koncertni susret s njima ne bih vam znala reći nešto više o novim pjesmama, znam samo da sam prepoznala dvije narodne, od kojih je jedna bila “Mamice su štrukle pekli“, a druga ona prigodna prvomajska “Da nam živi, živi rad“. 
A kad vam još kažem da je na jednu njihovu stvar mekoliko parova ispred mene počelo plesati valcer (?!), onda si stvarno možete zamisliti kakav je to spoj svega i svačega bio. Dovoljno za prvi dojam, ali nekako mi se činilo da su se malčice predugo zadržali na stageu jer se ekipa već lagano počela prešetavati iz jedne prostorije u drugu pa je izgledalo kao da se tu samo onako usput održava neki koncert.
No, nakon Cinkuša stvari se polako počinju zahuktavati jer se na stageu očekuju Debeli precjednik koje ne treba posebno predstavljati. Dvorana se polako puni, a ja srećem neke drage ljude i doznajem da je Koca dan prije imao nezgodu s prozorom te da je slomio palac lijeve ruke, no da će ipak uspjeti odsvirati svoj bas. Ne znam po koji put ću ponoviti da obožavam ovaj bend i da se ne sjećam jesam li ikada propustila neki njihov koncert u Zagrebu unazad kojih 8 godina, a i dalje se svakom njihovom nastupu veselim ko malo dijete.
Svirka je bila odlična, osim starih stvari (izdvajam “Justify Lying” i “Quick Drowning Or Slow Sinking“), svirali su i nekoliko pjesama s novog, još neobjavljenog albuma (izlazi negdje na proljeće) od kojih već sad mogu reći da je “Waste Of My Time” catchy bomba koja je toliko zarazna da već vidim kako će se vrtiti 24/7 u mojoj playlisti. Koncert su završili s “Farmerskim srcem” (i koliko mi se činilo da su Cinkuši svirali dugo toliko mi se sad činilo da su Debeli svirali kratko) koje je otpjevao njihov prijatelj Medo (ako sam dobro razumjela ime) a pridružilo mu se i još nekoliko ljudi, između ostalog i nekolicina KSET-ovaca u crvenim majicama. I bio je to još jedan odličan koncert Debelog, kojeg je nažalost pokvario loš razglas, budući da su se u cijelom stražnjem dijelu PAUKA vokali jako loše čuli, a gospodin za mix pultom, zadužen za zvuk, je svaki put kada bih se okrenula i pogledala iza ‘spavao’ ili jeo pizzu!
Najzvučnije ime ovogodišnje Brucošijade bio je Kid Congo Powers, a tu reputaciju osigurao mu je podatak da je bio jedan od osnivača The Gun Cluba, a svojevremeno je svirao u The Crampsima te u Caveovim The Bad Seedsima. Ne znam koliko su on i njegov prateći sastav Pink Monkey Birds poznati širem slušateljstvu, no nisu uspjeli baš zainteresirati studentsku publiku koja je tijekom cijelog nastupa bila prilično mlaka. Čak i kada se zanemari činjenica da su prve dvije, tri stvari bile blues laganice, ne mogu se oteti dojmu da je Kid Congo u ovom slučaju bio percipiran od strane publike tek kao sporedni izvođač koji je samo trebao prikratiti vrijeme do sljedećeg benda. Nešto veći pljesak izmamio je tek kad negdje sredinom nastupa kada se skinuo u potkošulju, ali niti to niti njegovi pokušaji komunikacije i predstavljanje benda nisu uspjeli ‘odmrznuti’ publiku, kojoj jučer očito nije legao takav blues/punk’n’roll zvuk. (Živo me zanima kako će za tjedan dana proći The Staggers na Brucošijadi Filozofskog).
A zatim je bio red na Edu Maajku. E tu je gužva već postala opasnija, pa se diskretno povlačim u zadnje redove. Edo je definitivno namamio najviše ljudi u dvoranu i najviše ruku u zrak, na sebi svojstven način je uspostavio dobru komunikciju s publikom koja je cijelo vrijeme pjevala uz njega i prateće mu Leksaurine. Već ste valjda svi čuli da se oko Edinog novog video spota “Jebem vam mater” digla velika frka na HTV-u, a ako ste pjesmu propustili čuti na Brucošijadi, možete video spot skinuti na našoj stranici.
I kao šećer na kraju, barem meni, nastupili su Atheist Rap. Nisam bila zadovoljna svirkom prije kojih pola godine u Boogaloo clubu, dojam su popravili na Festivalu u Velikoj, ali tek se jučer poklopilo da i svirka i atmosfera budu odlične. Bend na čelu s izuzetno raspoloženim Dr.Popom je od početka krenuo u petoj (“Atheist Rap 2“) i prenosio pozitivne vibre među publiku koja je u međuvremenu naučila i nove pjesme, pa su i “Igraš grubo” i “Lopovi i žace” i “Pritilend” i “Nivo” imale poptuno isti tretman kao “Dr. Pop“, “Tetoviranje“, “Grill 13” i “Ja sam video video“. Oduševio me izbor starijih pjesama, pala je i obrada “Narodne pjesme”, a i baš sam se fino iskakala na “Wartburg limuzinu“.
I sve je bilo savršeno, osim tog nesretnog razglasa, koji je potpuno ‘ubio’ vokale, no koncert sam po sebi je bio odličan (“Mi imamo nivo ispod kojeg se ne ide”, kako bi oni sami rekli), a zanimljivo je da su majice Atheist Rapa jučer vjerojatno bile najtraženiji artikal, pa bih preporučila bendu da ih sljedeći put svakako ponesu sa sobom.
Nakon Atheist Rapa PAUK se pomalo počeo prazniti, a nezahvalna uloga da posljednji nastupaju, nakon što se izređaju glavne zvijezde i nakon što ljudi nakon 5, 6 sati provedenih na koncertu već počnu razmišljati o hrani i toplom krevetu, pripala je Leut Magnetiku. Niti njih nisam nikada gledala uživo, pa mogu samo reći da sviraju nekakav elektro-pop-jazzy-lounge, kombinacija instrumentalnih i vokalnih stvari (muško/ženski vokal), čak mi je bilo i zanimljivo za poslušati, ali ne u 4 ujutro i ne nakon Atheist Rapa. A i već na pola njihovog nastupa su upalili svjetlo, ljudi su već naveliko izlazili i stvarno ne znam kako bih se ja, da sam na mjestu benda, osjećala da moram svirati u takvim uvjetima. No bit će valjda prilike da i njih poslušamo i recenziramo kako spada.
U ostale prostorije i na ostale floorove nisam zalazila, ali vjerujem da je i tamo bilo jednako zanimljivo. Sve u svemu, premijera u SKUC-u je uspjela, razglas ćemo zaboraviti, debelim slovima istaknuti Debelog precjednika i Atheist Rap, studente i brucoše malo pošpotati zbog izrazitih amplituda u stupnju zainteresiranosti za pojedine bendove (čitaj: Kid Congo Powers), a organizatorima zahvaliti za medijsko sponzorstvo i lijepe pozivnice. Vidimo se za tjedan dana na istom mjestu na Brucošijadi Filozofskog!
Foto: E.P.
