Moj prošli posjet Sarajevu bio je vezan uz IGS, Festival urbane i punk glazbe. Tada sam u nekoliko dana dobio prilično detaljan presjek sarajevske glazbene scene. Načuo sam tada kako ulicama toga zaista multikulturalnog grada ponajviše hara narodnjačka pošast zvana ‘turbo folk’. Ali dio mladih svoje zanimanje pokazuje za urbanu, punk, rock, pa čak i elektronsku i mainstream granu glazbe.
Tome u prilog zasigurno ide prepun prostor Coloseum Cluba, za čiju je popunu prije nekoliko večeri (26. siječnja) najzaslužniji bio Damir Urban i njegova magična četvorka. Nemojte dobiti krivu predodžbu, Coloseum nije preveliki koncertni prostor, da budem točniji Coloseum je kockarnica, i to veoma loše organizirana što se tiče koncerata.
Da vjernije približim ovaj prostor, reći ću ovako: Coloseum je koncipiran kao kockarnica s odvojenim VIP djelom gdje su postavljeni stolovi i stolice, a ispred kojih je pozornica. Za mjesto u tom VIP prostoru potrebno je valjda nekoga ubiti, ali kad se jednom ugurate unutra kompletan koncert kao da je napravljen samo za vas. Na svakom stolu, kristalne čaše, tanjuri te po nekoliko vrsta pribora za jelo. Uglavnom, prostor namijenjen za poslovne večere sarajevskih tajkuna, a nikako ne koncertni prostor. 
E sad, taj prostor može ugostiti nekoliko desetaka ljudi, dok je sva ostala ‘bagra’ doslovno prisiljena biti u holu koji se proteže od ulaza do tog VIP dijela. Na svu sreću koliko toliko mare za novinare, pogotovo za ove internacionalne, tako da mi je dodijeljen mali prostor između stolova s kojeg sam mogao u miru pogledati koncert. S druge strane separirani od ovog nemilog krda ljudi koje se bori za svaki centimetar prostora bliže štangi koja dijeli ta dva, mogu reći, svijeta.
Ipak je glavni razlog moga posjeta bio Urban pa je red da se uz ovaj opisni interijerni, osvrnem i na opisni koncertni dio. Dakle, Damir Urban, elegantan kao i uvijek, nikamo ne kreće bez svojeg odijela i zaštitnog mu znaka, martensica. Tako je bilo i ovaj put, sa sat vremena zakašnjenja, koje mu od uzbuđenja nitko nije zamjerio, pojavio se na pozornici.
Pozdravio je prisutne te nabacio monolog kako su mnogo puta svirali u Sarajevu, te kako će večeras kombinirati stare stvari i neke nove stvari. Time nam je dao do znanja da možemo očekivati nekoliko singlova koji se u posljednje vrijeme vrte eterom i na čije se objavljivanje već gotovo tri godine željno iščekuje.
Nakon kraćeg komešanja u svrhu uštimavanja glazbala započeo je pjesmom “Samo…“, priuštivši si odmah na početku pljesak i ovacije publike. Tom ‘čudnom cestom’ doveo nas je u “Nebo” svojim istoimenim velikim hitom s prvog im studijskog albuma “Otrovna kiša”.
Kako je Urban prosipavao, definitivno svoje najveće, pa možda i najveće hitove mlađe hrvatske rock povijesti, rulja u parteru (ako ga smijem tako nazvati) bila je zaokupljena ‘tamanjenjem’ svojih kasno večernjih obroka. Tako se Urban našalio naručivši i sebi jedan obrok, cijelo vrijeme komunicirajući s ovom stražnjom, potisnutom, ali zaista vrhunskom publikom.
Prvi dio koncerta karakterizirao je lagani opus pjesama pa se tako “Jedna od onih bez naslova” dobro uklopila u uvodnu sekvencu. “Kornjačom” je završio taj akustično lagani dio koncerta, i najavio nešto novoga, ‘pjesma koja je malo tiša da ne bi baš otjerala lude od stolova’. Ta nova naslovljena je “Sunce” i kao i drugom kojom nas je počastio, “Negativ“, dao nam je na znanje kako se Urban još uvijek vješto igra riječima i ritmom te kako bi njegov novi album mogao biti dobar i uspješan nastavak tako hvaljenog “Retra”.
Inače, stari je mačak, između te dvije nove stvari uvaljao “Spelujem ti ispriku” kako bi još više pripremio i `napalio` ljude za nastavak koncerta. Za vrijem uvoda prepričavao je anegdotu sa koncerta Ramonesa iz Zagreba, koji stvarno nikako ne mogu poistovjetiti s ovom klasično glazbenom publikom.
“Mjesto za tebe” kao i uvijek otpjevana je sa velikom većinom iz publike. Zatim, “Odlučio sam da te volim” čijim je pomalo izmijenjenim ritmom ponajviše vladala Urbanova kreativnost. Stvaranje zvuka pomoći svih predmeta iz okoline samo ne instrumentima. Basist Sandi, vješto je kombinirao bas, akustičnu gitaru i harmoniku, ovisno o kojoj se pjesmi radilo.
Dok je predstavljao bend skrenuo nam je pažnju na neke soloprojekte koje su uradili glazbenici s kojim svira. Predzadnja stvar koncerta bila je, naravno, “Mala truba“, ali ne bilo kakva! Ovu ‘Trubu’ dobili smo hibridiziranu s pjesmom “Xtc” koja je smirila divlji ritam da bi naposljetku završili čime su i započeli, ‘trubom’.
Za kraj prvog seta odsvirali su “Ocean” i to produženu verziju, koja je zapravo bila namijenjena za oproštaj od publike, ali publike koja je bila sprema za još, pa i puno više od toga. Pozdravivši se, otišli su jedan po jedan s pozornice, ali ta među stanka nije trajala ni čitave dvije minute te su se vratili s argumentom da su ovi za stolovima pretihi, ali da ovaj glasniji dio publike zasigurno želi, a i zaslužuje još pokaju uspješnicu.
Tako su povratak na bis otvorili žestoko s “Nuclear Baby“, a atmosferu usijali pjesmom “Black Tattoo“. Do kraja ostali su dosljedni albumu “Otrovan kiša” te osim istoimene pjesme odsvirali “Astrunaut” kojom su signalizirali da svi zajedno lagano pođemo u noć.
Koncert hvale vrijedan, repertoarno i zvučno, ali taj prostor mi još niti sad nije jasan. Ne razumijem čemu separacija i raslojavanje publike, a da stvar bude gora, ova deprivirana grupa su zasigurno veći i vatreniji fanovi od ljudi koji su sjedili u ViP odjeljku.
Inače, Coloseum je dosad ugostio stvarno zavidnu glupu poznatih glazbenika, Darko Rundek, Kemal Montenu, Letu Šutke, Dino Dvornik, Josipa Lisac samo su neka od imena koja u se prošetala ovom glazbenom kockarnicom.
