Budući da mi u našoj dragoj Hrvatskoj imamo puno razno raznih problema, očito se problemima koji vladaju svijetom i svjetskim trendovima ne brinemo previše niti dovoljno. Jedan od takvih problema je i AIDS (iliti SIDA), te je borbi protiv te zločeste bolesti dodijeljen dan – 01.12. Da bi se i mi pridružili svjetskim nacijama i na bilo koji način mladim ljudima skrenuli pažnju, organiziran je veliki rock koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture.
30 kuna za koncert s ovakvim imenima zbilja nije bilo puno, pa su se ulaznice razgrabile i rasprodale dan prije održavanja. Loše vrijeme nije smanjilo broj zainteresiranih i već na ulazu se vidjelo dobro raspoloženje koje je malo pokvareno sve češćim propustom organizatora u vidu garderobe. Jedni nam govore da nije ni otvorena, a drugi da je već puna.
Da vani nije pasja zima i da unutra nije odvratno vruće, to ne bi bio problem, ali ovako sam većinu vremena škicao iza sebe i tješio se: “Ma ne brini. Nitko ti neće jasnu ukrast”… Dug red na ulasku onemogućio je mnoge (pa tako i mene) da vide prvi bend – Cota G4 (za koje kažu da vuku na pravi hard rock, a oni koji preferiraju takav rock svidjet će im se i ovi žestoki rockeri) pa sam prve note čuo od veselih rokera Hakoona Matata. Atmosferu su podgrijali taman dovoljno da se hrpa bijelih Durex balona zavijori po zraku i da publiku pripreme za tzv. veće bendove.
Ramirez je svojim laganim hitovima atmosferu pretvorio u sporo gibanje publike i zborno pjevanje zaljubljenih djevojaka. Za razliku od ostalih koncerata, akustična gitara po kojoj nabija pjevač ovaj se put čak i nešto malo čula. Poslije njih, na pozornicu su izašli Oliver Mlakar i Mile Kekin, koji nisu zapjevali već najavili slijedeću grupu riječima: “Prvi bend koji je opjevan u stihovima Mate Bulića: Gori vatra, gori borovina!” 
Energično i uvjerljivo započeli su svoj nastup hitom “Gorim“, te napokon svima objasnili da uživo zvuče puno bolje nego na albumu. Da bi se atmosfera još više razveselila opet se pobrinuo Mile iz Hladnog piva i gostovao na hitu “Anđeo s greškom“. Precizan i uigran raspored prvi je put narušen dugačkom stankom prije Svadbasa. Po meni, imali su najneuvjerljiviji nastup zbog problema koji se popularno zove ‘one-hit-wonder’ u obliku pjesme “Treblebass“.
Ljudi su veselo pričali, ispijali razvodnjene pive, ekstatično se rasplesali na spomenutoj pjesmi, te u miru dočekali Elemental. Vesela skupina, kao i uvijek moćno je odradila nastup nagruvan s hitovima s posljednjeg albuma “Male stvari” kao što su “Romantika“, “Male stvari“, “Iz dana u dan” i “Tako lijepa“. Odličan zvuk i ruke u zraku najavile su da dolazi vrhunac večeri. Da koncert još dobije na veselju pobrinuli su se frontmeni Ramireza i Vatre, te su u najavi Massima strastveno razmijenili sline, uz odobravanje ženskog dijela publike.
Prvi taktovi pjesme “Sjaj u tami” atmosferu su pretvorili u romantični delirij, nakon čega su uslijedili svi hitovi koje je bilo tko mogao poželjeti kao “Stranac u noći“, “Loše vino“, “Bacila je sve u rijeku“, “Odjednom ti” i “Zamisli život u ritmu muzike za ples“. Massimo je ostavio je dojam odličnog zabavljača i umjetnika, te scenu prepustio već pomalo umornoj Remi iz Elementala da kao ‘jedina trijezna u back stageu’ zahvali svima što su došli, zamoli ih da paze na sebe i druge, te najavila riječku facu Urbana.
Opet mu je dodijeljena uloga headlinera, ali time i termin daleko iza 01 sat iza ponoći. Sam svjestan toga rekao je: “Zahvaljujem svima što ste izdržali. Ne kažem da je bilo loše, već zbog vremena“. Dok se već dobar dio Tvornice praznio, jer ne mogu si baš svi priuštiti da na jedan obični četvrtak ostanu vani do 03 ujutro, Urban je moćno i spektakularno izredao svoje hitove većinom sa zadnjeg albuma “Retro” uz uspješnice kao “Ruke” i “Odlučio sam da te volim“.
Tipičan koncert na kojem su se redom mogli čuti ‘best of’ nastupi svih bendova završio je i ostavio trag koji nas sve treba podsjetiti da svoj život i svoje zdravlje ne smijemo prihvaćati zdravo za gotovo, te da jedna jednostavna uporaba ‘gumice’ može spriječiti da bezazlena zabava postane borba za život.
