Večeri etno glazbe utorkom u Močvari često dovode odlične izvođače iz tog područja, pa smo tako ovog utorka imali prilike vidjeti, ne po prvi puta, odličan Boban Marković orkestar. Povod nastupu bila je turneja kojom promoviraju novi album, no to i nije bio glavni povod velikog interesa publike. Uglavnom, pred Močvarom se tražila ulaznica više, što je bilo i za očekivati, a što samo pokazuje kako je riječ o uistinu kvalitetnim izvođačima.
Broj ulaznica koji je organizator predvidio bio je, hvala im na tome u svakom slučaju, upravo primjeren prostoru kluba. Nije prodano previše ulaznica tako da se u klubu za vrijeme koncerta moglo živjeti, a moglo se čak i dobro zaplesati. To je u biti i bila očekivana reakcija publike čim je ovaj 12-ero člani orkestar izašao na stage i započeo svoj nastup. Energija koju prenose pokrenula je publiku u roku odmah i u Močvari je započeo pravi tulum.
Limeni orkestar potpomognut ritam sekcijom od početka je zasvirao strasno, žestoko i pravo izvorno balkanski. Ritmovi i melodije s kojima se poigravaju na trenutke su graničili s onim što svrstavamo u “turbo-domenu”, no tek suptilno, i odlično znajući gdje je granica koju niti u jednom trenutku ne prelaze. Taj prizvuk je jednostavno nasljeđe balkana, no glazbeno je orkestar Bobana Markovića ipak svjetlosnim godinama kvalitetniji od “novokomponovanih” s koje god strane Drine oni dolazili.
Ta kvaliteta očitovala se u samoj glazbenoj izvedbi Bobana i posebno njegova sina Marka na trubama, koji djeluju kao dva frontmena potpomognuti velikim orkestrom iza sebe kojima je zadatak pružiti im kvalitetnu glazbenu podlogu i to čine odlično. Pravo jedno obiteljsko nasljeđe vidjelo se u tom nastupu gdje Bobanov sin preuzima glavnu ulogu na trubi, svirajući je suvereno i s puno žara, ali istovremeno osjećajno i suptilno kako to mogu činiti samo pravi majstori. Samouvjerenost koju pokazuje u nastupu odaje da je svjestan svoje kvalitete, što je u njegovom slučaju samo pozitivna karakteristika, jer kao solistu mu ta svijest samo pomaže da iz sebe i svojeg instrumenta izvuče najviše.
Bobanova uloga je bila nešto povučenija u početku dok se redalo nekoliko instrumentala, no u prvi plan došao je kad se primio mikrofona. Krenuli su hitovi na koje je publika jednostavno skroz otkačila, a izdvojit ću samo neke – “Đelem đelem“, “Cigane moj sviraj mi ti…“, “Mesečina“, a izveli su čak i makedonsku narodnu “Zajdi zajdi“. U odličnoj Bobanovoj interpretaciji navedenih hitova, atmosfera u publici dosegla je vrhunac. Vrijeme je u takvom okruženju prolazilo nevjerojatnom brzinom i sat i pol koncerta je prohujalo u trenu.
U tim trenucima vrućina u klubu je bila već zavidna, a vidjelo se to i na orkestru okupanom znojem kad su silazili sa stagea, da bi se ubrzo na dozivanje publike vratili odsvirati još i bis. Jednako energično kao i prije, još jednom su publiku podigli do vrhunca završavajući tako da su još jednom odsvirali “Mesečinu” koju je Boban otpjevao uz pomoć publike koja je u jedan glas pjevala s njim.
Što reći više o ovakvom koncertu, koliko god možda, zbog raznih Ludnica, Pasha i recentnih zbivanja na takvim mjestima, imali odbojnost prema glazbi koja nam dolazi s istoka, valja znati prepoznati da tamo postoji i kvaliteta. Neosporno dokazana kvaliteta je upravo orkestar Bobana Markovića koji već godinama to dokazuje nastupajući diljem svijeta. Zaista vrhunski glazbenici koji znaju svoj posao i osjećaju ono što sviraju kao dio svojeg nasljeđa i svoje tradicije, s posebnim naglaskom na Marka, Bobanovog sina, koji je pokazao i dokazao kako ima kvalitetu da tradiciju ovog orkestra nastaviti još dugo godina. Nadajmo se da će to biti tako i da ćemo još imati prilike doživjeti ovaj orkestar uživo u Zagrebu.
Foto: G.Č.
Zahvaljujemo Olympusu za ustupljenu foto opremu: Olympus E-500 + objektivi 14-54mm + 50-200mm. Fotografije su objavljene u našoj foto galeriji.
