Prošlog četvrtka, u Močvari su Zagrepčani ponovno imali priliku vidjeti i čuti Orkestar Bobana Markovića, jedan od najboljih i najpoznatijih svjetskih sastava koji izvodi romsku glazbu. Već etablirani status i dugogodišnji rad jamčili su odličnu svirku, što je i privuklo velik broj zainteresiranih posjetitelja koji su popunili kapacitete Močvare, dok se ispred kluba tražila ulaznica više.
Nešto prije 22 sata, na pozornicu je izašao orkestar uz oca i sina Bobana i Marka Markovića. Pred prepunom Močvarom zaredali su izbor iz svog bogatog dugogodišnjeg repertoara, kombinirajući cijelo vrijeme široj publici najpoznatije stvari s onima manje poznatima, što se pokazao kao odličan recept za podignuti raspoloženje ionako već dobro zagrijane publike i održavati ga na visokom nivou tijekom cijelog koncerta.
Vrlo šaroliko društvance u publici prihvaćalo je svaku izvedbu s oduševljenjem, a one najpoznatije pjesme s rukama i čašama podignutim u zraku. Uzavrela atmosfera ‘malog kluba’ s nedostatnom ventilacijom samo je pridonijela općem ugođaju lude ciganske zabave. Nikome nije smetala niti vrućina, niti ogromna gužva dok su plesali i pjevali na hitove poput “Mesečine“, “Kalašnjikova“…
Vrlo neočekivano, najveći hitovi bili su izvedeni već oko sredine koncerta, a ne kako je to uobičajeno pred kraj. No, u cijelom tom derneku skoro je promakao detalj da je Boban u jednom trenutku nestao s pozornice, u potpunosti prepuštajući mjesto vodeće trube svom sinu.
Je li razlog tome generacijski slijed ili možebitna bolest (gripa vlada uokolo) velikog oca Markovića, nije poznato, ali činjenica je da se Marko i u ulozi leadera odlično snalazi, a osim što fenomenalno svira trubu (usudio bih se reći da možda čak i virtuoznije od Bobana), sve bolje i pjeva. Istina, tu još uvijek zaostaje za vokalnom izvedbom koju može ponuditi sam Boban, ali ima još vremena za mladog Marka da i u tom dijelu dostigne oca.
Već oko 23 sata, orkestar se prvi put zahvalio i nestao u mraku backstagea, da bi se ubrzo vratio. Odsvirali su još jednu stvar, te ponovno pohitali u backstage.
No, ogromna količina buke u publici natjerala ih je da se još jednom vrate natrag i, iako su repertoar već prilično ispucali, zasviraju još dvije stvari za neumornu publiku koja bi bila najsretnija da ova ciganska zabava potraje do jutra.
