Oni ne čine najprepotentniji, ali sigurno čine jedan od najpotentnijih sastava na svijetu. Njihov koncert u Trstu, u 140 godina starom kazalištu Politeama Rossetti okupio je značajan broj ljudi s područja nekadašnje Jugoslavije, također treba spomenuti nemali broj muzičara koji je pohodio ovaj tucet vokalno-instrumentalističkih majstora pod imenom Tedeschi Trucks Band. A oni mogu odsvirati – sve.
Sastavu je uspjelo u 20:45 otvoriti nastup starim klasikom supergrupe Derek and Dominos “Keep On Growing” i brzo zaći u vode indijske muzike obradom Beatlesa “Within You Without You”, pri čemu će Derek Trucks svirati dionice sitara na svojoj električnoj gitari. Kad tako krene večer, iznenađenjima nema kraja. To je sastav koji je u stanju svirati satima, njihove set-liste se značajno razlikuju iz večeri u večer. Svi su članovi tijekom dvosatnog koncerta s petnaestominutnim bisom imali priliku da pokažu što znaju kroz svoju solo-točku.
Sastav predvodi Susan Tedeschi, vrsna pjevačica i gitaristica kojoj je desna ruka njen suprug Derek Trucks, fantastičan i za komunikaciju s publikom prilično rezerviran gitarist koji svoj instrument svira iritantno lako. Uostalom, na sceni je Derek s gitarom od nižih razreda osnovne škole. Tu su još dva bubnjara koji su možda tiho ukrali cijeli show, zatim basist, klavijaturist, prateći vokali, limenopuhačka sekcija, ukupno 12 ljudi na sceni od kojih svatko može voditi sastav ili ga nazvati po sebi.
Grupa Tedeschi Trucks nastala je 2010. fuzijom Susan Tedeschi Banda i Derek Trucks Banda. Fuzija je česta riječ u njihovom stvaralaštvu jer se često igraju što sa svojim, što s tuđim materijalom i spajaju nemoguće, ne samo snagom muziciranja, nego i snagom svog “južnjačkog” senzibiliteta – pjesme će prilagoditi sebi, dati im još malo emotivnosti, izravnosti, klasičnog zvuka americane i sviračke virtuoznosti. Neke će možda podsjetiti na prastari sastav Delaney and Bonnie, koji su također u prijateljskoj atmosferi “kuhali” svašta te jednog Erica Claptona (prema vlastitom priznanju) naučili kojekakvim trikovima.
Susan Tedeschi maestralno je otpjevala Cohenovu “Bird On A Wire” koja je zvučala pomalo na tragu interpretacija pokojne Janis Joplin, a kao gitaristica se istakla svirajući solo na “The Sky Is Crying”. Derek Trucks je pak tiho briljirao cijeli koncert, onako nehajno dajući priliku svima ostalima da bljesnu, a on je sam svirao samozatajno, no svejedno su se njegove dionice itekako čule. Iako je odluka da svatko od svirača dobije svoju solo-točku razumna, dramaturgija koncerta je malo patila kroz toliko solaža koje su bile interesantne, a onda bi sastav zasvirao “tutta forza” i osjetio bi se uragan kakav mogu kreirati samo rijetki. Uostalom, došli smo vidjeti bend, a ne solo-točke.
Sastav je u velikom stilu završio koncert pjesmom “Let’s Go Get Stoned” koju je izvodio Joe Cocker na svojoj legendarnoj američkoj turneji 1970. koja je ovjekovječena na albumu “Mad Dogs and Englishmen”. Publika je tražila još, ali svjetla su se upalila, krenula je glazba s nekog CD-a, i već su se počele rojiti misli na tragu: “Zašto ne bi došli opet?”
