Josipa Lisac
Pričao mi je prijatelj da je prije nekoliko godina bilo otvorenje jedne izložbe i na domjenku su uzvanici pričali, pili, smijali se i žamorili, sve dok kroz vrata nije ušla Josipa Lisac.
Onda je odjednom zavladala tišina izazvana respektom prema ovoj sofisticiranoj dami, i prošlo je neko vrijeme prije nego se atmosfera vratila na prvotnu razinu. Slično je bilo i kad je prošli petak Josipa Lisac izašla na pozornicu zadarskog Arsenala – žamor okupljenih zamijenio je mir i koncentriranost. Nakon nekoliko uvodnih riječi koncert je počeo pjesmom “Boginja”.
Posljednji put je u Zadru nastupila prošlog ljeta kad je u Arsenalu izvela album “Dnevnik jedne ljubavi”, to apsolutno remek-djelo pop-rock sazvučja. Ovaj put se vratila s jednim običnijim ‘best-of’ setom. Kroz posljednjih četrdesetak godina bogate glazbene karijere provela nas je uz pomoć pratećeg kvinteta (bubanj, klavijature, bas, gitara, truba), te kroz dva sata. 
Na koncertu ničega nije nedostajalo, počevši od spomenutog “Dnevnika” do ostalih vrhunaca karijere. Svaki od spomenutih pratećih muzičara dobio je svojih ‘pet minuta slave’ i svaki je prije jedne pjesme dobio prostor od nekoliko minuta da pokaže što zna i umije. Tako smo dobili jedan gilmourovski uvod na električnom Fenderu i jedan jazzerski uvod na trubi… Čak i jednu bubnjarsku solažu smo dobili. Glazbenici su napravili fino okruženje za jedan od najvećih glasova ovih prostora, i pritom nisu nikom dosađivali.
A o glasu Josipe Lisac ne treba previše duljiti. Nekoliko oktava nalazi se među njenim glasnicama i vjerojatno bi super zvučalo i kad bi telefonski imenik išla prepjevati. Još kad se tome dodaju izuzetne pjesme i džentelmenski aranžmani koji njenom glasu uvijek daju prednost, onda stvar ne može ispasti loše.
Nakon “Boginje” u Zadru je slijedila “O jednoj mladosti”. Izvedba je bila drukčija od one studijske, bila je usporena i promišljena, i sve je strpljivo vodilo prema onom famoznom refrenu kad se cijela stvar rascvjetala u ‘divan cvijet’ i u tisuću boja eksplodirala u prostoru kluba. Slijedile su pjesme snažnog stava i velikog optimizma, “Tisuću razloga” i “Živim po svome”.
Uz pjesmu “Život je samo most” (koja je izvedena malo kasnije), te tri Josipine pjesme čine trokut dobrog raspoloženja i pozitivne energije, koji su toliko potrebni u ovo čudno vrijeme. Izvedene su i one pjesme koje su atmosferu obojale i drukčijim tonovima. Primjerice, izvedba pjesme “Bolujem” transportirala nas je u crno-bijelu film noir atmosferu gdje draga čeka dragog, a izvedba “Ležaja od suza” izgubila je onu hard-rock oštricu originala i približila se pop senzibilitetu.
Između pjesama Lisac je pričala nostalgične priče prisjećajući se nastupa u zadarskom hotelu Beograd prije nekih četrdeset godina. Izvedeni novitet bila je pjesma “Tu”, a valja istaknuti još i izvedbe “Gdje Dunav ljubi nebo”, “Danas sam luda”, “Magla” i “Na na na na”.
Iako je ovo bio jedan profesionalno odrađen koncert, njegova unikatnost se nalazi u stazama kojima je njen glas putovao da bi stigao do pravog mjesta. Naime, baš te staze, vjerujem, nikad nisu iste. Ovo nije bio koncert na kojem se pjeva uz izvođača, jer je to nemoguće i nepredvidivo. Publika je bila tiha. Galama je počinjala tek za vrijeme aplaudiranja nakon kraja pjesme. Najveći aplauz dogodio se na kraju, kad se ova dama poklonila i s velikim buketom crvenih ruža nestala iza pozornice.
