Moram priznati da na sinoćnjem koncertu Ljiljane Buttler (a.k.a. Petrović) i Mostar Sevdah Reuniona u Aquariusu baš i nisam bila na ‘domaćem’ terenu. Rad ovog bosanskog kolektiva pratim tek od posljednjeg albuma “The Legends Of Life“, zbog kojeg su sinoć i došli u Aquarius, ali sam zato o njima puno slušala i to uvijek samo ono najbolje.
Razlog mojoj znatiželji i prisustvovanju sinoćnjem koncertu bile su priče o tome kako Mostar Sevdah na svakom svome nastupu napravi pravi dernek, a publika ih ispraća s pozornice ovacijama. Pa dobro, da vidimo i to…
Ispostavilo se da takve glasine uopće nisu bile neistinite, jer je treći zagrebački koncert Mostar Sevdaha i Ljiljane Buttler, od kada su se ponovno okupili 2002. godine, doista završio ovacijama, a da ne postoji pravilo o ograničenju trajanja koncerata na otvorenom, taj bi koncert možda još uvijek trajao.
Sve je počelo oko 22:15 kada se na pozornici pojavila šesteročlana postava Mostar Sevdah Reuniona predvođena vokalom g. Ilijaza Delića (poznatijeg ostatak večeri kao čovjek u ‘belom džez odelu’) i otvorila koncert s tradicionalnom bosanskom sevdalinkom “Lijepi li su mostarski dućani“. 
Zagrijavanje je trajalo dvadesetak minuta nakon čega im se na pozornici pridružila istinska zvijezda večeri – gđa. Ljiljana Buttler. Ona je svoj set otvorila s “Kaži zašto me ostavi“, pjesmom s posljednjeg albuma, a pravi je dernek uslijedio nakon te pjesme, kada su se zaredale i ostale stvari s “The Legends Of Life”. Posebno su oduševljenje izazvale “Andro verka” i ciganska “Mala garava“, dok je “Plačem već tri dana” ipak malo smirila situaciju i podsjetila nas kako to pravi sevdah zapravo treba zvučati.
Vrhuncem njezinog nastupa ja bi definitivno proglasila izvedbu pjesme “Ispod palme“, kada je publika u Aquariusu jednoglasno otpjevala refren “ona plače, on je nježno ljubi“.
Nakon takve izvedbe bilo je potrebno malo odmoriti, pa nas je teta Ljiljana nakratko napustila. Ono što je uslijedilo bio je moj najdraži dio večeri, jer sam imala priliku prisustvovati nečem nesvakidašnjem – spoju rocka i bosanskog sevdaha, kojeg je moja prijateljica komentirala riječima: “Ma, jebeš Stonese kad postoji Mostar Sevdah…” OK, nisu baš bili Stonesi, ali dovoljno blizu, jer je tada odsvirana “The Wall” Pink Floyda, ali ovaj puta na balkanski način.
Za kraj su na pozornici snage ujednili čovjek u bijelom odijelu i balkanska Ella Fitzgerald, a odnekuda se iz publike na stage probio i Edo Maajka, odlučan u namjeri da s njima otpjeva tradicionalnu “Noćas mi srce pati, noćas me duša boli“, koja vam je vjerojatno poznata jer je korištena u njegovoj najljepšoj ljubavnoj pjesmi “Mahir i Alma”. Međutim, ipak je odustao od te namjere i mikrofon prepustio teti Ljilji, a ona je pjesmu otpjevala iz prvih redova publike.
Prvi bis je uslijedio oko ponoći, jer je to vrijeme kada obično završavaju koncerti u Aquariusu. Ali ne i kada je Mostar Sevdah u pitanju. Dvadesetak minuta dugi bis završio je još jednim iznenađenjem – Azrinim “Balkanom” – koji ipak nije označio kraj koncerta.
Uporno dozivanje publike vratilo je zvijezde večeri ponovno na pozornicu, pa se drugi bis otegnuo i nakon predviđenog završetka koncerta. Tako vam je to kada nastupaju legende bosanske glazbe, na čijem sam se koncertu čak i ja, kao totalni ‘outsider’, odlično zabavila, pa možete samo zamisliti kako je tek bilo istinskim obožavateljima…
foto: tomislav veseljak
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
