Sting je imao pravo za pjesme Paula Simona

“Naše živote krojili smo prema pjesmama Paula Simona. Svaki put kad bi se zaljubili – tu je bila jedna Paulova pjesma. Kad je ljubav bila gotova – tu je bila druga Paulova pjesma“.

Ovako se publici u Beču prošle srijede ispovjedio Sting na zajedničkom koncertu s Paulom Simonom. Engleska glazbena zvijezda i fetivi njujorški songwriter udružili su snage i otisnuli se na zajedničku turneju gdje izvode najpoznatije pjesme iz svojih bogatih pjesmarica, a svakoj osobi koja i samo površno prati glazbenu scenu poznato je koliko su te pjesmarice debele. Mnogo se toga na koncertu trebalo pokriti te je svirka stoga potrajala tri sata. Detaljnije je to izgledalo ovako.

Pojavili su se na pozornici nekoliko minuta nakon službeno zakazanog početka. Sting je ušetao s lijeve a Paul Simon s desne strane. Simon sa šeširom i akustičnom gitarom, Sting s bradom i isklesanim torzom na kojem je nategnuto stajala uska majica, te s izlizanim basom u rukama. Iza njih je stajao bend od petnaestak glazbenika: brass sekcija, prateći vokali, nekoliko udaraljkaša, Dominic Miller na gitari. Steve Gadd, Simonov česti bubnjar, nažalost nije bio prisutan.Koncert su otvorili zajedničkim izvedbama pjesama “Brand New Day”, “The Boy in the Bubble”, “Fields of Gold” i “Mother and Child Reunion”. Prijelazi iz jedne u drugu pjesmu su bili brzo i spretno izvedeni, lagano i nježno su se prelijevale iz jedne u drugu složno kohabitirajući u magiji trenutka. Nakon tog uvodnog seta Simon je napustio pozornicu, a Sting je nastavio svoj repertoar: “So Lonely”, “When the World Is Running Down, You Make the Best of What’s Still Around”, “Englishman in New York”, “Shape of My Heart”, “Driven to Tears” i “Walking on the Moon”. U njegovim izvedbama pulsirala je ska-punkerska žestina i elegancija pjesnika iz osamnaestog stoljeća. Bio je u punoj formi. No znalo se tko je na ovom koncertu ipak šef, te uz sve dužno poštovanje Stingu autor ovih redaka na ovaj koncert ipak je došao vidjeti Paula Simona.Zajedno su izveli “Mrs. Robinson“, a onda je Simon ostao na pozornici samo s bendom. Tih, uz fini ‘fingerpicking’ akustične gitare, vokalno krhak, a opet strašno moćan vozio nas je kroz “50 Ways to Leave Your Lover”, “Dazzling Blue”, “That Was Your Mother”, “Still Crazy After All These Years” i “Me and Julio Down By The Schoolyard”. U ovo glasno i hektično vrijeme kad se bukom urlaju mišljenja i ideje, tihi, mudri i povučeni umjetnici poput Paula Simona služe kao korisna protuteža sveopćem ludilu. Svojim lijepim pjesmama o nebesima svjetlucave plave boje i o bivšim ljubavnicima koji se prisjećaju prošlih vremena lagano ispijajući pivo, on učini da se ubrzani vlak vremena lagano uspori.Kad se Sting vratio, zajedno su izveli “Fragile”, a onda je uslijedio Stingov cover pjesme “America”, te “The Hounds of Winter”, “The End of the Game” i “Desert Rose”. Vrhunac njegovog nastupa bio je finale “Message in the Bottle“. Znate ono kad se akter pjesme probudi i spazi da je obala preplavljena porukama u boci i on skuži da nije jedini usamljeni jadnik. Pristojna i posjednuta austrijska publika nije se odlijepila od svojih stolica, ali trenutak je bio levitirajući, kao na Chagallovim slikama. Ista stvar se dogodila i kad je na kraju “Roxannne” ubacio “Ain’t no Sunshine”. Onda je slijedila zajednička izvedba “The Boxera”.

Žive snimke “The Boxera” uvijek isto krenu: prvo se čuje lagana gitara, onda prvi stih kojeg negdje usred (baš kad publika skuži o kojoj pjesmi se radi) prekine urnebesan aplauz. Identično je bilo i u Beču. Simon je još sam izveo nekoliko uspješnica (“The Cool Cool River”, “Hearts and Bones”, “Diamonds on the Soles of Her Shoes”…). A kad se čuo onaj riff s početka “You Can Call Me Al” do tada posjednuta publika je potrčala prema pozornici izvijajući se u ritmu zavodljive melodije. Za bis su izveli “Ceciliu”, “Every Breath You Take”, “Bridge Over Troubled Water” i “When Will I Be Loved?” od The Everly Brothersa.

To su, dakle, bile izvedene pjesme. Nije bilo previše iznenađenja, jer na gotovo svakom koncertu turneje set-lista je bila ista. Bio je to profesionalno odrađen koncert dvojice likova koje znamo iz vremena kad su imali mnogo više kose i mnogo manje pjesama i koje smo pratili do danas, kad je ta situacija obratna. Putovanje je bilo ugodno i njemu je valjalo dodati i ovaj događaj.

Na izlasku iz dvorane prošli smo pokraj štanda s memorabilijama i uskoro se našli na stanici čekajući prijevoz do sljedeće destinacije. “I’ sitting on a railway station/got a ticket for my destination“. Imao je Sting pravo, svaku situaciju prati prigodna pjesma Paula Simona!