Čast da zatvore ovogodišnji popis koncerata u KSET-u pripala je dvama mladim splitskim bendovima – Anita i Kadet. Imena koja ni meni ni vama do jučer vjerojatno nisu značila puno, ali uvjerena sam da će se nakon jučerašnjeg nastupa to promijeniti jer oba benda su u potpunosti opravdala ukazano povjerenje organizatora i priredili nam odličan koncert.
Da je post-rock i među domaćim glazbenicima uhvatio maha znali smo još otkad su se pojavili bendovi poput Lunara i Radio Free Isaac iz kojeg je kasnije proizašao Don’t Mess With Texas za kojeg sam dugo vremena mislila da jedini u Hrvatskoj svira ovakvu vrstu glazbe.
Splitske demo bendove i splitsku scenu općenito jako slabo poznajem pa sam tako za Anitu i Kadet čula tek ljetos kada su bili najavljeni u Močvarinom programu, zajedno s američkim bendom Haram. Ljeto je tada još bilo u punom zamahu, nije me bilo u Zagrebu te sam koncert u Močvari nažalost propustila, ali pale su preporuke za ‘obavezno gledanje kada idući put dođu’.
I tako se eto relativno brzo dogodio i ‘idući put’ pa ste unazad nekoliko dana mogli primijetiti preslatke plakatiće po gradu koji su vas pozivali na ovaj koncert i koje je radio netko od članova Kadeta. Ironično primjećujem da bi odaziv na koncert bio i veći da je u najavu uz opis bendova bilo ubačeno i neko zvučno post-rock ime tipa Mogwai, ali prema domaćim bez-Mogwai-opisa bendovima publika je očito još uvijek skeptična, što je velika šteta. 
Prvo je nastupala Anita, koja unatoč ženskom imenu nema ženskih članica, već tri dečka za gitarom, basom i bubnjem. Sviraju odličan noise post-rock, a u najavi je još stajalo da uz to ide i ‘doza osobne živčanosti’, što me, moram priznati, malo prepalo, ali Anita uopće nije ‘živčan’ bend, već isijava ogromnom količinom energije koja je, usudila bih se čak reći puno bliža punku/hardcoreu negoli onome što u pravilu smatramo post-rockom.
U biti, uz post-rock ih veže samo činjenica da su instrumentalan bend, sa pokojim vokalnim uletom, ali to bih više nazvala uzvicima negoli pjevanjem, a u sebi nose puno više buke i furioznih gitarističkih sporo-brzo prijelaza nego ambijentalnih post-rock melodija.
Svirali su samo 25 minuta pa ne znam je li stvar u tome što nemaju više materijala ili su samo kolegijalno htjeli prepustiti mjesto Kadetu, ali u svakom slučaju stilski jako, jako zanimljiv bend. Zadnju stvar su posvetili splitskom bendu Polja lavande, a jedini minus ide za paljenje mirisnih štapića koji su od KSET-a u kratkom vremenu napravili Indian shop pa sam morala pobjeći iz prvih redova.
Kadet je peteročlani sastav kojem u opisu na Myspace stranici stoji ‘gay music’, a jedna pjesma im se čak i zove “Gay By Mistake”. No, ne vjerujte im jer oni definitivno nisu gay music već prije upravo gorespomenuti ambijentalni post-rock prožet bučnijim gitarističkim eksplozijama i, u usporedbi s Anitom, puno su sličniji post-rocku kakav njeguju primjerice Tortoise, Explosions In The Sky ili pak Mono, da navedem samo neke od najsvježijih referenci.
Pjesme im traju duže nego Anitine, što je još jedna razlika, a čak tri gitare daju puno slojevitiji zvuk pa se na trenutke učinilo da na stageu imaju i puno više različitih instrumenata. Nažalost, negdje pri kraju nastupa dogodilo im se ono što se zaista rijetko događa, a to je da je basisti pukla najdeblja žica na basu pa je prošlo neko vrijeme prije no što su je zamijenili i ponovo se uštimali, što je malo utjecalo na koncentraciju publike, a kada su se vratili i ponovo uhvatili ritam ljudi su se već lagano prorijedili.
Jedina zamjerka Kadetu ide lijevom gitaristi koji je skoro cijelo vrijeme svirao leđima okrenut publici, a šteta što oba benda nisu imala nikakve CD-e sa sobom, ali načula sam da se nešto snima i miksa.
Osim što je bio zadnji ovogodišnji koncert u KSET-u, ovaj koncert ujedno je bio i zadnji kojeg je organizirao Brada, nakon odlaska Mate Škugora glavni organizator koncerata u KSET-u, koji se nakon nenalaženja zajedničkog jezika s većim dijelom članova KSET-a odlučio na odlazak iz kluba.
Odluka koja je iznenadila, pa i rastužila mnoge, nije bila donesena preko noći jer previranja u klubu oko toga treba li KSET biti mjesto gdje će se održavati koncerti ili isključivo studentski klub sa programom baziranim na slušaonicama traju već duže vrijeme (čemu sam i osobno svjedočila jer sam svojevremeno bila član jedne KSET-ove sekcije), no kako sada stvari stoje koncerata u KSET-u bit će sve manje i manje.
Bilo kako bilo, zadnji koncert i Bradin oproštaj proslavili smo uz palačinke, a što je dalje bilo obećala sam da ipak neću pisati.
