Good Vibrations #2: Soviet Soviet
Soviet Soviet, talijanski alternativni post punk-shoegaze sastav sinoć je otvorio drugo izdanje sedme Good Vibrations sezone koncertom u Močvari kojim su potvrdili kako mogu pružiti jednako kvalitetan nastup kao i prije dvije godine u zagrebačkom Attacku. Tijekom prošle godine nastupali su u Rijeci i u Splitu u sklopu prvog splitskog showcasea, Fido festivala te su već tada izrazili želju da se vrate u Zagreb.
Kao predgrupa talijanskim punkerima nastupio je zagrebački duo, Playground Hustle. Iza sebe imaju dva albuma, “Pikule“ te “Kolovoz“ iz 2017., a u 2018. objavili su pjesmu “Nije me briga“, za čiji je mix i master zaslužan Luka Tralić Shot. Ivona Eterović i Magdalena Megi Slović – cure koje stoje iza navedenog dua – imale su nezahvalnu poziciju predgrupe zbog koje se skupilo možda tek tridesetak ljudi polovicom njihovog seta, no nastup je prošao bez većih zamjerki. Iako su mi pažnju uhvatile s nekoliko solidnh stvari (“Pikule“, “Haters Gonna Hate“, “Nije me briga“), zaista ne shvaćam kako se eksperimentalni elektronički rap s elementima spoken word sastav iti malo uklapa kao predgrupa Soviet Sovietu, žanrovski kompletno drukčijem sastavu; pomalo su me iznenadile kao izbor, ali dobro. Raznolikost uveseljava.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Soviet Soviet su također imali donekle nezahvalnu poziciju, no u ovom slučaju u pitanju je tajming: sinoć su u Tvornici Kulture nastupali dugoiščekivani Son Lux, američki post rock eksperimentalni sastav, tako da se većina ljudi na večer prije neradnog dana ipak uputila na njih. No kako su se popeli na pozornicu, tako se i koncertni prostor Močvare naglo popunio bazom fanova. Nakon početnih tehničkih poteškoća (zbog kojih je bend polovicom prve pjesme stao da popravi stvar), Soviet Soviet je žestoko otvorio koncert s „Endless Beauty“, počevši tako koncert posljednjim albumom, “Endless“.
Iako su se većim dijelom držali posljednjeg, kritički odlično prihvaćenog albuma (s kojim su odmah užarili publiku s “Endless Beauty“, “1990“, dok su “Surf A Palm“ čuvali do pretkraj koncerta) zalutali bi i na ‘starije’ terene, pa smo tako imali priliku čut i odličnu “No Lesson“ s prvoga albuma.
Nije bilo pretjerane komunikacije s publikom, no to ne bih uzela kao zamjerku; publika je s poštivanjem slušala lekciju te upijala znane cold wave/post punk hitove, a tu i tamo bi i zarežala na dramatičnije bubnjeve popraćene dramatičnim vokalima. Ono što mi je žao jest što je bilo problema s razglasom; vokali nisu dolazi do izražaja kako bi trebali, no bend je zaista dao sve od sebe kako bi prevladao poteškoće takve prirode, a to su svojom jednosatnom nabrijanom svirkom i uspjeli.
