Smashing Pumpkins u Londonu: Potpuno koncertno savršenstvo

    1003

    S nekim stvarima se u životu jednostavno pomiriš. Kada je Billy Corgan krajem 2000. godine raspustio Smashing Pumpkins odlazak na njihov koncert bio je ravan čudu. Ali dogodilo se. I još ne mogu vjerovati. S još itekako svježim dojmovima i zujanjem u ušima pokušat ću nekako prenijeti ono što sam doživjela vrlo emotivno. S ovim koncertom ću vjerojatno uspoređivati sve druge i bojim se da ga nijedan neće skinuti s prvog mjesta najboljih koncerata na kojima sam bila. A bome ih je bilo i bit će ih još.

    #smashingpumpkins

    A post shared by Tamir wexler (@tamirwex) on

    Myrkur, glazbeni projekt danske vokalistice i multi instrumentalistice Amalie Bruun koji vješto spaja black metal i nordijsku narodnu glazbu, bio je neobičan, ali zanimljiv odabir za predgrupu The Smashing Pumpkinsima u Londonu. Dvoranu SEE Wembley, koja se tijekom njezinog jednosatnog nastupa lagano punila, zavila je u poprilično mračnu i komornu atmosferu. Jasno, sve u skladu s imenom Myrkur koje prevedeno s islandskog jezika na engleski znači darkness. No, unatoč spomenutoj atmosferi, svaka je pjesma bila popraćena gromoglasnim pljeskom i odobravanjem jer žena stvarno divno pjeva i sve je to skupa zapravo bilo jako zanimljivo za čuti.

    Oko 19:40 svjetla su se u dvorani ponovno upalila. Došli su neki momci, odnijeli svu opremu s pozornice, ali drugu nisu donijeli. Osim stalaka i mikrofona. I tako je to jedno vrijeme trajalo dok se svjetla opet nisu ugasila… Atmosfera koja je zavladala je neopisiva. Ljudi su se smijali od radosti, pljeskali, vrištali, skakali, te su samo rijetki, ponavljam – rijetki, vadili mobitele i snimali što se događa na pozornici. Kao da su svi željeli svojim očima i svim ostalim čulima doživjeti ono što se sprema, nikako ne preko zaslona mobitela kako to, nažalost, sve češće biva. U koncert smo uvedeni uz instrumental “Mellon Collie and the Infinite Sadness” i video kolaž koji je u manje od tri minute ispričao priču o The Smashing Pumpkinsima.

    Potom je Corgan kroz procjep između dva velika video zida na pozornicu izašao sam i na akustičnoj gitari odsvirao “Disarm” te na najsavršeniji mogući način započeo trosatni koncert koji se riječima teško može opisati. Bilo je i suza, o da… Iako često namjerno vokalno nesavršen na koncertima, Corgan je bio ponizan u želji da stvori savršeno koncertno iskustvo za svakog od nas i doslovno je razvalio ovu i svaku drugu pjesmu, a bilo ih je zaista mnogo, oko 30. Nakon “Disarma” su se u stranu razmaknule video kulise, otkrivena je ogromna, za show spremna pozornica na kojoj su se uz vriskove publike Corganu pridružili originalni članovi, gitarist James Iha i bubnjar Jimmy Chamberlin. Prizor za pamćenje.

    Nostalgija je, naravno, ovdje odigrala veliku ulogu, ali nije samo o tome riječ. Pumpkinsi su zvučali savršeno, magično, bez ijedne greške, uigrano, uštimano, raspoloženo, identično zvuku na studijskim albumima. Corgan, Iha i Chamberlin kao da su jedva čekali da ponovno sviraju zajedno i to se osjeti. U tri sata su odsvirali gotovo sve najpoznatije pjesme, od “I Am One”, “Cherub Rock”, “Bullet With Butterfly Wings”, “Thirty Three”, “Stand Inside Your Love”, “Tonight”, “Tonight”, “Mayonaise”, “Siva”… da ne nabrajam dalje. Posebno su iznenadili Bowijevom “Space Oddity”, savršenom Zeppelinovom “Stairway to Heaven” te Fleetwood Macovom “Landslide” čija je akustična obrada svoje mjesto našla i na albumu ”Pisces Iscariot”. Zanimljivo je spomenuti kako je nova pjesma “Silvery Sometimes” upravo u Londonu prvi put izvedena uživo tijekom bisa nakon kojeg se Corgan zahvalio publici, a Iha svima poželio da se sretno vrate doma. Večer je uistinu bila posebna, ljudi su s nekim posebnim spokojem napuštali dvoranu koja je vjerojatno bila popunjena do posljednjeg mjesta.

    U jednoj sam reportaži s nekog ranijeg koncerta u sklopu turneje “Shiny And Oh So Bright” pročitala kako je ona poklon najvjernijim obožavateljima The Smashing Pumpkinsa koji su, baš kao i ja, mogli samo maštati da će ih jednom opet vidjeti i čuti uživo. Stjecajem okolnosti se nalazim u Londonu i imam tu sreću da mi se ostvario san, da ću imati uspomenu na ovaj koncert dok god sam živa. Vi koji ćete pročitati ovaj članak i volite Pumpkinse – probajte otići na koncert u Bolognu (18. listopada) ili pratite dostupnost aranžmana putem svikoncerti.eu, jer ovakvo nešto se doživi rijetko u životu.

    Set-lista:

    1.   Mellon Collie and the Infinite Sadness
    2.   Disarm
    3.   Rocket
    4.   Siva
    5.   Rhinoceros
    6.   Space Oddity (David Bowie cover)
    7.   Drown
    8.   Zero
    9.   The Everlasting Gaze
    10. Stand Inside Your Love
    11. Thirty-Three
    12. Eye
    13. Soma
    14. Blew Away
    15. For Martha
    16. To Sheila
    17. Mayonaise
    18. Porcelina of the Vast Oceans
    19. Landslide (Fleetwood Mac cover) (with Amalie Bruun)
    20. Tonight, Tonight
    21. Stairway to Heaven (Led Zeppelin cover)
    22. Cherub Rock
    23. 1979
    24. Ava Adore
    25. Try, Try, Try
    26. The Beginning Is the End Is the Beginning
    27. Hummer
    28. Today
    29. Bullet With Butterfly Wings

    Bis:
    30. Silvery Sometimes (Ghosts) (Live debut)
    31. Baby Mine (Betty Noyes cover)

    Izvještava: Tea Plenar

    96 Shares
    Muziku podržava