Rambo Amadeus & Five Winnetous
U klasičnim koncertnim scenografijama vidimo standardnu sliku: pojačala, kablovi, bubnjevi, klavijature…
Ali na sinoćnjem koncertu kojeg je Rambo Amadeus održao u Vintage Industrial Baru prvo što je zapelo za oko bila je gitara s dva vrata koja je, konopom obješena za strop, visjela ispred mikrofona pred kojeg će doći zvijezda večeri.
Brzo nakon izlaska na pozornicu Rambo se zahvalio svima na dolasku, a “posebno onima koji su po ovakvim niskim temperaturama hodali dvadeset kilometara da bi došli”. Onda se prihvatio instrumenta i potekla je pjesma “Fantastične glasovne mogućnosti”.
Njegov prateći sastav je veći za nekoliko članova te se sad naziva Five Winnetous. Kao što mu ime kaže radi se o kvintetu kojeg čine klavijature, bas, bubanj i puhačka sekcija s trubom i saksofonom. Zvučno se dogodila velika promjena od faze kad je nastupao kao trio. 
S pet pratećih glazbenika stvari na pozornici su opuštenije i dopuštaju ovom umjetniku veću slobodu prilikom interpretacije. Česti ‘jamminzi’, u kojima glazbenici imaju svoje solo dionice i sveopći opušteniji pristup glazbi dopustio je Rambu da odsvira što ima za odsvirati i otpjeva što ima za otpjevati i onda se povuče u pozadinu, lagano plešući, dok bend nastavlja držati ritam a obješena se gitara nastavlja njihati. Five Winnetous su izuzetno odradili posao i bili su spremni na svaki zavoj kojim ih je Rambo odlučio povesti, dok su se pjesme prelijevale jedna u drugu. Nakon “Fantastičnih glasovnih mogućnosti” uslijedile su “Hipišizik metafizik”, “Maroko, zemljo obećana” i “Privatizovat”.
Davno je Rambo Amadeus priznao svoju očaranost prizorom kad je prvi put u životu vidio Gorana Bregovića u štiklama i gitarom s dva vrata u rukama. Rambove gitare često su same po sebi mala umjetnička djela. Ova sinoćnja imala je četvrtasti trup po uzoru na Bo Diddleyevu gitaru, te jedan ‘fretless’ vrat (bez polja) i jedan običan. Žuti trup je bio šupljikav i nalikovao na ementaler.
S dvostrukim vratom u rukama sastav je napredovao kroz “Lm hit”, “Don Kihot i Sančo Pansa” i “Karakter” (Fidel Castro – karakter, Julian Assange – karakter, Edward Snowden – karakter…). Pjesama nije nedostajalo (koncert je trajao dulje od dva sata), a dobro raspoloženje u publici je s trajanjem koncerta samo raslo, sve do završnih pjesama “Fela Kuti, druže stari” , “Moj skutere” i “Fap mašina”. Na improviziranom bisu su odsvirane “Čobane vrati se” i “Budala” i to je bilo to.
Rambo Amadeus je u Vintageu održao solidan koncert. Koncentracija je bila na muziciranju, te je gotovo u potpunosti izostala ‘stand-up’ dimenzija njegovih nastupa, prilikom koje se on predstavljao kao urnebesan komentator aktualnih zbivanja. Pjesme su govorile same za sebe.
