Ljeto u MSU!: Repetitor
Subota, 7. srpnja 2018. godine, Zagreb: 125. godišnjica od rođenja Miroslava Krleže, nastup beogradskog Repetitora na krovu Muzeja suvremene umjetnosti, četvrtfinalna utakmica hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u nogometu. Što povezuje ta tri događaja?
Kada su u pitanju nogomet i Repetitor, načelno bi se moglo reći ‘delirij’, iako različitih razmjera, no ostaje upitno na koji način se u taj kontekst uklapa i dalje aktualni Krleža. Kako ovaj izvještaj ne bi skrenuo u beskrajno polemiziranje o vrijednostima, kulturi ili pak, za hrvatske prilike, o nezaobilaznoj politici, treba pažnju skrenuti na očigledno: izlet u Rusiju.
Slučajno ili ne, netko će svoja sjećanja uz 7. srpnja 2018. sasvim sigurno vezati uz putopisne impresije Miroslava Krleže po Rusiji, dok će ostali sparno subotnje večer na krovu zagrebačkog MSU pamtiti po kolektivnoj euforiji pred plazma televizorom zbog pobjede hrvatske reprezentacije protiv Rusije, ili pak, s druge strane, zbog činjenice da je koncert Repetitora prolongiran ne samo zbog termina dotične utakmice, nego i još zbog produžetaka i pucanja penala na toj istoj utakmici. No, kako su protagonisti ove priče ipak Milena, Ana-Marija i Boris iz Repetitora, ovdje treba dodati da je ekipa ovog lipnja također svirala u Moskvi.
Ako ste Repetitor gledali nekoliko puta, u različitim prostorima i pred različitim brojem publike, bit će vam jasno da krov MSU nije bio iznimka: spoj njihovog zvuka i energije naprosto je monumentalniji od bilo kakve utvrde armiranog betona. No, čak i kada svoja očekivanja gradite na iskustvu njihovih prethodnih koncerata, Repetitor može ugodno iznenaditi. Kao što je Boris koncert zaokružio bez mnogo sentimentalnosti: ‘hvala za sve ove godine’, te iste riječi publika može reći Repetitoru.
To je bend koji naprosto ne poznaje granice, neprestano sviraju diljem Hrvatske, Europe, u Rusiji, u Kini, u Srbiji, a ove su godine dijelili pozornicu i s Arcade Fire. Čak ako koncert otvore malčice rezervirano, s trećom ili četvrtom pjesmom i Borisovim upadom među publiku, atmosfera se diže do maksimuma, i uhvaćeni ste u frenetični prijenos energije koji vas ne ostavlja ravnodušnim.
Nakon spomenutog pomicanja satnice koncerta zbog nogometne utakmice, Repetitor je na pozornicu konačno izašao nekoliko minuta iza 23 sata, jer je dodatnu ‘krađu’ minuta izazvao fijasko kvazi-performansa na temu pionirske zakletve. Zbog mlake reakcije publike na taj čin, svaki komentar je suvišan.
Bez mnogo govorancije, Repetitor je koncert otvorio s pjesmom ‘Biću bolji’, a bučnih sat vremena već logično završio sa antologijskom ‘Beskraj’. Dakle, krenuli su i završili s maksimalnom predanošću sviranju, a taj polet je raspirio već užarenu atmosferu u prvim redovima, pa kaotični intenzitet reakcija publike na tom dijelu krova nije opadao tijekom čitavog koncerta.
Meditativni trenutak usred ludila postignut je jedino tijekom izvedbe ‘Crvena’. Teško je donositi brojčane procjene, ali prostor krova MSU ispred pozornice je bio odlično popunjen. No, treba reći da je doživljaj posljednjih redova ipak bio decentan u odnosu na neposrednu blizinu pozornice.
Gotovo u jednom valu, Repetitor je jučer u sat vremena odsvirao preko petnaest pjesama, a na kraju je izgledalo da bi to sve mogli ponoviti još žešće i prkosnije, te ne samo opravdati hvalospjeve kritike, već i dokazati svoju kvalitetu i motiviranost. Na set listi su se još našle nezaobilazne ‘Jataci’, ‘Zli sin’, ‘Ako te ikada’, ‘U pravom trenutku’, ‘Suženi snovi’, ‘Kralj ničega’, ‘Gde ćeš’, ‘Ja’, ali i jedna ‘nova’ pjesma, još uvijek nedefiniranog naziva, o ‘ekspediciji’ u džunglu, no svakako dobro primljena od strane publike jer je već izvode neko vrijeme.
